Dragan Bursać: Ne možete nam oduzeti zločinca Karadžića!

Lik i zlodjelo Radovana Karadžića zaista živi kroz stanovnike ovog entiteta. Više kroz mrtve, nego kroz žive. Živi tako njegovo naslijeđe kroz desetine hiljada ubijenih nesrba, duboko utkano u temelje te i takve Republike Srpske. I živjeće, ja vam kažem, mnogo duže od ove tvorevine!

Ovih dana smo saznali da je Valentin Incko živ. Sjetio se Austrijanac da zarađuje platu bivstvujući kao takav u BiH, pa je ko biva priprijetio Miloradu Dodiku da će ga staviti na nekakvu EU crnu listu jer je ovaj prije četiri godine otvorio studentski dom ”Radovan Karadžić“.

Nije nego!

Sjetio se Valentin nakon četiri debele godine!

Piše: Dragan Bursać

To znači da će se 2024. ili 2025. sjetiti da izrazi zabrinutost glede COVID-a. Toliko o Velentinu nesrećnom, što čeka rezultate izbora u USA, e da bi se počeo baviti svojim dobro plaćenim poslom. I to ne da se ne bavi poslom, nego ga otaljava koliko može. Jer ne, neće Valentin nešto baš sada priprijetiti Dodiku. Daće mu Incko rok od šest mjeseci, dakle debelo posllije lokalnih izbora tamo dogodine, da se Dodik “predomisli“ glede studenjaka koji nosi ime po ratnom zločincu.

U ime svih nas iz devedeset i neke

Ali, sve zajedno na hrpi to je najmanji problem.

Pazite, za to vrijeme, Unija studenata Republike Srpske, izdala je promtno opskurno saopštenje u kome stoji kako nema ništa od skidanja ploče sa imenom Radovana Karadžića sa zgrade studentskog doma, bez obzira ko pokuša da je skine, pa makar to bio i visoki predstavnik Valentin Inzko lično:

"Radovan Karadžić je prvi predsjednik Republike Srpske, zemlje koja je naša domovina, koju volimo svim srcem, koju niko neće vrijeđati i napadati bez da dobije povratnu reakciju. Lik i djelo Radovana Karadžića će uvijek živjeti kroz sve stanovnike Republike Srpske, posebno kroz nas studente, koji ćemo ga uvijek poštovati i pamtiti", naveli su studenti u zajedničkom saopštenju.

Dabome da će lik i djelo Karadžićevo živjeti vječno!

Istina, lik i djelo Radovana Karadžića zaista živi kroz stanovnike ovog entiteta. Više kroz mrtve, nego kroz žive. Živi tako kroz one pobijene u Tomašici, one ubijene u genocidu u Srebrenici, živi kroz zatrte građane u Foči, Zvorniku, Bijeljini, Višegradu, Vlasenici, Bratuncu, Prijedoru, Kozarcu... Živi Karadžićevo (zlo)djelo kroz hiljade ubijenih nesrba duboko u temeljima te i takve Republike Srpske. I živjeće, ja vam kažem vječno, mnogo duže od ove tvorevine! A to je baš takav lik i baš takvo djelo ratnog zločinca Radovana Karadžića. I tog monstruma brane studenti koji nisu ni rođeni i čiji su roditelji bili većinom derišta kada je isti taj Karadžić učetvovao u arhitektonici najvećeg užasa nakom Drugog svjetskog rata na tlu Evrope.

E to je transgeneracijsko zlo!

To je trauma, za koju je odgovoran direktno režim Milorada Dodika zajedno sa njim. Jer, jebe se Dodiku za Karadžićem. Tom šverceru iz Laktaša, ratni zločinac služi isključivo za trovanje vaskolikog naroda i prateće djece ne bi li isti ostao još malo na vlasti.

Dabome, da će Dodik (ovako ili onako) skinuti tablu sa zločinačkim imenom, ali iza njega ostaju sva ta silna fakultetska djeca, koja se već sada brukaju u očima planete ubudale braneći zlotvora.

A to je razumljivo, Dodik je sa svojim kamaradima napravio sistem u kome se institucionalno slave zločinci poput Karadžića i Mladića, sistem koji pervertirano od kukavica i ljudskog ološa, medijski stvara heroje, a sve hraneći najniže nacionalističke strasti, ne bi li baš taj sistem preživio.

A znaju li ta balava djeca, koja spomnju zemlju i domovinu, da RS nije ni zemlja, a ponjamanje domovina, znaju li da dok spomnju studente, da je ta ista RS, na čelu da tim istim Radovakom Karadžićem pobila djecu koja nikada nisu imala priliku postali studenti, a zvala su se Ajla, Šejla, Hasim, Adis, Irma...? Zna li ta balavurdija da je taj isti sistem sa Radovanom Karadžićem prvo pobio studente, koji su se “drugačije zvali“, a onda je krenuo jest i “svoju studentsku djecu“ u formiranjem nelegalnih studentskih brigada, šaljući najbolju od njih u sigurnu smrt, pod umobolom parolom, ne ubija svaka granata.

Eto, koliko je Radovan Karadžić cijenio i narod i pripadajuće studente, dok je uzvikivao svoju legendarnu rečenicu-Narod, ko jebe narod?!

I možda to današnji studenti baš i ne znaju, možda je od njih ćutnjiom roditeljskom i režimskom svih ovih godina, sakrivano zlodjelo Karadžićevo, ali sve ovo pobrojano vrlo dobro zna Milorad Dodik i njegove sluge, koje sistemstki od djece stvarju ljubitelje ratnih zločinaca i trajno, transgeneracijski sakate djecu.

(Lj)ubi zločinca svog

Pa Dodik kaže, obraćajući se Incku, a zapravo obraćajući se glasačima i pomenutoj djeci u entitetu Republika Srpska:

“Zanimljivo je da mu (Inscku) smeta ime Radovana Karadžića, a ne smeta ime Alije Izetbegovića, 'Zelenih beretki', Jure Francetića ili Mile Budaka, po kojima ulice u FBiH nose imena.“

Dakle, hajmo se draga djeco baviti tuđim dvorištem, dok nam u avliji cvjeta, doslovno cvjeta najzločinačkiji ratni tandem evropski nakon Drugog svjetskog rata. Hajmo, potpuno suludo, pogrešno i neutemeljeno drugom u oku tražiti trn, dok sebi balvan guramo i u ono drugo oko. To je čak i potpuno nehrišćanski, no kažem, boli donji dio leđa Milorada Dodika i za etikom, i za poviješću, i za hrišćanstvom.

A najviše zaboli briga Dodika za budućim ratom. On i njegova djeca neće ratovati sigurno, pa niti braniti lik i djelo ratnog zločinca Radovana Karadžića. Ima gdje i i ima sa čim pobjeći. Dočim će ova mladost, mentalno kastrirana jednim totalitarnim ultranacionalisitčkim poretkom, ako doslovnio ne pobjegne u inostranstvo i tamo se ne denacifikuje, ostati na vjetrometini ratnih ludaka i poratnih lopova-šibicara, koji su im ostavili u amanet od svega pod kapom nebeskom da štuju ratne zločince.

A ratni zločinac Radovan Karadžić je proglašen krivim za progone, snajpersko djelovanje i granatiranje Sarajeva, te za genocid u Srebrenici. Taj čovjek je jedna od najvećih sramota u istoriji Srba. Sa druge strane, Srbi kao narod koji imaju i Teslu i Pupina i Kiša i Tucovića i Milnakovića i Bogdana Bogdanovića, našao je da slavi ratnog zločinca i ratne zločince???

I onda se odmaknete sa strane još malo i shvatite koliko je to strašno. Shvatite koji je to vidi sveobuhvatne nacionalne dehumanizacije i lobotomije, kad se pred očima svijeta od svih dobrotovra, naučnika, književnika, pjesnika, arhitekata, sportista, glumaca...buduća akademska zajednica kune u ratnog zločinca.

A najveća je kazna upravo to-dobrovoljno živjeti sa vječnim amanetom ratnih zločinaca. Sve dok ih poput Dodika, iz puste obijesti i sebičnog kukavičluka uzdižete na nivo heroja, činite medvjeđu uslugu upravo i jedino svome narodu i svojoj djeci.

Ali, da se poslužim, po ko zna koji put, izjavom ratnog zločinca Karadžića na temu naroda-Narod, ko jebe narod???

I od svega, istorija će zapamtiti jedno-tamo gdje je Karadžić stao u ratu, Dodik je nastavio u miru, a obojica su revnosno, ovako ili onako zatirali mladost!

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.