Tri najveća mita o konzerviranoj hrani

Zahvaljujući konzerviranju i smrzavanju hrane, nije neobično jesti kukuruz šećerac čitave godine. Ipak, postoje malo poznate činjenice o namirnicama koje su obrađene na ovaj način, zbog čega su česte nedoumice po pitanju njihovog sastava i hranjivosti.

Tako su stvoreni i mitovi o konzerviranoj hrani.

Mit 1: Smrznuta i konzervirana hrana nije kvalitetna

Konzervirana hrana omogućava konzumiranje određenih grupa namirnica i van sezone, a procesi kojima se hrana dovodi u ovo stanje čini je veoma sličnom svježoj. Štaviše, brojna istraživanja su pokazala da ne samo što joj ne nedostaje kvalitet i hranjive materije, nego je konzervirana hrana ponekad i zdravija od svježe. Upotrebom fizičke metode pasterizacije, hrana se konzervira fizičkim i hemijskim metodama, pri čemu se pribjegava pasterizaciji i dolazi do uništavanja mikroorganizama štetnih po zdravlje. Ovakva obrada čuva ukus hrane, baš kao i vitamin C. Zamrzavanjem se zaustavlja razmnožavanje mikroorganizama, a sušenjem se usporava proces njihovog djelovanja. S druge strane, tu su i hemijske metode, koje sprečavaju dejstvo bakterija ili ih potpuno uništavaju, ali i biološke metode.

Mit 2: Obradom hrana gubi hranjive materije

Prerađeni proizvodi, smatraju stručnjaci, sadrže podjednaku količinu vitamina i minerala kao svježa hrana ili je, čak, ima u većoj količini jer se za konzerviranje upotrebljavaju isključivo najbolji plodovi na vrhuncu zrelosti, i to vrlo brzo nakon berbe, zahvaljujući čemu ne gube ili gube vrlo malo hranljivosti. Isti je slučaj i sa smrznutim povrćem, koje se obrađuje nekoliko sati poslije branja, pa tako ove namirnice sadrže važne nutritivne elemente, poput vitamina, minerala, biljnih vlakana, karotina, flavonoida itd.

Mit 3: Svježe je uvijek bolje

Ukoliko ste se odlučili za konzerviranu ribu ili paradajz prije nego za svježe – niste pogriješili. Zahvaljujući načinu obrade ovih namirnica, konzervirani paradajz, na primjer, sadrži i do četrdeset procenata više antioksidanasa i likopena nego svjež.