Beharić: Orbanovo antimuslimansko širenje mržnje prijeti životima u BiH

Novogodišnji praznici predstavljaju tačno 29 godina otkako sam zajedno s porodicom našao utočište u improvizovanom izbjegličkom kampu u Zenici, manje od dva mjeseca nakon što smo izbjegli iz mog rodnog grada Jajca, u centralnoj Bosni. Nakon što je Vojska Republike Srpske zauzela Jajce, bili smo primorani pridružiti se hiljadama drugih civila koji su bježali iz svojih domova, ne znajući da li ćemo se ikada vratiti na svoja ognjišta.

Autor: Samir Beharić* (Haretz.com)

Kada je rat počeo, imao sam samo godinu dana i bio sam premlad da bih bio svjestan onoga što se dešava oko mene. Danas sam dovoljno star da prepoznam kako populisti žedni moći koriste opasnu retoriku i postupke sličnu onoj kojom su se srpski nacionalisti razmetali ranih 90-ih, prenosi Haretz.com.

Trending

Edin Džeko prihvata 'ponudu karijere'? Fenerbahce već našao zamjenu za Dijamanta

Nakon višemjesečnog namjernog blokiranja državnih institucija, lider bosanskih Srba Milorad Dodik, koji ujedno obnaša funkciju srpskog člana tročlanog Predsjedništva BiH, preduzeo je konkretne korake ka uspostavljanju paralelnih institucija koje bi dovele do raspada zemlje, što bi u suštini izazivalo novi rat.

Dodikov secesionizam

Dodikova nastojanja da se Republika Srpska otcijepi nikada nisu bila opipljivija. Narodna skupština Republike Srpske je 10. decembra usvojila zaključke o prenosu nadležnosti sa Bosne i Hercegovine na entitet, među kojima su povlačenje iz Oružanih snaga BiH, Obvještajne agencije, Uprave za indirektno oporezivanje, Suda i Tužilaštva BiH. Ovim secesionističkim akcijama se na odgovarajući način nisu pozabavile relevantne državne pravosudne institucije, kao nimeđunarodni visoki predstavnik koji ima mandat i izvršna ovlaštenja da implementira i štiti Dejtonski mirovni sporazum.

Dodikova ratnohuškačka retorika ne brine obične građane koliko šutnja ili prešutno odobravanje, pa čak i podrška koja dolazi od nekih zemalja članica EU. Jedna od najostrašćenijih zagovodnica Dodika i njegovih iredentističkih planova je Mađarska i njen desničarski premijer Viktor Orban. 

Prošle sedmice, tokom press konferencije o proširenju EU, Orbán je izjavio da je "izazov s Bosnom kako integrirati zemlju s 2 miliona muslimana", naglašavajući da bi bilo teško za EU da upravlja sigurnosnom prijetnjom države u kojoj živi toliko muslimana.

Njegova izjava puna predrasuda je izazvala niz reakcija, ali uglavnom u Bosni i Hercegovini, gdje se Bošnjaci prisjećaju islamofobne retorike koju su uoči rata koristili srpski nacionalisti.

Radikalne i rasističke ideologije

Bošnjački član Predsjedništva BiH, Šefik Daferović opisao je Orbanovu antimuslimansku izjavu kao "sramnu i nepristojnu", ističući da nisu muslimani ti koji predstavljaju izazov Europi, već ljudi poput Orbana i njihove "radikalne, ksenofobne i rasističke ideologije".

Bivša ministrica vanjskih poslova Hrvatske Vesna Pusić je u oštroj reakciji naglasila da su "bosanski muslimani integrisani Europljani i živi dokaz da je islam i europska religija". Reisul-ulema Husein ef. Kavazović je istakao da Orbanove riječi predstavljaju problem ne samo za Bošnjake, već i za cijelu Europu, naglasivši kako su slične ksenofobne i rasističke ideologije dovele su do holokausta i drugih užasnih zločina u prošlosti.

Na istoj konferenciji za medije, Orbán je dolio ulje na vatru najavljujući da bi Mađarska blokirala sve potencijalne sankcije EU usmjerene ka Dodiku zbog njegovih separatističkih aktivnosti. Osim toga, naglasio je da će zvanična Budimpešta poslati 100 miliona eura pomoći entitetu Republika Srpska. Ovakvi postupci eksplicitno potkopavaju napore drugih zemalja EU da sankcionišu Dodika u nadi da bi to moglo obuzdati njegove secesionističke porive.

Zlokobna uloga Mađarske u destabilizaciji Bosne i Hercegovine ne završava tu.

Istog dana kada je Orban dao svoje sramne primjedbe na račun muslimana, izvještaj koji je u Brisel poslala EU Delegacija u BiH je otkrio da EU komesar za proširenje, Oliver Varhelyi - jedan od Orbanovih lično preporučenih ljudi za tu poziciju - radi u dosluhu s Dodikom.

Za mnoge koji prate prilike u Bosni i Hercegovini, dokument koji je procurio, služi kao dokaz da Varhelyi ne samo da je udovoljavao prohtjevima srpskih nacionalista, već i otvoreno u dogovoru sa Dodikom radi na razbijanju zemlje.

Ovakvi izvještaji retraumatiziraju stanovnike Bosne i Hercegovine, uključujući i moju mamu, koja se već redovno prisjeća perioda koji je prethodio krvavom bosanskom ratu.

U Jajce smo se vratili 1997. godine. Ove sedmice, dok je pratila vijesti, mama bi me povremeno pitala: Hoće li biti novog rata?

Često me podsjeća da prije 30 godina Jajčani nisu vjerovali da će doći do rata, iako su vojnici Jugoslovenske narodne armije kopali rovove oko grada.

Jugoslavenska narodna armija je praktično prostrla crveni tepih Vojsci Republike Srpske da napadne naš grad u kojem je 1943. godine osnovana i sama Jugoslavija.

Godinu dana kasnije, srpski vojnici su već opkolili naš multietnički grad, ubijali nevine civilie, granatirali džamije i katoličke crkve. Vojnici Republike Srpske su čak bombardovalicivile dok su bježali u konvojima, prisjeća se moja mama.

Danas, kada Milorad Dodik i njegove pristalice kopaju ofanzivne političke rovove, dodvoravajući se europskim desničarima, oni zapravu kuju planove za ponovno uspostavljanje iste one Vojske Republike Srpske koja ne samo da je moju porodicu i mene pretvorila u izbjeglice, već i počinila najgori zločin u Europi od Drugog svjetskog rata, genocid u Srebrenici.

Ovo je prvi put da osjetim nervozu zbog budućnosti Bosne i Hercegovine. Tražiti spas ili čak puko savezništvo u inostranstvu sve više izgleda kao izgubljena nada: zvaničnici EU su „u krevetu“ s Dodikom, pojedini šefovi država EU sabotiraju potencijalne mjere protiv njega, a impotentne američke diplomate traže brza rješenja.

Novogodišnja želja

Ono što Bosni i Hercegvini očajnički treba je posvećeniji i zajednički pristup EU i SAD-a utemeljen na vrijednostima koje su članstvo u EU činile tako primamljivim ciljem. Pored toga, sankcije protiv Dodika i dodatne međunarodne mirovne snage bi bile nužne kako bi se obuzdali oni koji prijete raspadom zemlje.

Iako je takav pristup potreban Bosni i Hercegovini što prije, isto tako je potreban i EU. EU ne smije dozvoliti da iliberalizam i mržnja pridobiju trajno uporište u Europi, što bi taj otrov samo proširilo i van njenih granica.

Svaki put kada me mama pita da li se nazire novi rat, izbjegnem reći šta zaista mislim. Teško mi je i zamisliti kako da joj kažem da bismo možda ponovo mogli postati izbjeglice. Moja novogodišnja želja je da nikada više ne provedem Novu godinu u izbjegličkom kampu, kao prije 29 godina. U Bosni i Hercegovini znamo da mir nikad ne smijemo uzeti zdravo za gotovo.

*Samir Beharić je nagrađivani aktivista, istraživač Balkan Foruma i Fellow pri German Marshall Fund of the United States. Diplomirao je na Univerzitetu u Sarajevu, a magistrirao na Univerzitetu u Beču i Univerzitetu u Leipzigu.
Twitter: @SamBeharic

Napomena: Tekst prenosimo uz dozvolu autora, oprema teksta je redakcijska