Mračna priča o jedinoj ženi serijskoj ubici na našim prostorima

Potom bi uzela maleno zvonce i pozvonila tri puta.

Zatim bi vam rekla tačan datum smrti vašeg neprijatelja. I pogodila bi. Uvijek.

Priča je ovo o babi Anujki, vračari iz Srbije, iz 19. vijeka kojoj su dolazili stari i mladi, bogati i siromašni. Neki su bili radoznali, neki uplašeni, neki su tražili pomoć, i to ponekad vrlo jezivu pomoć od babe za koju se vjerovalo da je u dosluhu s vragom.

Anujka di Pištonja (Ana Daksin) rođena je 1837. godine. Porijeklom Rumunka, u Vladimirovac (selo između Beograda i Vršca) se doselila s roditeljima nedugo nakon rođenja. U to vrijeme bila je izrazito obrazovana žena. Školovala se u internatima u kojima je počela njena jeziva priča.

Kako se navodi u knjizi profesora Šimona A. Đarmatija Baba Anujka – vračara iz Vladimirovaca, upravo je u tim internatima primijećno da Ana mjesečari - hoda u snu. U to vrijeme, vjerovalo se da oni koji mjesečare imaju veze s natprirodnim silama, pa su svi bili sigurni kako će ona postati „vračara“. Vjerovatno je zbog toga i krenula putem strave i užasa. Prve žrtve „magične vodice“ ove zločinke (koja je s Rumunom Jozefom Bijom imala sina Stefana) bili su, pretpostavlja se, njeni roditelji.

Narednih pedeset godina, baba Anujka je vješto igrala ulogu gatare, vračare i žene koja upravlja „nečistim silama“. Najbolja je bila u tome kada bi neko došao i zamolio da se ukloni suparnik ili suparnica.

Svaki put bi provodila ritual o kojem smo pisali na početku teksta. Onu flašu vode dala bi toj osobi i rekla da je posluži „neprijatelju, a đavo će se pobrinuti za ostalo“. Pet decenija niko nije znao da se u toj flaši vode nalazi arsenik, najpoznatiji otrov koji su u jelo ili piće, da eliminiraju protivnike, stavljali imperatori starog vijeka, kraljevi, pape, političari, ljubomorni ljubavnici, ali i nasljednici nestrpljivi da se što prije domognu bogatstva.

Niko ne zna koliko je tačno ljudi ubila baba Anujka. Austrougarske vlasti su punih 40 godina ignorirale glasine da je ova starica hladnokrvni ubica. Otkrivena je tek u decembru 1927, nakon što je imućni udovac Gaja Prokin iznenada preminuo. Kako je bio izuzetno dobrog zdravlja, niko, čak i u to vrijeme, nije vjerovao da je Gaja „tek tako“ umro, a sve je postalo prilično sumnjivo jer je iza udovca Prokina ostalo prilično veliko naslijeđe... kako se ispostavilo, njegovo „uklanjanje“ kod babe Anujke naručili su Gajin sestrić i njegova supruga.

Policiji je prvo sve priznala babina pomoćnica Ljubinka Milankov, a zatim je progovorila i druga „učenica“ Saveta David koja je bila ljuta jer nije bila plaćena... potom su počele ekshumacije nekoliko leševa i potvrdile priču – baba Anujka trovala je svoje žrtve arsenikom i živom, pa je podignuta optužnica.

Baba Anujka kukala je na sudu kako nije kriva, a osuđena je 1929. na – 15 godina robije u tamnici. Dok su je vozili u tamnicu, neprestano je ruke i oči podizala prema nebu, proklinjući one koji su je osudili.

Iz požarevačke tamnice su je na slobodu 1941. pustili njemački vojnici. Prema jednoj priči, navodno se vratila u rodno selo gdje je umrla u 104. godini. Sve njene „učenice“ strijeljane su 1945. godine.