Kako bi svijet mogao izgledati za 50 godina: Mnoge zemlje će nestati?

Klimatske promjene mogle bi stvoriti uvjete koji su gotovo nemogući za život za skoro 3 milijarde ljudi, piše Financial Times.

Naime, od 9 milijardi ljudi, koliko bi prema trenutnim projekcijama trebalo živjeti na Zemlji u 2070., čak 3 milijarde mogle bi biti izložene temperaturama kakve su danas u rangu onih koje vladaju u najtoplijim dijelovima Sahare, navodi se u istraživanju kineskih, američkih i europskih znanstvenika.

U prošloj godini samo 0.8 posto površine planeta imalo je srednju godišnju temperaturu od 29 Celzijevih stepeni ili više, a na tom teritoriju živjelo je samo 29 miliona ljudi. Do spomenute 2070. godine u toj bi se situaciji moglo naći 19 posto planeta i 3 milijarde ljudi.

Trending

Potpuna ludnica u Skenderiji: Pogledajte slavlje košarkaša i navijača BiH

Međutim, brzo djelovanje te smanjenje emisija stakleničkih plinova moglo bi prepoloviti broj populacije izložene takvim vremenskim uvjetima.

"Dobra vijest je da se ti utjecaji mogu uvelike smanjiti ako čovječanstvo uspije obuzdati globalno zatopljenje", rekao je koautor studije Tim Lenton, stručnjak za klimu sa Sveučilišta Exeter.

Izvješće naglašava kako većina ljudi živi u vrlo uskom rasponu srednje godišnje temperature od 11 do 15 Celzijevih stepeni.

Naučnici su primijetili da su, unatoč svim inovacijama i migracijama, ljudi uglavnom živjeli u tim klimatskim uvjetima nekoliko tisuća godina.

"Ova izrazito stalna klimatska niša vjerojatno predstavlja temeljna ograničenja za ono što je ljudima potrebno da prežive i napreduju", rekao je profesor Marten Scheffer sa Sveučilišta Wageningen, koji je koordinirao istraživanje sa svojim kineskim kolegom Chi Xuom sa Sveučilišta Nanjing.

Prema navodima znanstvenika, globalno zatopljenje rezultiralo je porastom temperature za 1.1 Celzijeva stepena od predindustrijskog doba.

Očekuje se da će doseći 1.5 stepeni u roku od 20 godina, čak i u najboljem slučaju značajnog smanjenja emisija stakleničkih plinova.

"Svaki stepen zagrijavanja iznad sadašnjih razina odgovara otprilike 1 milijardi ljudi koji su izvan normalnih klimatskih parametara", rekao je Lenton.

Koji su scenariji?

Međudržavni panel za klimatske promjene (IPCC) postavio je tri različita scenarija i tri projekcije u svom izvješću o procjeni klimatskih promjena.

Kako bi vizualizirao koliko će Zemlja biti pogodna za život 2070. prema ovim scenarijima, Financial Times je spojio projekcije stanovništva sa svakim klimatskim modelom i primijenio ih na šest kontinenata.

Sjeverna Amerika

Prema najekstremnijem scenariju, južne države SAD-a postale bi mnogo toplije do 2070., osobito one koje graniče s Meksičkim zaljevom. Srednja Amerika bi snosila najveći teret povišenih temperatura, s do 20 miliona ljudi koji žive na srednjim godišnjim temperaturama od 29 Celzijevih stepeni.

Veliki dijelovi Kanade i Aljaske ispod arktičkog kruga doživjeli bi toplije uvjete do 2070. Ova područja su sada uglavnom nenaseljena i predviđa se da će takva i ostati bez uračunavanja migracija, piše Index.hr.

Južna Amerika

Velika područja Amazonske prašume u Brazilu, zajedno s okolnim zemljama Peruom, Kolumbijom i Venezuelom, do 2070. bila bi praktički nemoguća za život zbog ekstremne vrućine.

Oko 59 miliona ljudi bilo bi pogođeno ovim uvjetima - ili oko 12 posto predviđene populacije na kontinentu po najekstremnijem scenariju.

Europa

Predviđa se da će Europa biti jedini kontinent koji će izbjeći srednje godišnje temperature iznad 29 Celzijevih stepeni.

Međutim, velika područja Skandinavije, istočne Rusije i zemalja koje graniče sa Sredozemljem i dalje bi mogla očekivati rast temperatura za čak 5 stepenido 2070. prema najgorem scenariju.

Afrika

Predviđa se da će populacija Afrike doživjeti eksploziju stanovništva u svim zajedničkim scenarijima socioekonomskog puta, udvostručujući se s 1.2 milijarde na gotovo 2.4 milijarde ljudi. Podsaharska država Nigerija će vjerojatno postati treća najmnogoljudnija zemlja na svijetu do sredine ovog stoljeća, nadmašivši SAD. Njegov najveći grad, Lagos, trebao bi biti najveći grad na svijetu po broju stanovnika 2075. sa 61.5 miliona stanovnika na temelju srednjeg scenarija (SSP 2).

Oko 81 posto predviđene populacije Nigerije od oko 477 miliona patilo bi od ovih ekstremnih temperatura. To bi moglo natjerati ogromne brojeve da migriraju, ali je vrlo teško predvidjeti razvoj situacije.

"Predviđanje stvarne veličine klimatskih migracija i dalje je izazov. Ljudi radije ne migriraju. Također, u dijelu svijeta postoji prostor za lokalnu prilagodbu u granicama, ali na globalnom jugu to će zahtijevati brzo poticanje ljudskog razvoja", rekao je Scheffer.

Azija

Predviđa se da će azijska populacija narasti na više od 5 milijardi do 2070., a veliki broj zemalja iskusit će srednje godišnje temperature veće od 29 Celzijevih stepeni.

Najgore bi bila pogođena Indija, s populacijom koja bi mogla doseći 1.6 milijardi, od kojih bi više od polovice doživjelo ovu ekstremnu vrućinu.

Gotovo cijeli Ujedinjeni Arapski Emirati i Kambodža postali bi gotovo nemogući za život, uključujući i gusto naseljena područja južnog Vijetnama i istočnog Pakistana.

Oceanija

Ekstremna vrućina Oceanije bila bi ograničena na uglavnom nenaseljena područja Papue Nove Gvineje i sjeverne Australije, pri čemu bi većina stanovništva Australije ostala pretežno smještena uz južnu i istočnu obalu.

Dok je Scheffer povukao paralele u potrebi rješavanja klimatskih promjena s odgovorom na pandemiju bez presedana, istaknuo je da neće biti olakšanja nakon što se velika područja planeta zagriju na razine koje se jedva mogu preživjeti.

"Ne samo da bi to imalo razorne izravne učinke nego ostavlja ljude manje sposobnima da se nose s budućim krizama poput novih pandemija. Jedina stvar koja može spriječiti ovo je brzo smanjenje emisije ugljika", rekao je.

Više od 100 svjetskih čelnika želi prestati krčiti šume do 2030.
Podsjetimo, svjetski lideri okupljeni su u Glasgowu na jednoj od možda i najvažnijih konferencija u povijesti.

Jedno od obećanja je da će se do kraja desetljeća zaustaviti i preokrenuti trendovi u krčenju šuma i degradaciji tla, što bi trebalo utjecati na štetne emisije plinova.