Dragan Bursać: Srpska politika štiti zločince koji su pobili Srbe?

Prvo su im razbijali lobanje tupim predmetima. Onda su im palili tijela let lampama. Na koncu su ta mrtva, izmučena tijela kačili o nekakve stubove visoko iznad zemlje. I tako je nastala masovna grobnica sa 181 tijelom.

Piše: Dragan Bursać

Da, to su srpska tijela, čije ubice i danas čuva srpska politka.

Strašna tajna mrkonjićke masovne grobnice

Ljudi koji su prisustvovali ekshumacijama iz masovne grobnice u Mrkonjić Gradu svjedoče strašnim prizorima. U grobnici je bilo 181 tijelo. Mahom su to bili civili-starci, poneka žena i dijete i nešto zarobljenih srpskih vojnika. No, nije to najstrašnije - ljudi su prije smrti bili mučeni na najstrašnije i najsvirepije moguće načine - otkidani su im komadi tijela, razbijane su im lobanje tupim predmetima, a najnesrećniji od njih su u smrt otišli paljenjem i izazivanjem smrtonosnih opekotina po tijelu let lampama. Čak su i te lampe pronađene kao dokazni materijal.

“Tu su let lampe s kojima su ih palili i kad je vršen iskop, sve i jednog sam vidjela. Njih sedam je bilo što su paljeni let lampama – samo su rebra ostala“ rekla je svjedokinja prilikom ekshumacija Mira Đuza iz Mrkonjić Grada.

I ustaškim monstrumima, kao da sve to nije bilo dovoljno, ponad groblja pored kojeg je bila masovna grobnica podignuto je par stubova o koje su kačeni ubijeni ljudi.

A sve ove monstruoznosti su se desile, preciznije izveli su ih hrvatski vojnici u periodu od 10. do 15. oktobra 1995. godine u Mrkonjić Gradu u okviru vojne akcije “Južni potez“ regularne Hrvatske vojske i HVO-a, koja je bila ekstenzija akcije “Maestral“.

Autor ovih redova, nekako je preživio ovu kalvariju, ali to je sad najmanje važno.

Važni je da su u ovoj kao i u operacijama u zapadnoj Bosni, prema službenim podacima, sudjelovale 4. i 7. gardijska brigada HV, 1. hrvatski gardijski zdrug, te još nekoliko odreda i satnija HV i HVO kojima su zapovijedali generali HV Ante Gotovina, Rahim Ademi, Ljubo Ćesić Rojs, Damir Krstičević, Ivan Korade, Miljenko Filipović, te generali HVO Stanko Sopta, Zlatan Mijo Jelić i Željko Glasnović.

I sad dolazimo zapravo na početak priče.

A šta ako je Mektić u pravu?

Bivši ministar bezbjednosti BiH i poslanik u Parlamentu BiH Dragan Mektić objavio je na Twitteru vijest, navodeći da je predmet "Maestral" okončan u Tužilaštvu BiH obustavljanjem istrage protiv hrvatskih generala i da je strategija razrađena prije par dana u Bakincima, na posjedu Milorada Dodika.

Mektić je kazao:

“U Mrkonjićkoj grobnici pronađena 181 žrtva uglavnom žene, djeca i starci a po povlačenju Hrvatska vojska je opljačkala Mrkonjić Grad.Ta strategija je razrađena prije par dana u Bakincima na večeri kojoj je prisustvovao VRH Tužilaštva BiH.(poznata su i imena). Predmet "Maestral" Hag je 2007. godine ustupio Tužilaštvu BiH i evo kako su to okončali. Strašno".

Dakle, Mektić insinuira ili navodi kako je u pozadini zataškavanja jednog od najvećih ratnih zločina u Bosanskoj Krajini i neprocesuiranja zločinaca zapravo dogovor srpskog i hrvatskog rukovodstva u Bosni i Hercegovini na čelu s Draganom Čovićem, Miloradom Dodikom i njihovim političkim kadrovima u pravosuđu.

Prvo i osnovno, za izrečenu tvrdnju Dragan Mektić bi trebao u najmanju ruku da bude tužen i osuđen zbog klevete, pa bi nakon toga trebao da se izvini, prije svega porodicama žrtava, pa onda i cjelokupnoj javnosti u zemlji. Narvaski, pod uslovom da Dragan Mektić laže.

A šta ćemo, ako ne laže?

Šta ćemo ako je pobijena nejač, u ovom slučaju srpska, tek zbirna polugica, žetončić u kooperativnoj srpsko-hrvatskoj političkoj igri razbijanja tkiva državnosti i institucija Bosne i Hercegovine?

Ne treba zaboraviti da je Tužilaštvo RS predmet za ratne zločine u hrvatskoj akciji "Maestral" u Mrkonjić Gradu još davne 2002. poslalo u Hag, a Haško tužilaštvo je to onda velikodušno prepustilo Tužilaštvu za ratne zločine BiH u Sarajevu. Treba podsjetiti, među optuženim za ratne zločine počinjene u hrvatskoj akciji "Maestral" nalazi se i general Ante Gotovina, koga je Haaški sud oslobodio za akciju "Oluja", a koja je prethodila vojnoj akciji hravatske vojske na Mrkonjić Grad.

Što će reći da se kristalno čist u pravnom smislu-predmet povlači po sudovima 18 godina i da ove godine stiče punoljetstvo. I šta se desilo za sve ove godine? Jedno strašno, veliko NIŠTA!

A u RS-u sramni muk na trgovinu leševima!

Taj neljudski politički dil u kome deblji kraj izvlače porodice mučki pobijenih kao i pobijeni koji odlaze u vječni zaborav, a bez da su im dželati privedeni pravdi, samo je vrh ledenog brijega u entitetu Republika Srpska o kome se o ovom slučaju u javnost glasno ćuti.

Kako je moguće da od tolikih “slavnih srBskih patriota“, kako je moguće da niko od njih ne progovara o ubistvu Srba, njih 181 tu pred nosom u Mrkonjić Gradu u RS-u? Pa jednostavno zato što je riječ o patriotima “na baterije“, kojima je jedini cilj ljubiti stražnjicu političkim oligarhijama, u ovm slučaju Dodiku i kamarilii. A Dodik i kamarila su procijenili kako im zataškavanje hrvatskih zločina i nalogodavaca za iste, kao i izvršitelja, može biti dobar trgovački ulog u traženju nekih beneficija i pozicija za svoje kadrove na državnom nivou u Sarajevu.

I tako u perverznoj priči, ispada da je onih 180 mučki ubijenih staraca, žena, djece i muškaraca zapravo jedna dobra akvizicija, ništa više i ništa manje od toga.

Nekad se trgovalo visokakciznom robom poput cigareta i viskija, a danas se trguje kostima mrtvih i slobodom ratnih zločinaca. Posao, kao posao, kako to strašno zvuči.

To što su ljudima glave razbijane maljevima, tijela paljena, pa vješana o stubove, to što nema čovjeka koji je makar dostojanstveno, koliko god to morbidno zvučalo, ubijen, to je sad potuno irelevantno. Jer, velim, nije to stvar oko koje se trenutno trguje.

I ne samo da je irelevantno, nego je zabranjena tema u manjem BiH entitetu u kome se telali o podršci Lukašenku, o nekakvim opskurnim auto ili brodo-litijama , kojima se podriva ustavno-pravni poredak Crne Gore, dakle, priča se o svemu na svijetu bijelom, osim o masovnoj grobnici punoj Srba, tu četrdesetak kilometara do Banjaluke i kreatorima iste koji se šetkaju na slobodi.

Pa je onda opravdano pitati ima li potpune istine u riječima Dragana Mektića, koji za slučaj zataškavanja masovnog ratnog zločina pred vratima Banjaluke i to nad Srbima, tvrdi da je stvar dogovorena sa Miloradom Dodikom i da će objavljivanje odluke zavisiti od trenutka koji će njemu odgovarati.

Upitan od strane novinara ko je bio iz vrha Tužilaštva BiH prije par dana u Bakincima kod Dodika, kako navodi u twit objavi, Mektić je odgovorio:
- Glavna tužiteljica Gordana Tadić sa još jednom tužiteljicom iz Tužilaštva BiH

Hoće li to otvoriti Pandorinu kutiju, hoće li biti reperkusija ili po Mektića ili po cjelokupno Tužilaštvo na čelu s Gordanom Tadić, odgovor je sasvim jasan - NIŠTA OD SVEGA TOGA!

Tresla se gora, mrtvi šute, zločinci se šepure, rodio se novi posao. A sve, kako se čini po starom, dobrom dogovoru.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.