Bursać: Draško Stanivuković kao zaštitnik zločinca Mladića!

Gradonačelnik Banje Luke je mrtav hladan rekao da NEĆE skloniti mural ratnog zločinca Ratka Mladića. I tu dolazimo do ključnog pitanja: kako će reagovati Sud i Tužilaštvo BiH? Jer ovo nije samo moralna nakaznost, ovo je i pravno pitanje. Krivični zakon BiH, izmijenjen 2021. godine odlukom Valentina Inzka, jasno kaže: "negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca je krivično djelo."

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

Na pitanje novinarke da li će mural Ratku Mladiću biti uklonjen jer izaziva strah i strepnju kod povratničkih udruženja, gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković izustio je samo jednu riječ: "Nećemo!"

Trending

Savez kolumnista | Tomislav Marković: Ratni zločinci - najzaslužniji građani Srbije

I u toj jednoj riječi stalo je sve. Stalo je ruganje žrtvama. Stala je otvorena podrška presuđenom ratnom zločincu Mladiću. Stala je zločinačka politika kontinuiteta srpskog sveta. A stala je i gola istina da Banja Luka, dok ju vodi Draško Stanivuković, nije grad pomirenja, nego grad otvorenog veličanja zločina i pripadajućih zločinaca.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Mural kao politička platforma

Mural nije tek boja na zidu. On je simbolički politički program. Ratko Mladić, presuđen za genocid u Srebrenici, za zločine protiv čovječnosti, progone i masovna ubistva, ne može biti ništa drugo nego simbol najtežih zločina počinjenih u Europi nakon 1945. godine.

Ostaviti mural Mladiću znači institucionalizirati kult zločina. Znači poručiti da presude međunarodnih sudova ne vrijede ništa. Znači staviti do znanja da bol i trauma preživjelih žrtava nisu dostojni ni minimalnog poštovanja. Znači jasno kazati: genocid nije sramota, nego ponos.

I tu se krije suština Stanivukovićeve politike. On je svjesno izabrao da bude glasnogovornik zločina, a ne gradonačelnik svih građana. Njegovo "Nećemo!" nije tek hir, nego manifest. Manifest jednog grada pretvorenog u bilbord zločina i palanku srpskog sveta.

"Mladi Srbi" i stari obrasci

Stanivuković je sebe godinama prodavao kao "novo lice" u politici, kao nekoga ko će srušiti Dodikov kartel i unijeti svježinu u politički život Banje Luke. A šta se desilo?

Desilo se da je mladi "opozicionar" u suštini postao najjeftinija kopija onoga protiv koga se navodno borio. Razlika je samo u tome što Dodik otvoreno prijeti otcjepljenjem, a Stanivuković se skriva iza osmijeha i parole "volimo svoj grad". Ali suština je ista: oba su spremna trgovati životima žrtava i pljuvati po presudama međunarodnih sudova zarad svojih političkih poena. Oba idu po instrukcije u Beograd kod Vučića i oba se najobičniji seoski nacionalisti. Naravno na pozicinjama (lokalne) moći. Kako je bivši predsjednik RS Dodik izviždan u Beogradu na utakmici Srbije, to se i Vučiću čini da će ga Stanivuković odmijenti, a afirmacija zločinaca je najbolji simbolički i ideološki čip Draška Staniviukovića. 

U tom smislu, Draško je savršen primjer kako se u Bosni i Hercegovini proizvode "veći Srbi od Srba". To je stari obrazac: bosanski pravoslavci kroz generacije se utrkuju ko će biti veći i odaniji Beogradu. To je proces identitetskog poništavanja koji traje stoljećima – od vremena kada su se ljudi upisivali u Srbe da bi dobili političku moć i društveni status, pa sve do danas kada mladi političari, u nedostatku vlastite ideje, dokazuju "pravovjernost" tako što se kite likovima ratnih zločinaca.

18.08.25. 12:03

Dok institucije šute: Novi mural Ratka Mladića u Banjoj Luci širi strah među povratnicima

Stanivuković je tako postao "veći Srbin" od svojih nacionalističkih uzora. On ne samo da ne uklanja mural Mladiću – on ga pretvara u politički amblem, u dokaz svoje odanosti ideologiji srpskog sveta.

Odgovornost političara

U normalnim društvima, samo ovakav odgovor bio bi dovoljan za ostavku. Jer on znači da prvi čovjek grada neće štititi vrijednosti pravde, mira i suživota. To znači da gradonačelnik stoji uz murale Mladiću, a protiv je ljudi koji žele da žive bez straha, bez podsjećanja na dželata na svakom ćošku.

Stanivuković, međutim, u Banjoj Luci nema problem da takvu odluku proda kao patriotski čin. Jer u palanačkom mentalitetu srpskog sveta, odavno je važnije ko je veći Srbin, nego ko je bolji čovjek. Zapravo to je jedino i važno-bivanje Srbinom. Srbendom.

Ali jedno se ne smije zaboraviti: Draško Stanivuković time preuzima moralnu i političku odgovornost za svaki kamen bačen na povratničku kuću, za svaki grafit kojim se poručuje da "Turci ovdje nemaju šta da traže", za svaku novu traumu majke iz Srebrenice koja dođe u Banju Luku kao administrativni centar i ugleda Ratka Mladića na zidu.

Pravna dimenzija – test za BiH

I tu dolazimo do ključnog pitanja: kako će reagovati Sud i Tužilaštvo BiH?

Jer ovo nije samo moralna nakaznost, ovo je i pravno pitanje. Krivični zakon BiH, izmijenjen 2021. godine odlukom Valentina Inzka, jasno kaže: negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca je krivično djelo.

Ako se institucije BiH prave slijepe, onda zakon vrijedi samo za sirotinju. Ako tužioci i sudije ne otvore postupak, onda priznaju da pravna država ovdje ne postoji. Ako Draško Stanivuković, gradonačelnik, nekažnjeno kaže "Nećemo!" i podrži kult genocida I odbrane zločinca, onda to znači da BiH prihvata da se zakoni mogu suspendovati za političku elitu.

Drugim riječima: ili će Stanivuković odgovarati, ili će BiH i formalno (opetovano) priznati da je država bez (primjene) zakona, bez dostojanstva i bez pravde.

Šutnja međunarodne zajednice

Pitanje je i gdje je međunarodna zajednica. Gdje su sada oni koji pričaju o pomirenju, europskom putu i reformama? Da li iko u Bruxellesu razumije šta znači kad gradonačelnik drugog najvećeg grada u BiH brani mural posvećen čovjeku osuđenom za genocid?

Jer ako to ne razumiju, onda ne razumiju ni zbog čega ova zemlja i dalje živi u permanentnom stanju straha i nepravde.

20.08.25. 14:35

OHR osudio veličanje Ratka Mladića muralom u Banjoj Luci i poslao jasnu poruku vlastima u BiH

Grad u sjeni murala

Banja Luka danas živi u sjeni murala ratnih zločinaca. Bukvalno i figurativno U sjeni odluke da se presuđeni zločinac čuva kao heroj, a da se bol žrtava potire kao sitna smetnja i blaga neprijatnost. I dok je tako, Banja Luka neće biti grad života, nego grad zločinačkog sjećanja.

I tu se ne može više ostati nijem. Stanivukovićev "Nećemo!" mora imati odgovor. Ne samo od strane udruženja povratnika, ne samo od strane nekoliko novinara i aktivista, nego od cijelog društva koje ne želi da mu djeca odrastaju pod likom genocidnog krvnika.

Ako društvo to ne razumije, onda će se jednog dana pitati: zašto je novo nasilje izraslo baš na mjestu gdje su murali slavili stare zločince?

Historijska odgovornost

Draško Stanivuković je mogao biti gradonačelnik generacije mira. Imao je šansu da se izdigne iznad matrice palanke, da bude lider koji će otvoriti Banja Luku svijetu i pokazati da ovaj grad može izaći iz sjene devedesetih.

Umjesto toga, on je izabrao da bude gradonačelnik murala Ratka Mladića i taster Aleksandra Vučića. Time je stavio potpis na sopstvenu političku i moralnu propast – ali je i Banja Luku zakovao u ulogu palanke u kojoj zločinac ima grafit-spomenik.

Njegovo "Nećemo!" nije kraj priče. To je početak nove obaveze za građane, za civilno društvo, za medije i za međunarodnu zajednicu. Obaveze da se jasno i glasno kaže: murali ratnim zločincima nemaju mjesta u javnom prostoru, a oni koji ih štite nemaju mjesta u demokratskoj politici.

Ako želimo da Banja Luka ponovo bude grad života, a ne grad sjene zločina, onda je krajnje vrijeme da odgovornost nosi onaj ko je svojom riječju odlučio stati na stranu genocida.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.