Razorni uragani nastaju zbog Sahare

Takvi su u stanju more podići za šest metara, pokrenuti valove veće od 15 metara. I niko ne može reći da nije znao u što će se izroditi klimatske promjene uslijed industrijskog zagađivanja atmosfere.

Uragani i tornadi postaju sve češći i u Europi i zato postaje stvar opće kulture i egzistencijalne nužnosti znati abecedu ove silovite prirodne pojave. 

Sadrže mnogo leda i snijega

Uragani se istina hrane toplinom, ali se njegovi oblaci na visini od nekoliko kilometara, sve do troposfere, hlade do temperatura koje se vrte oko -50 stepeni C. Kiša na tlo na kraju pada zato što se pri padanju kroz kilometre i kilometre toplog zraka sav taj snijeg i led, osim ako ne dođe do grada, otopi. Istraživanja su pokazala i to da u uraganima zrak kruži, cirkulira i vertikalno, te se jako puno snijega i leda otapa, potom podiže, pa smrzava i nazad.

Oni dišu, njihovo oko "trepće" 

Uragan nastaje na površini okeana, a kruženje zraka posljedica je Coriolisovog efekta uslijed okretanja Zemlje. Zato uragani na sjevernoj hemisferi i kruže suprotno od kazaljke na satu, dok na južnoj slijede smjer kazaljke. Uslijed kruženja zraka u uraganu, nastaje i "oko", a kako se zrak u uraganu podiže, sušeći se i hladeći, pa i usporavajući, zrak u njemu zapravo stalno djeluje kao da uragan diše.

Uraganovo oko područje je mirnog i vedrog zraka. To područje, kako se zrak u uraganu stalno komeša, svako toliko se može suziti, pa širiti, posebno kod najvećih uragana i zato se pjesnički raspoložena mašta može poigrati idejom da uragan trepće.

Registriraju ih seizmografi

Pojava je jednostvna za objasniti, iako je uočena tek početkom 20. stoljeća. Voda ima veliku specifičnu težinu. Uragani, znaju uzburkati more tako silovito da se pokreću vodene mase do desetaka metara u dubinu. Kad tako velika masa stane udarati o obale ili čak i dno na nekim mjestima, naravno da tlo podrhtava.

Prvo se smatralo da je registriranje seizmografima posljedica buke, no danas nema sumnje o čemu je riječ.

Nije sigurno šta ih pokreće

Ljudi skloni meteorološkim avionima zalijetati se u uragane zaslužni su za to što znamo da uragani nastaju podizanjem vlažnog, toplog zraka iznad okeana kad nastaju džepovi područja niskog pritiska i kad on, dovoljno snažan, stane rotirati.

Poznato je i to da brzina i smjer vjetra također utječu, poznat je sav mehanizam... Jedini je problem što utvrđeni mehanizam ponekad uopće ne izazove uragan.

Da nije Sahare, bilo bi mnogo manje uragana 

90 posto ih nastaje tako što vrući i suhi zrak iz Sahare počne puhati prema moru, gdje je hladnije i vlažnije. Sahara je na savršenom mjestu za to, tik iznad ekvatora, što znači da jako lijepo nastaje rotiranje vrlo snažne struje zraka. A može se dogoditi i da suhi zrak u Sahari naprosto usiše vlagu iz ciklone u nastajanju u svom susjedstvu i tako ugasi uragan u nastajanju.

Imaju ogromnu energiju

Snažni vjetrovi, u Irmi, naprimjer,  dosežu čak do 360 kilometara na sat, žestoke kiše, nevjerovatna vlaga. Sve skupa to znači da je riječ o takvoj energiji da je blesavo mjeriti ih čak i energijom atomskih bombi. Jedan prosječan uragan istutnji 200 puta veću količinu energije od proizvodnje električne energije čovječanstva.

Uragani imaju oštre granice

Nisu ni oni svemogući, i oni moraju apsolutno poštivati zakone fizike. Zbog Coriolisovog efekta nema teoretske šanse da uragan prijeđe ekvator. Dalje, dva ciklona ne mogu se udružiti, nego samo kružiti jedan oko drugog. U takvoj jednoj situaciji uragan Sandy je, umjesto da ode dalje na more, vratio se i udario po istočnoj obali SAD-a. A i ako su baš izrazito jaki, sami će sebe oslabiti tako što će u jednom trenutku iz dubokih okeanskih slojeva povući hladnu vodu na površinu i time sebi uskratiti gorivo. Jer, oni se hrane toplinom.

Irma je ovako snažna isključivo zato što je more u tom dijelu Atlantika izrazito toplo, oko 1 stepen C više od prosjeka za ovo doba, usto do puno većih dubina nego inače, prenosi Express