Dragan Bursać: "Helezova blamaža - ministar bez vojske i država bez zakona"

Radiosarajevo.ba
Dragan Bursać: "Helezova blamaža - ministar bez vojske i država bez zakona"
Foto: Detektor.ba / Milorad Dodik stigao u Kasarnu

"Niko Dodika i ekipu nije zaustavio. Niko ih nije pitao zašto su tu. Niko ih nije priveo. A najmanje ministar Zukan Helez, koji se juče busao u prsa zakonima, naredbama i Ustavom, a danas izgleda kao islužena, loša karikatura pravne države koju niko ne zarezuje ni dva posto".

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Pa da, naravno da su došli. Bjegunci Dodik, Višković, Stevandić. Na proslavu Dana Trećeg pješadijskog RS puka Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Ušli su, prošli kroz kapiju kasarne Kozara u Banjaluci, čestitali, pozdravili, nasmijali se kamerama. I šta bi, pitate?

Poznat termin dženaze Adisu Mulahasanoviću, bivšem fudbalskom sudiji koji je preminuo nakon nesreće

Poznat termin dženaze Adisu Mulahasanoviću, bivšem fudbalskom sudiji koji je preminuo nakon nesreće

Ništa.

Niko ih nije zaustavio. Niko ih nije pitao zašto su tu. Niko ih nije priveo. A najmanje ministar Zukan Helez, koji se juče busao u prsa zakonima, naredbama i Ustavom, a danas izgleda kao loša karikatura pravne države.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Jer, pogađate, u ovoj zemlji možete biti optuženi za rušenje ustavnog poretka, i svejedno vam otvore kapiju kasarne. Još vam salutiraju.

Ova sramotna farsa, ovaj poraz države u direktnom prenosu, neodoljivo podsjeća na onaj vic o seljaku koji se dere na medvjeda s drugog brijega: "Drž’ ga, ne daj!", a kad medvjed dođe – seljak se pravi da je medvjed najdrži gost.

Zukan Helez je juče bio taj seljak. A vojska? Pa vojska se ponijela kao domaćin – iznijela salatu, prostirala crveni tepih i servirala državni suverenitet na pladnju.

I sad? Šta ćemo sad?

Bursać: "12. maj – dan kada vojska bira: BiH ili Dodik, Oružana pobuna u najavi – sad i zvanično!"

Bursać: "12. maj – dan kada vojska bira: BiH ili Dodik, Oružana pobuna u najavi – sad i zvanično!"

Hoće li neko konačno reći da imamo dva sistema unutar Oružanih snaga? Jedan koji se zaklinje državi i zakonima – i drugi koji se klanja Dodiku? Jer ovo danas nije bio incident. Ovo je bio dokaz da dio vojske više ne priznaje državu koju navodno brani.

Da se razumijemo – Dodik, Višković i Stevandić nisu samo simboli političke destrukcije. Oni su opipljivi dokazi da zakon u BiH ne vrijedi jednako za sve.
Za običnog čovjeka vrijedi.
Za mladog vojnika vrijedi.
Za novinara, nastavnika, penzionera – vrijedi.

Ali za njih trojicu? Za njih je BiH all-inclusive buffet. Uzmi pasoš kad ti treba, uđi u kasarnu kad ti se ćefne, ruši državu kad god stigneš – niko ti ništa ne može.

A šta je s NATO-om?

Šta je s EUFOR-om, OHR-om, sa tim međunarodnim turistima koji već deceniju sjede na buretu baruta i piju espreso? Osim što onaj britanski aviončić danima kao komarac zvrnda iznad Banjaluke, imamo jedno veliko NIŠTA! Je li to ta stabilnost koju hvalite u izvještajima? Stabilnost kojom se bjegunci šetaju kroz vojne objekte kao kroz sopstveni kabinet?

I da, gospodo generali – čestitam.

Vaše prijeteće pismo je uspjelo.

Niko više i ne pita za naredbu ministra. Niko se ne usuđuje da provede zakon. Zakon u BiH sada ima fusnotu: Ne važi za Milorada, Radovana i Nenada.

Koliko li će generala otpustiti zbog ovoga ministar Zukan Helez? Da vam odmah kažem – ni jednog.
Jer pravne države – nema ni na vidiku.

Šta slijedi?

Sljedeće je da će se isti ti pojaviti i na proslavi "neustavnog dana RS", i u sjedištu EUFOR-a ako zatreba. Sljedeće je da će ministar odbrane izdati novu naredbu koju niko neće poslušati.
I onda ćemo se svi pitati kad je tačno država umrla?

Odgovor je jednostavan – umrla je onda kad joj se vojska prestane pokoravati odlukama države.
Kada se komandna linija ne završava u Ministarstvu odbrane, već na relaciji Laktaši–kasarna.

I zato neka se niko ne zavarava – 12. maj je dan kada su Oružane snage BiH pale na ispitu.

Ne zbog tri politička zombija koji su ušetali u kasarnu.
Nego zbog stotina onih u uniformama koji su ih pustili da uđu.
Koji su gledali u pod.
Koji su okretali glavu.
Koji su rekli sebi: "Ma nije moje da razmišljam".

A jeste.
Ako ne razmišljate vi, razmišljaće historija.
I u toj historiji, 12. maj 2025. neće biti nikakav "dan slave puka", nego dan sramote, dan kapitulacije, dan kad je vojska kapiju otvorila – a savjest zaključala.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.

NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.

Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije