Sve počinje od djetinjstva? Stručnjaci tvrde da su ovo tri znaka da će dijete postati psihopata
Djeca već od tri godine mogu pokazivati znakove koji će ih kasnije u životu dovesti do toga da postanu psihopate.
To je upozorenje profesorice Essi Viding, naučnice koja je proučavala kako određena ponašanja kod vrlo male djece mogu povećati rizik od razvoja stanja poznatog kao psihopatija. Psihopatija je poremećaj ličnosti u kojem ljudima nedostaje empatije, ponašaju se sebično i mogu se ponašati na štetan ili kriminalan način.
Vidingovo istraživanje ne znači da će djeca s određenim alarmantnim osobinama definitivno postati opasni psihopati, ali identificira rane znakove upozorenja koji bi mogli dovesti do problema ako se ne riješe.
Stravična nesreća u Americi: Slovenski skijaš izletio sa staze pa ostao nepomično ležati
Ova ponašanja su se razlikovala od tipičnih postupaka "nestašnog djeteta", poput bacanja ispada bijesa ili nedijeljenja s prijateljima. Umjesto toga, ova djeca imaju ono što se naziva poremećaj ponašanja u kombinaciji s bezosjećajnim i neemotivnim (CU) osobinama.
To znači da se ne osjećaju loše kada povrijede druge, teško im je povezati svoje postupke s kaznama koje primaju i ne uživaju u tome što čine druge sretnima.
Ovo mogu riješiti samo ljudi s visokim IQ-om: Provjerite jeste li među njima
Na primjer, Viding je rekla da ako dijete udari drugo dijete i uzme mu igračku, većina djece će se osjećati krivom kada vide drugo dijete kako plače, ali ova djeca se ne bi osjećala krivom. Istraživači su otkrili tri ključne osobine koje se pojavljuju već u dobi od tri godine, a koje mogu dovesti do psihopatskog ponašanja.
Viding i njen tim proučavali su malu djecu, uključujući blizance, kako bi utvrdili da li na ova ponašanja utiče genetika, osobine koje se prenose s roditelja na potomstvo ili okruženje u kojem je svako dijete odgajano.
Posmatrali su kako djeca reagiraju na tuđe emocije i kako se nose s frustracijom. Istraživači su također analizirali moždanu aktivnost i fizičke znakove, poput otkucaja srca, kako bi vidjeli na koji način djeca različito obrađuju emocije.
Viding je istakao tri specifična znaka upozorenja koja su djeca između tri i četiri godine već pokazivala, a koja bi na kraju mogla dovesti do psihopatskog ponašanja. Prvi je bio nedostatak emocionalne reakcije na bol druge osobe. Ova djeca se nisu osjećala loše kada su vidjela nekoga tužnog ili povrijeđenog, činilo se da ih nije briga ako su nekome ukrali igračku i rasplakali ga.
Druga osobina bila je teškoća u povezivanju svojih postupaka s posljedicama. Ova djeca nisu učila iz kazni poput dobijanja time-outa ili gubitka privilegija i nastavila su raditi štetne stvari.
Posljednja osobina bila je nebriga o tome da udovolje drugima. Većina djece je voljela usrećivati svoje roditelje ili prijatelje. Međutim, neka djeca su se fokusirala samo na ono što su željela i činilo se da ne uživaju u tuđoj sreći.
"Ne dobijate potpuni poremećaj ličnosti kao rođendanski poklon kada napunite 18 godina, tako da očigledno postoje djeca koja imaju ovakve osobine od vrlo rane dobi", rekla je Viding za The Telegraph.
Aviokompanija iznenadila putnike novim pravilom: Gojazni ljudi obavezni uzeti dodatno sjedište
"Rano otkrivanje ove djece ne znači da se sa sigurnošću može predvidjeti da će neko postati odrasli psihopata, ali su to djeca koja su vjerovatno izložena povećanom riziku u poređenju sa svojim vršnjacima", dodala je.
Studija koju su proveli Viding i njen tim, objavljena u časopisu Restorative Neurology and Neuroscience , također je otkrila da su ove psihopatske osobine bile pod snažnim utjecajem porodičnih gena. Identični blizanci, koji dijele gotovo sve gene, imali su veću vjerovatnoću da oboje imaju CU osobine nego dvojajčani blizanci, koji su rođeni u isto vrijeme, ali izgledaju drugačije jedni od drugih.
Studija je također identificirala razlike u moždanoj aktivnosti djece s CU osobinama, posebno u područjima poput amigdale, koja obrađuje emocije. Studiju možete pročitati OVDJE.
"Niko se ne rađa kao psihopata, a geni nisu nacrt, ali postoje ljudi čiji genetski sastav znači da su izloženi većem riziku od drugih", primijetila je Viding.
Studija iz 2016. godine objavljena u časopisu American Journal of Psychiatry otkrila je da "pozitivno potkrepljenje" od odraslih štiti djecu od naslijeđenih osobina u njihovim genima koje bi mogle uzrokovati ozbiljno antisocijalno ponašanje.
Još jedna ključna intervencija bila je terapija. Utvrđeno je da rad s terapeutom pomaže djeci da nauče upravljati svojim emocijama i ponašanjem. Istraživači su primijetili da terapija također može pomoći roditeljima u suočavanju s izazovnom djecom.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
