Nevjerovatna priča o Ibelinu: Da li je moguće sprijateljiti se i voljeti nekoga koga nismo upoznali?

U novom dokumentarcu The Remarkable Life of Ibelin, norveški par govori o bogatim iskustvima koji je njihov sin sa invaliditetom imao na mreži u igrici World of Warcraft – bez njihovog znanja.

Kada je Mats Steen umro u dobi od 25 godina 2014. godine od degenerativne mišićne bolesti, njegovi roditelji, Robert i Trude Steen, bili su iznenađeni što su ih u njihovoj kući u Norveškoj kontaktirali ljudi iz cijele Europe, žaleći zbog njihovog gubitka.

Steensovi su znali da je njihov sin strastveni igrač, ali nisu shvatili da je skoro deceniju imao još jedan virtuelni život u igrici World of Warcraft. Priča o Matsu i njegovom avataru Ibelinu sada je ispričana u dokumentarcu, The Remarkable Life of Ibelin. 

Trending

Parlament Južne Koreje se okrenuo protiv predsjednika. Na ulicama Seula pozivi za rušenje diktature

"Napuštam ovaj svijet i provodim većinu svog vremena u dalekom svijetu zvanom Azeroth", njegove riječi koje je izgovorio glumac, uvodeći publiku u virtuelni pejzaž poznat igračima World of Warcrafta. "Tamo," nastavlja on, "moji su lanci pokidani, i mogu biti ko god želim." 

Otkriće da je njihov sin, koji je imao Duchenneovu mišićnu distrofiju (DMD) i koristio invalidska kolica veći dio svog života, iskusio mnogo toga što su drugi mladi ljudi njegovih godina radili – druženje, prijateljstvo, ljubav – bilo je otkriće za njegove roditelje.

"Rođen je prije više od 35 godina, živjeli smo pod istim krovom s njim 25 godina, četiri mjeseca i 15 dana", kaže Robert Steen.

"Onda je umro pošto je prilično teško patio od bolesti sa kojom se rodio. A mi smo vjerovali da je živjeo usamljenim i izolovanim životom, da nije iskusio ljubav, da nije bio važan ili da pravi razliku u životima drugih ljudi. Vidjeli smo dan nakon njegove smrti da zapravo jeste. Ubacili smo malu objavu u njegov blog u kojoj smo rekli da je preminuo, kao što smo mislili da je trebalo, pošto je proveo toliko vremena u svijetu igara o jakim odnosima ljudi sa Matsom i to je bila prekretnica u našem životu. Njegova smrt je bila i početak priče, jer smo za 10 godina otkako je preminuo, naučili toliko toga o njegovom životu.

Koliko je moguće da online avatar predstavlja stvarnu osobu?

Dvostruki život Matsa Steena prvi je put istražila norveška javna televizija NRK 2019. godine, a zatim u članku na BBC News-u , koji je inspirisao norveškog režisera Benjamina Reea da ispriča priču kao dokumentarac.

"Mislim da njegova priča postavlja neka pitanja koja su danas zaista relevantna", kaže on. "Da li je moguće sprijateljiti se sa nekim koga nikad nisi upoznao? Da li je moguće iskusiti ljubav sa nekim koga nikad nisi upoznao? I koliko blisko prijateljstvo možeš imati sa nekim s kim nikada nisi razgovarao, samo pisao?"

I u isto vrijeme, mislim da to govori nešto o generacijskom jazu, o fascinaciji moje generacije za igranje – ja imam 35 godina – i o tome da sam u virtuelnom svijetu, također, obojica Mats prijatelji i porodica su mi rekli da je pred kraj svog života zaista želio da je bio važan, ali da je želio da ga se sjeća."

Ree je napravio dokumentarac koristeći VHS snimak porodice Steen, kao i koristeći glumca da recituje dijelove Steenovog bloga pod nazivom Musings of Life, koji je objavljen neposredno prije njegove smrti 2014. godine. 

Dok su neki od njegovih prijatelja iz World of Warcrafta intervjuisani, Ibelin i drugi avatari iz igre su animirani. Steen je također komunicirao u igri putem teksta, a ne glasa, a sva njegova komunikacija bila je pohranjena dok je igrao. Njegova online zajednica, pod nazivom Starlight, pomogla je da oko 42.000 stranica diskusija i uputstava bude dostupno Reeu, kako bi mogao spojiti Steenov unutrašnji život kao Ibelina. Ree ga opisuje kao "kao filmski scenario koji ima 42.000 stranica, koji zaista govori priču o stvarnom životu avatara tokom tih osam godina".

"Sva Ibelinova osjećanja i postupci bili su u toj arhivi", kaže on. "Dakle, ako je Mats napisao: 'Ibelin izgleda iskreno, ali tužno', znali smo tačno gdje i kada se to dogodilo, a u filmu pokušavamo da interpretiramo složenost pisanja i emocije u stvarnu animaciju."
Koliko je moguće da online avatar predstavlja stvarnu osobu? Mats Steen je svoj alter ego nazvao po liku Orlanda Blooma Balianu od Ibelina u istorijskom epu Ridley Scotta iz 2005. godine Kraljevstvo nebesko. U igri, Ibelin je visok, mišićav i plav, i trči kroz Azeroth 30 minuta svakog dana. U dokumentarcu se predstavlja kao "Ibelin Redmoore, poznati detektiv i plemić, koji pronalazi prijatelje i bori se protiv zla gdje god da dođe", a Steen opisuje lik kao "ekspanziju sebe, različitih dijelova mene".

Generacijska podjela

Ibelin Redmoore možda zvuči kao idealizovani superheroj, možda zato što ga je stvorio 17-godišnjak, ali Steenovi roditelji su primili poruke od drugih igrača da je on "uvijek poboljšavao raspoloženje" u igri.

Još jedna počast je glasila: "Bio je tu za mene, a mogao sam i razgovarati s njim o glupim stvarima."

Film upoznaje Kseniju iz Danske i njenog sina Mikela, koji igraju online kao njihovi avatari Reike i Nikmik, i ona kaže da je Steenov zreli savjet bio od suštinskog značaja za poboljšanje odnosa majke i sina.

"Bio je neizlječivi romantičar i uvijek je imao uspjeha sa ženama", napisao je Steensovima još jedan Ibelinov prijatelj. I upravo je Lisette, u obliku svog avatara Rumour, bila ta koja je, čini se, bila velika ljubav Steenovog života: njih dvoje su se upoznali u igri kada su bili otprilike istih godina kao i tinejdžeri. U dokumentarcu, Ibelin susreće "tamnokosu, misterioznu ljepoticu" koja mu krade šešir. Kasnije razmenjuju poljubac u obraz. "Bio je to samo virtuelni poljubac, ali sam mogao da ga osjetim", kaže Steen o sastanku.

Naučni stručnjaci sugeriraju da ljudski mozak obrađuje video igre kao da se one zaista događaju. Iako mnoga društva trenutno raspravljaju o šteti koju mladima nanosi previše vremena na pametnim telefonima i na internetu, Steenov otac kaže da je ponovo procijenio vrijednost virtuelnih susreta svog sina.

"Mats nam je rekao da se igra s drugim ljudima, ali smo smatrali da ga ne mogu poznavati jer se nisu fizički sreli", kaže Robert Steen.

"Ipak, mislim da ako krenete 10 godina naprijed u vremenu, nećemo čak ni voditi ovakve razgovore, nećemo praviti razliku između digitalnog i fizičkog. Za mlađe ljude, digitalne ili fizičke, sve je vrlo slično, odnosi koje su uspostavili na internetu su važni i prirodni kao i fizički odnosi. To je samo moja generacija gdje je ovo čudno, jer to nikada nismo iskusili dok smo odrastali. 

Neki iz grupe Starlight prisustvovali su Steenovoj sahrani i još uvijek održavaju skupove u njegovu čast, što Ree kaže da je dokaz pravog prijateljstva koje postoji u igricama. "Mislim da je ta količina vremena koje ovi gejmeri provode zajedno mnogo veća nego što ja poznajem svoje prijatelje u stvarnom životu," kaže on. "Koliko vremena zajedno igraju uloge ili igre, ili samo razgovaraju o ozbiljnim stvarima, mislim da ima velike vrijednosti u tome. I otkrio sam da je Mats bio sjajan u postavljanju pitanja: 'Kako si?" i stvarno slušao odgovor nakon toga."
 
Nije da film prikazuje Ibelina ili Steena kao sveca. Kako se Steenovo zdravlje pogoršavalo i on je postajao sve više frustriran zbog ograničenja svog fizičkog života, Ibelin je imao sve više ispada i napada na kolege igrače. Steensovi objašnjavaju da je njihov sin kreirao još jednog avatara u dobi od 21 godine, po imenu Jerome Walker, koji se ne pojavljuje u filmu. "Jerome je bio kauboj, pio je viski i plesao", kaže Robert Steen. "Stalno je flertovao sa ženama i tako dalje i tako dalje, tako da je vjerovatno on preslikavao 21-godišnjaka kakav je postao, a ne 17-godišnjaka koji je stvorio Ibelin. Ali Mats je očigledno koristio avatar da doživi stvari koje bi volio u fizičkom životu."

Zaista, ono što priču čini tako uvjerljivom i dobro prihvaćenom (osvojila je i nagradu za režiju i nagradu publike na Sundance Film Festivalu, često predznak nominacije za Oskara) je lik Matsa Steena kojem Ibelin pomaže otkriti – njegovu snagu, njegov humor, a povremeno i melanholiju.

"U ovom drugom svijetu, djevojka ne bi prvo vidjela moja invalidska kolica ili bilo šta drugačije, ona bi vidjela moje srce, dušu i um, te bi ga smještala u zgodno snažno tijelo“, kaže Stin o životu u Azerothu. „U srednjoj školi su bile žurke, bile su privlačne devojke, toliko stvari je poželeo dečak od 17 godina, ali sve su to bili samo snovi, stvari koje su mi nedostižne. Snovi su ipak lepi na ovaj način. Uvek možete ponovo da posjetite."