Dragan Bursać: Uticaj bosanskih Srba na očuvanje Vučićevog režima

Radiosarajevo.ba
Dragan Bursać: Uticaj bosanskih Srba na očuvanje Vučićevog režima
Foto: Predsjednik Srbije / Vučić i Dodik

"Bosanski Srbi su, u Vučićevoj igri, (p)ostali neka vrsta tužnih maskota – rođaci iz unutrašnjosti kratke pameti i još kraće kose koji štite režim. Nisu tu da misle, nego da slušaju. Nisu tu da postavljaju pitanja, nego da klimaju glavom. Njima je najveći psihološki, sociološki, pa ako hoćete i biološki strah da ih neko ne doživi kao 'manje vrijedne Srbe' i time ih pokuša vratiti u praiskon iz kojeg su došli, a koji nema veze ni sa Srbima ni sa Srbijom. Takvo otklanjanje od vještačkog, 150 godina starog idetniteta, je apsolutni tabu za bosanske i krajiške Srbe."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Kad se pogleda današnja Srbija, sa svim njenim autoritarnim dekorom, Vučićevim televizijskim monolozima i beogradskim i novosadskim ulicama koje povremeno proključaju gnjevom, teško je previdjeti jednu konstantu: režim ne čuvaju samo Srbi iz Srbije. Njegovu kičmu, kako političku tako i parapolitičku-violentnu, čine i bosanski Srbi – ljudi koji u Beogradu ili Novom sadu najčešće nisu rođeni, ali se svim silama trude da budu veći Srbi od Beograđana i Novosađana.

Banja Luka: Dojavljena bomba u jednoj osnovnoj školi, policija evakuiše učenike

Banja Luka: Dojavljena bomba u jednoj osnovnoj školi, policija evakuiše učenike

Kako su od Bošnjaka postali "veći Srbi od Srba"

Ta priča nije od juče. Još sredinom i krajem 19. vijeka, uz blagoslov i logistiku tadašnje Crkve Srbije, bosanski pravoslavci – mahom potomci Vlaha i starih bošnjačkih rodova – počeli su "upisivati" sebe u Srbe. Nisu to radili zbog realnog političkog interesa ili egzistencijalne potrebe. Radili su to iz identitetske konfuzije, kako bi pronašli pripadnost u narativu koji im je kroz srpski nacionalizam i romantizam nametnut.

U toj operaciji "posrbljavanja" od neprocjenjive važnosti bili su seoski (para)učitelji. Vaso Pelagić primjerice, jedan od ideologa srpske nacionalne agitacije u Bosni, 1867. godine je otvoreno napisao uputstvo:

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

"Svaki učitelj treba da nauči prvo svoje učenike, a posle svu ostalu varošku dečicu, kada god umeju govoriti: da kad ih kogod upita: 'Što si mladiću?' Pa da mladić na to pitanje odma odgovori: ‘Ja sam Srbin."

Taj program mentalne i kulturne asimilacije savršeno se uklapao u velikosrpsku doktrinu: "Gdje god su Srbi, tu su srpske zemlje." Bosna i Hercegovina je time postala i identitetski plijen – plijen koji se prenosi s generacije na generaciju. Dakako, asimilacija i to ona dobrovolja nije zabranjena I niko ne smije odricati današnjim bosanskim Srbija želju za "autohtononošću serbskom" ali se to nikad ne smije raditi na uštrb prava i sloboda drugih i drugačijih. A ova doborovoljna asimlacija je uvijek i stalmo na štetu dtugih.

No vratimo se na temu.

Od provincijskih "rođaka" do pretorijanske Vučićeve garde

I eto, nakon stotinu pedeset godina posrbljavanja, rezultat je pred nama: bosanski Srbi, posebno u Republici Srpskoj, žive u permanentnoj, neurotičnoj misiji dokazivanja da su veći Srbi od Srba iz Srbije. Ta agresivna psihološka potreba za dokazivanjem, često bez ikakvog realnog povoda, danas je pretvorena u političko oružje bez presedana.

Dragan Bursać: Vučiću, ako ti je Dodik toliko dobar – kandidiraj ga za predsjednika Srbije!

Dragan Bursać: Vučiću, ako ti je Dodik toliko dobar – kandidiraj ga za predsjednika Srbije!

Vučiću - koji je i sam bosanski Srbin po proijeklu- su, u toj priči, bosanski Srbi – odlično oruđe. U Srbiji ga tako zemljaci čuvaju kao glasačka mašinerija, ali i kao terenska udarna pesnica. Nisu to samo SNS aktivisti iz unutrašnjosti Srbije. Među najodanijim Vučićevim "specijalcima" su i Krajišnici, nekadašnji Vlasi, današnji politički Srbi iz Bosne, koji su spremni stati rame uz rame s beogradskim "Ćaćijima" i fizički razbijati studentske proteste. To su sve one silne "zavičajne ekipe" sklone ojkačama i rotiranju četoronožnih životinja na ražnju koje se iz moda zavičajnosti počesto prebace u mod tabanja ekavaca. Valjda se u tim trenucima oslobađa sav nijes i frustriranost zbog višedecenijske submisivnosti kojoj su samoizloženi. Pa onda "geni kameni" u služni SNS predatora postaju oružje ulice.

I nije slučajno da je glavni Ćaći (čije ime mi se ne da tražiti) iz Doboja, Vučićev ljubimac, mladi čovjek koji je u javnosti podjednako ponosan i na svoju lojalnost predsjedniku i na svoj angažman protiv demonstranata. Dok građani Srbije protestuju protiv vlasti, isti ti Ćaćiji u Beogradu organiziraju književne večeri sa ratnim zločincima – jer je i to, valjda, dio "srpskog kulturnog identiteta".

Paralela sa Republikom Srpskom

Nije ovo fenomen ograničen na granice Srbije. U Republici Srpskoj Vučić ima jednako pouzdanu, ako ne i pouzdaniju bazu: Milorad Dodik i takozvana opozicija – izuzev rijetkih pojedinaca poput Nebojše Vukanovića – poslušno drži liniju odbrane velikosrpskog narativa. Primijetićete kako se i analizi i kritici skloni blogeri iz RS-a ne peteljuj previše u svoj posao kad treba kritikovati Vučića. Onda idu "teteki po lek", jer zamjeranje Vučiću nije samo zamjeranje kancelariji koja ih hrani i šalje im uputstva, to je zamjeranje narativu da je uvijek i stalno ispravan vođa u Beogradu, a ekspozitura "hoće ponekd da pogriješi".

Jer shvatite svima njma je najveći psihološki, sociološki, pa ako hoćete i biološki strah da ih neko ne doživi kao "manje vrijedne Srbe" i time ih pokuša vratiti u praiskon iz kojeg su došli, a koji nema veze ni sa Srbima ni sa Srbijom. Takvo otklanjanje od vještačkog, 150 godina starog idetniteta je apsolutni tabu za bosanske i krajiške Srbe. 

Dragan Bursać
Foto: N. G. / Radiosarajevo.ba: Dragan Bursać

Prema tome, taj odnos nije ravnopravan. Nije ni prijateljski. On je paternalistički: Beograd izdaje naređenja, provincijalna Banja Luka ih sprovodi. I sve to bez ikakve realne koristi za građane Republike Srpske. To je čist refleks – submisivna potreba da se posluša "srpski centar" makar se radilo o političkom samoubistvu.

Maskote režima

Bosanski Srbi su, u toj igri, (p)ostali neka vrsta tužnih maskota – rođaci iz unutrašnjosti kratke pameti i još kraće kose. Nisu tu da misle, nego da slušaju. Nisu tu da postavljaju pitanja, nego da klimaju glavom. Nisu tu da se preispitaju, nego da opravdaju režim. I sve to za ljubav političkih gospodara iz Beograda, sada oličenih u Aleksandru Vučiću.

Oni nisu samo simbolični štit režima – oni su i njegov operativni alat. Oni su dokaz da nacionalistički projekti iz 19. vijeka i danas daju plodove, ako se dovoljno zalijevaju propagandom, religijskom dogmom i strahom.

Umjesto vazdušnog jastuka, bosanski Srbin

Dok Srbija grca u protestima, a Vučićev rejting klizi, on i dalje ima sigurnosnu mrežu – mrežu lojalnih, uvjerenih, disciplinovanih bosanskih Srba spremnih da ga brane po cijenu sopstvenog dostojanstva-ako je od toga išta ostalo-dok se Srbija sprda zasluženo s njima. To nije politička lojalnost. To je ideološka hipoteka, naslijeđena iz vremena kada su ideološki učitelji iz Srbije učili djecu da na pitanje "Šta si?" za par krajcara odgovore: "Ja sam Srbin."

I dok god ta matrica ostane nepreispitana, Vučić i svaki njegov ideološki nasljednik će imati svoju "bosansku gardu", spremnu da stane u prvi red odbrane režima – protiv interesa vlastitog naroda. Ako su isti narod?!

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.

NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.

Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije