Dragan Bursać: Crkva Srbije je srce tame, a studenti su svjetlo!

"Popovi su u pravu! Oni JESU različit kosmos od onog studentskog. Jer u ovim popovima-lopovima čuči gramzivost, zatucanost, srebroljublje, svaki grijeh ponaosob i zbirno. Oni voze džipove, nemaju veze s narodom, odaju se porocima kao u Sodomi i Gomori dok pričaju o kreposti. O da, istinu zbore oči Crkve Srbije – drugi je to kosmos u odnosu na kosmos ljepote, pameti, inteligencije, obrazovanosti, visprenosti, duhovitosti, čistote i neiskvarenosti studentske. Ne može to ni u istu knjigu, kamo li u isti pasus ili rečenicu."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

"Studenti u Srbiji žive u paralelnim univerzumima i na njima je da odluče žele li živjeti u svijetu o kojem im je govorio patrijarh Porfirije ili u onom u kojem se izvrgavaju ruglu sve svetosavske vrijednosti i sva srpska identitetska obilježja", poručili su jučer prepotentno, arogantno, bahato i bezobrazno obraćajući se srbijanskim studentima iz SPC-a, organizacije koja odavno nije crkva nego sekta.

Trending

Borac uz sporni penal savladao Sarajevo, sudija Kazlagić u centru pažnje

Pravo joj je ime Crkva Srbije.

Šta sve oni jesu, Bog ih se stidi

Mogao bih u bijesu napisati kako ova organizacija nema veze ni s crkvom ni s hrišćanstvom i kako je odavno postala sekta koja blagosilja ratne zločince pod patrijarhom Pavlom ili danas liže stope Aleksandru Vučiću. Mogao bih danima pisati o nepočinstvima, kriminalu, pedofiliji, nerazriješenim ubistvima pod okriljem ove organizacije. Mogao bih trošiti sate i sate udarajući po tastaturi kako su prostorije ove organizacije često oružarnice paravojnih grupa.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Mogao bih, a kad smo kod prostorija, pisati kako se dijelovi hramova ove sekte koriste za promociju knjiga ratnih zločinaca. Pa se i, valjda, najveći monstrum agresije na BiH, Milan Lukić, pisanom riječju obraćao se javnosti, a promocija je bila – nećete vjerovati – u Hramu Svetog Save u Beogradu. Da, da, to je isti onaj Milan Lukić koji je, između ostalog, palio živu djecu u Višegradu. Ili je baš i trebala biti promocija pod okriljem onih koji, velim, blagosiljaju zločince.

Mogao bih, o kako bih samo mogao danima pisati kako ova organizacija ušutkava svakog pojedinca koji je podigao glas iznad svetosavske dogme, kako pravi od gotovog veresiju, glumeći staljinističku prorusku ispostavu za Balkan, dok se odriče i Hrista, i Marije, i Biblije zarad učenja Nikolaja Velimirovića, koji je obožavao Hitlera do imbecilnosti. Mogao bih danima – a mislim da bih baš najviše o ovome mogao pisati – tomove crnih svesaka o ovoj anticrkvi, jer sa njome na nesreću živim decenijama. Mogao bih, ali nisu oni tema, a ima nešto drugo, mnogo bitnije.

U nečemu su popovi ipak u pravu

Shvatih, o da, oci ove paravojne organizacije su u pravu! Oni JESU različit kosmos od onog studentskog. Jer u popovima-lopovima čuči gramzivost, zatucanost, srebroljublje, svaki grijeh ponaosob i zbirno. Oni voze džipove, nemaju veze s narodom, odaju se porocima kao u Sodomi i Gomori dok pričaju o kreposti. O da, istinu zbore oci Crkve Srbije – drugi je to kosmos u odnosu na kosmos ljepote, pameti, inteligencije, obrazovanosti, visprenosti, duhovitosti, čistote i neiskvarenosti studentske. Ne može to ni u istu knjigu, kamo li u isti pasus ili rečenicu.

24.01.25. 12:55

Dragan Bursać: Trojka, je l’ vi to nas onako kolektivno… u zdrav mozak?

Daleko je to svjetlosnim godinama jedno od drugog. Pa ovi bi Hrista opet na raspeće zbog Vučića i ritualnog alpinizma kojem se s takvim sladostrašćem odaju da je svaka perverzija mala, koliko crno ispod nokta u poređenju s ovim.

Malo Azre

A na čelu interesne paravojne organizacije je Porfirije Perić – taj navodni ljubitelj zagrebačke Azre, a u suštini dugogodišnji obmanjivač svih onih koji su nasjeli na sladunjavost i urbanost na jedan dan.

Rekao bih, patrijarše, da ti i tvoja sekta živite u jednom izdvojenom univerzumu koji nedoljivo podsjeća na pakao.

Ili da budem jasniji, a ovo nisu moje riječi, nego Štulićeve i tvoje omiljene Azre:

"Zatvori gubicu, nije vrijedna zanata
Istresi gorčinu do kraja
Na strateškim mjestima njihovi ljudi
Kurvini sinovi."

I eto, na to se svela jedna, nekad valjda crkva – ako je ikad i bila išta više od sekte. Na rashodovanu organizaciju koja će, nakon pada Vučića, morati zaviriti duboko, duboko u sebe i vidjeti kome služi – narodu ili Azazelu. Jer njeno postojanje nema smisla za bilo koga. Možda za par putinista i nešto četnika, ali ona ne treba narodu srpskom, ako narod srpski hoće u budućnost, a ne u vječitu 1389.

Laži, laži i još laži

Ali nije stala tu sekta. Ne, oni nastavljaju lagati i lagati i lagati…

"… u Matici srpskoj, hramu srpske nauke, kulture i umjetnosti, grupa koja za sebe tvrdi da su studenti nasilno je prekinula tamošnju Svetosavsku akademiju u namjeri da nametne svoj antisvetosavski, antikršćanski i antisrpski narativ i koncept života", morališu SPC sektaši.

A prava je istina da su studenti došli u posjetu SVOJOJ MATICI, SVOJOJ, a ne tuđoj organizaciji koja je na putu da se odrodi od svojih studenata.

A sva je istina da su sadašnji i bivši studenti Dragana Stanića, predsjednika Matice srpske i profesora na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, pokušali da, uz citate njegove pjesme iz 1981. godine, od njega zatraže da se Matica srpska izjasni po pitanju studentskih zahtjeva.

A sva je istina da su studenti tom prilikom uz pomoć neobilježenog obezbjeđenja, uz primjenu fizičkog nasilja, grubo izbačeni iz zgrade Matice srpske u Novom Sadu.

I zato, kad SPC (Crkva Srbije) poručuje kako je na studentima da odluče "u kojem univerzumu žele živjeti", treba ih shvatiti ozbiljno i držati do njihovih riječi. Jer studenti i građani buduće, demokratske Srbije (ako je ikad bude) sigurno neće živjeti s ovakvim moralnim nakazama u mantijama.

"Kako odluče (studenti), tako će i biti", zaključuju popovi prijeteći studentima.

A ja samo mogu reći – iz vaših, popovskih usta u Božije uši, gospodo u mantijama.

Amin!

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba