Kratkovidnost: Prepoznajte je na vrijeme i liječite kako ne bi došlo do komplikacija

04.04.18. 22:18

Radiosarajevo.ba

Dijeljenja 1

Kratkovidnost: Prepoznajte je na vrijeme i liječite kako ne bi došlo do komplikacija — Pixabay / Ilustracija

Učestalost miopije sve je veća pa Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje kako bi od nje do 2050. moglo patiti pola svjetske populacije.

Možete vidjeti predmete koji su vam blizu, ali oni udaljeni su nejasni. Možda pritom patite od glavobolje i mutno vam je pred očima.

Ako to zvuči poznato, možda imate miopiju ili kratkovidnost. Ova pitanja i odgovori pomažu objasniti taj čest poremećaj vida, piše Hina.

Šta je miopija?

Riječ dolazi od grčkog "myops", što znači žmirkati. Pretjerano žmirkanje i škiljenje jedan je od znakova miopije, stanja u kojem predmete u blizini možete jasno vidjeti, ali one udaljene ne.

Ugledni njemački oftamolog Tim Behme kaže da miopija nije bolest nego devijacija od normalnog. Učestalost miopije sve je veća pa Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje kako bi od nje do 2050. moglo patiti pola svjetske populacije.

Što je miopija teža, to teže mogu biti i posljedice ako se ne liječi. Jedna od njih je odljuštenje mrežnice.

Stoga je važno postaviti dijagnozu što prije. Oftamolozi će to utvrditi pažljivim pregledom oka i refrakcije (loma) svjetlosti koja pomaže u fokusiranju predmeta i ako bude potrebno odredit će odgovarajuću dioptriju kako bi se ispravile refrakcijske greške oka.

Šta je uzrokuje?

"Ona se obično javlja kada je očna jabučica preduga", kaže Frank Schaeffel, profesor na Oftamološkom institutu pri sveučilištu u Tuebingenu.

Zbog preduge očne jabučice fokus 'pada' ispred mrežnice, a ne na nju što onemogućava stvaranje izoštrene slike udaljenog predmeta.

"Očna jabučica odrasle osobe koja je preduga samo za milimetar rezultira miopijom dioptrije -2,7", kaže Schaeffel, govoreći o mjernoj jednici koja opisuje refrakcijsku pogrešku.

Ko je skloniji miopiji?

Stanje se obično javlja između 6. i 25. godine, kažu stručnjaci, ali nije potpuno jasno zašto.

Genetska predispozicija ima samo manju ulogu, kaže australski oftamolog Ian Morgan. Naučnici ukazuju na vanjske čimbenike, poput rada koji uključuje pretjerano naprezanje očiju gledanjem u predmete na vrlo maloj udaljenosti.