Zlatni prsten - jedini trag u rješavanju slučaja starog nekoliko decenija

Nekoliko metara od prometnog holandskog autoputa, ležalo je tijelo čoveka umotano u električno ćebe - toliko raspalo da identifikacija nije bila moguća.

Bio je avgust 1991. godine i na žrtvinim grudima se nalazilo nekoliko ubodnih rana. Radnici koji su pronašli tijelo, rekli su policajcima da ih je nepodnošljiv miris doveo do leša.

Otkriće tijela označilo je početak misterije koja će trajati nekoliko decenija. Policija neće uspjeti da identifikuje žrtvu, a kamoli da pronađe osobu koja je za to odgovorna.

Ali, istina bi sada mogla da izađe na videlo jer je holandska policija pokrenula prvi podcaste kako bi riješila ovaj zločin, piše BBC. Nakon što je emisija iz tri dijela emitovana prošlog mejseca, hiljade ljudi se javilo nudeći informacije, a djelići slagalice počeli su da se slažu.

No, vratimo se na avgust 1991. Kada su policajci stigli na mesto zločina, pretražili su leš u potrazi za bilo kakvom informacijom o čovjekovom identitetu. Nije bilo lične karte, a tijelo se raspalo do neprepoznatljivosti. Johan Bas samo što je postao policijski detektiv u gradu Nardenu. „Bio sam na kratkom odmoru kada me je šef pozvao i javio mi šta su otkrili", sjeća se Bas.

„To mi je bio prvi veći slučaj, tako da nisam imao dileme. Odmah sam otišao na mjesto zločina."

Detektiv se jasno sjeća slučaja. „Tijelo je precizno secirano i sve je zabilježeno fotografijama, kao i u zapisniku", rekao je.

Holandska policija procjenjuje da je tokom devedesetih godina oko 90 odsto ubistava bilo riješeno. Ali tehnologija DNK analize je još uvek bila u začetku, pa je rješavanje ovog slučaja bilo teže nego što bi bilo danas. Da bi uhvatili krivca, policajci bi morali da pronađu veliku količinu krvi ili sperme, a nije postojala baza DNK.

„Radili smo s onim što nam je bilo na raspolaganju, poput otisaka prstiju, ali žrtvini otisci se nisu nalazili u holandskoj bazi, a nismo imali sreće ni u inostranstvu", kaže Bas.

Nije bilo svjedoka, a policija nije imala fotografiju žrtve zbog stanja u kom je leš pronađen.

Pokušaji da se analizira njegova odjeća nisu urodili plodom, a električno ćebe, proizvedeno u Njemačkoj 1960. godine, masovno se prodavalo u Holandiji, Belgiji i Francuskoj. Sve što su istražitelji imali svelo se na zlatni prsten pronađen na žrtvinom prstu. Taj komad zlata bio im je jedina nada da će slučaj biti rasvijetljen.

Detektivi su otkrili da je prsten proizvela kompanija Oto i da je kupcu poslat poštom. Krenuli u potragu za svima koji su naručili takav prsten. Većina kupaca je i dalje posjedovala prsten, ali jedan čovjek je rekao da prsten više nije u njegovom vlasništvu i da ga je prodao muškarcu u Amsterdamu. Svjedoci su potvrdili prodaju, kao i to da je kupac skoro svakodnevno dolazio u taj bar.

Ipak, misteriozni čovjek, za kojeg se vjerovalo da je Turčin, sedmicama nije bio viđen i policija nikada nije otkrila ko je on i da li su zapravo pronašli njegovo tijelo. Slučaj je bio zatvoren sve do prije nekoliko godina, kada ga je policija ponovo otvorila, koristeći novu tehnologiju za analizu tijela i rekonstrukciju lica žrtve.

Otkriveno je da je 1991. čovek imao oko 65 godina i da je bio iz istočne Evrope.

Ne mogavši da riješi slučaj, policija ga je prošlog mjeseca predstavila javnosti putem podkasta. Slušaoci širom Holandije su se zainteresovali i svakog dana bi se pojavila neka nova informacija od značaja. Iz policije navode da ne mogu da otkrivaju detalje o tragovima koje su dobili, ali tvrde da je nekoliko njih bilo zaista korisno.

„Naš glavni cilj je saznamo identitet ubijenog i da, nakon 28 godina, porodici žrtve otkrijemo šta se desilo", rekao je Rob Bun, koordinator policijskog tima Hladan slučaj, koji vodi podkast. „Naš drugi cilj je da otkrijemo ubicu i izvedemo ga pred sud."

Kriminolog Dejvid Vilson rekao je da je za holandsku policiju normalno da kapitalizuje popularnost kriminalističkih podkasta i da podijeli detalje o zločinima i neriješenim ubistvima.

„Pravi slučajevi su nevjerovatno popularni i policija je svjesna toga, baš kao i bilo koja druga individua, grupa ili industrija", izjavio je Vilson.

Bez obzira na sve, mnogi slučajevi su riješeni uz pomoć programa poput britanskog Krajmvoča (Crimewatch) i njegovog holandskog pandana, pa Vilson smatra da bi i ovaj podcast mogao da donese slične rezultate.