Dragan Bursać: I poslije Pejke, Pejka!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Nije toliko zlo što je Pejka Medić osoba koja štuje ratne zločince, negira genocid, deklariše se kao ljubitelj četnika, ne - zlo je što su je ISKLJUČIVO te kvalifikacije dovele tu gdje jeste!

Piše: Dragan Bursać za Radiosarajevo.ba

“Urednik dokumentarno-igranog programa Radija BiH Miralem Ovčina trpi višemjesečni mobing direktorice Pejke Medić. Od prije 7 dana suspendirala je redakciju i emitira se muzika. A, sve je počelo od dokumentarnih sadržaja ove redakcije o Srebrenici koji joj nisu po volji.“

Ovako se svijetu obratio naš reditelj Dino Mustafić, ukazavši makar onima koji imaju tri čiste u glavi na kulturocid koji se dešava u krovnoj Radio kući Bosne i Hercegovine. Mustafić nam kazuje o mobingu, strahovladi i potpunoj bahatosti koju direktorica radija Pejka Medić sprovodi pod svojom upravom.

Eh, da je samo to!

Čini se da će dokumentarno-igrani program, isti onaj za koji su onomad pisali i stvarali Tvrtko Kulenović i Meša Selimović i Duško Trifunović i Nenad Veličković i mnogi bardovi bosanskoheregovačke pisane riječi biti pretvoren u frekventni prah i pepeo, koji će posuti tišina, pardon, monotona muzika. O ukidanju programa, ili zamrzavanju, kako ga otprilike krsti direktorica Medić, naša javnost zauzeta drugim brigama, brige izgleda nema. Možda, ako kažemo da gubitkom ovog istinskog programskog bisera koji odvaja Javni servis od komercijalnih emitera, slijepa i slabovidna lica ostaju bez jedinog ili jednog od rijetkih prozora u svijet umjetnosti i duhovnosti, možda se nešto desi? Možda se promijeni nabolje? Možda sve krene s mrtve tačke ili debelog minusa? Možda riznica znanja i umotvorina kojoj je više od 70 godina nastavi s produkcijskim radom, a svi mi možda dobijemo, makar neki povod da se ne brukamo. Možda…

Ali, nećemo to dočekati!

Što bi rekli senzacionalisti, a evo i zašto:

Pa zato što je Pejka Medić, kao i nebrojeno kadrova prije nje - na svim tzv. nacionalnim stranama izabrana tu gdje jeste upravo zato što je takva kakva jeste u upravo da radi to što radi. Zato što je politički pijun nacionalističkih politika i partija.

Da podsjetim: Nije toliko zlo što je Pejka Medić osoba koja štuje ratne zločince, negira genocid, deklariše se kao ljubitelj četnika, ne - zlo je što su je ISKLJUČIVO te kvalifikacije dovele tu gdje jeste! Kažem, nije prva, koja je po smrdljivoj partijskoj liniji s kompetencijama nacionaliste poslušnika i analfabete došla da razrovi i razbije nukleus kulture u ovoj nesrećnoj zemlji.

BHTV i BH Radio su sjajne kuće, sa sjajnim pojedincima, ali u tako okoštalim sistemima, ti sjajni pojedinci su manji od makovog zrna. Oni kao takvi, s mizernim primanjima, a sve iz one stare dobre, ljudske i građanske pristojnosti, koja nije spremna zbog transfera blama izaći na megdan ruralno-nacionalističkoj osi oko koje se vrti i današnja direktorica Radija - ne čine ništa da se situacija promjeni. Pitanje je i mogu li išta sami?

S druge strane drskost, zastrašivanje, ucjenje, patroniziranje, dakle jezik sile i supremacije - to je ono što određuje moj, tvoj i naš radio. Jer on JESTE naš - makar koliko i Pejkin, ako ne i mnogo, mnogo više.

To je institucija kojoj se moramo pokloniti i čiji rad moramo makar malo sagledati, e da bi znali u šta se pretvara.

Đana Karavdić u svojoj kolumni je sjajno opisala pile kulture koje se izleglo ispod ratnog pakla davne 1948:

“Tri godine nakon onog rata, u junu 1948. godine, na talasima Radija Sarajevo uživo je emitovana prva radio drama, Pokojnik Branislava Nušića. Ovom komedijom započela je radio dramska produkcija u Bosni i Hercegovini koja će u narednih sedam decenija, kreirajući složene igrane i dokumentarne forme, sakupiti bogat audio arhiv, iznimne kulturno-umjetničke produkcije i vrijedan dokument vremena. Osvajat će radio drame, njihovi autori i snimatelji, brojne domaće i međunarodne nagrade a dobijaju ih i danas.“

A danas, zaista, kako je danas?

Danas, dobro, ne baš danas ima tome tri godine, izricana je presuda ratnom zločincu Ratku Mladiću. Moja malenkost je bila pozvana da prokomentariše čitav slučaj.

A, onda je uslijedila cenzura!

Naime, četničko krilo Javne kuće na čelu s Pejkom Medić ZABRANILO Srđanu Puhalu i meni da gostujemo u banjalučkom studiju prilikom izricanja presude. Da stvar bude gora i žalosnija, zaposleni su dogovorili gostovanje 15 dana prije, a ja sam odložio preuzete obaveze zbog BHRT-a, pa su se dan uoči izricanja jadni ljudi zbog direktive morali pravdati i izvinjavati.

Kako prije tri godine, tako i danas!

I ne radi se o meni. Ne želim sebi pridavati značaj ili bilo kome od navedenih ljudi, poput Mustafića ili Puhala, ali ako oni nisu dobrodošli na moj, tvoj i naš državni radio - ko jeste???

S druge strane, kada vidite osobu koja štuje Ratka Mladića, jasno vam je da ljudi koji za narečenog kažu istinu - da je ratni zločinac - blago rečeno, nisu dobro došli u privatizovani teledirigovani program. Ponavljam se, nije Pejka Medić (jedina) kriva, kriv je nakaradni sistem koji mi horskom šutnjom podržavamo, a koji nam od zemlje evo već tri decenije pravi ultranacionalističku prćiju.

I, na koncu, ima tu još jedna gora stvar, ako može biti išta gore.

Udruženje novinara RS, oglasilo se sramnim spinovanim saopštenjem u kome se kaže:

“Udruženje novinara RS bezrezervno podržava direktoricu BH Radija Pejku Medić suočenu s ozbiljnim prijetnjama nakon što su njen rad kritikovali Dino Mustafić i Bakir Hadžiomerović. Mustafić i Hadžiomerović treba da budu svjesni posljedica koje mogu prouzrokovati njihove insinuacije da kolegica Medić ne poštuje bošnjačke srebreničke žrtve. Od nadležnih zahtjevamo da zaštite našu koleginicu i kazne sve koji prijete njoj i porodici, pogotovo što ovo nije prvo ugrožavanje bezbjednosti nakon što je preuzela dužnost direktorice BH Radija u Sarajevu”.

Haj'mo po redu:

- Ukoliko je Pejka Medić dobila bilo kakve prijetnje, nju trebamo podržati i zaštititi i kao kolege i kao ljudi, tu nema zbora!

- Nazvati zapažanje Dine Mustafića ili Bakira Hadžiomerovića, koji je usput budi rečeno rekao suštu istinu da su BHRT zajahali likovi koji preziru svoju zemlju, Sivi dom i Sarajevo na tviteru, dakle nazvati ove istine “pozivom na prijetnje“ je suludo, licemjerno i lažački.

- Bilo bi u redu da se oglasi i Pejka Medić glede prijetnji, a još više da pojasni kako su one dovedene u vezu s Dinom Mustafićem ili Bakirom Hadžiomerovićem

- Na koncu, Branimir Đuričić jedan od urednika RTRS-a i član nerečenog Udruženja, na moju konstataciju kako mi je zabranjeno gostovanje na državnom radiju pod patronatom Pejke Medić, čestitao je Medićevoj na “tom profesionalnom postignuću“.

Toliko i o udruženju i o onim dušebrižnicima koji ga zastupaju i o Pejki Medić.

Na koncu, otići će Pejka Medić iz stone medijske kuće u BiH, i nje će se osim mobingovanih radnika slabo ko sjećati, ali ostaće modus operandi po kome se radi i u ovoj medijskoj kući i u sijasetu tzv. državnih institucija u kojima se biraju ljudi po stranačkoj (čitaj nacionalističkoj podobnosti), a ne po znanju, saznanju i umijeću.

To je ono što je strašno!

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.