Naučnici zbunjeni: Misteriozno otkriće na ISS-u u svemiru raspirilo brojne teorije
Neslužbeni izvještaji o jezgrama antihelija koja su udarila u Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS) nadahnula su teoretske fizičare da spekuliraju izvan nama poznatih modela fizike u potrazi za objašnjenjem.
Dok se mala šačica kozmičkih čestica može činiti trivijalnom, potpis "antihelijskog pljuska" dovoljno je čudan da istraživači taj događaj tretiraju kao zastrašujuću kišnu oluju u pustinji. U svojoj nedavno objavljenoj analizi, naučnici s Perimeter instituta za teoretsku fiziku u Kanadi i Univerziteta Johns Hopkins u SAD-u argumentiraju razmatranje fizike izvan trenutno prihvaćenog standardnog modela.
Naime, Od 2011. godine, Alpha Magnetic Spectrometer (AMS-02) nalazi se na ISS-u, tiho bilježeći više od 200 milijardi udara kozmičkih zraka. Dok su većina čestica bile uobičajene, koje su se velikom brzinom kretale preko velikih svemirskih udaljenosti, neobjavljena izvješća sugeriraju da je deset njih bilo sve samo ne tipično, sastojeći se od parova antiprotona zalijepljenih za jedan ili dva antineutrona.
Saobraćajna nesreća kod Sarajeva: Automobil završio na krovu
Svaka fundamentalna čestica 'obične' materije, poput elektrona, neutrina i kvarkova, ima odgovarajući pandan s istim karakteristikama, ali suprotnog naboja: antičesticu. Teoretski, antičestice poput pozitrona, antineutrina i antikvarkova trebale su izaći iz rerne Velikog praska u više-manje istim količinama kao elektroni, neutrini i kvarkovi, brzo se međusobno poništavajući u oblačku gama zraka.
Činjenica da se svemir sastoji i od ovakvih čestica sugerira da postoji nešto što ne razumijemo sasvim kada je riječ o ravnoteži primordijalne materije i antimaterije.
Navodne detekcije AMS-02 uključivale su antiprotone i antineutrone u obliku jezgri antihelija – rijedak spoj koji bi zahtijevao da se antičestice sporo kreću i da budu gusto zbijene kako bi se subatomskim česticama dala prilika da se povežu. Jedna od mogućnosti mogla bi uključivati raspad trenutno nepoznate čestice, koja bi se čak mogla kvalificirati kao tamna tvar. No, čak i da takva čestica postoji, ostaje pitanje kako se uopće kretala svemirom djelićem brzine svjetlosti.
Astronaut u svemiru vidio 'nešto što nije trebao vidjeti': Tvrdi da mu je to promijenilo život
Radeći unatrag, istraživači teoretiziraju da bi nevjerojatno vruća, brzo rastuća koncentracija plazme napravljena od poznatih čestica jednostavno mogla dati i udarac i pravi omjer jezgri antihelija. Iako takve 'vatrene kugle' nikada nisu opažene, mogle bi se pojaviti u sudarima između masa tamne tvari koje sadrže dovoljne količine antikvarkova.
Drugi mogući scenarij uključuje ono što je poznato kao 'tamni patuljci'. Ove hipotetske lopte tamnih fotona, tamnih elektrona i tamnih neutrona također bi se mogle srušiti i stvoriti uslove koji bi možda mogli emitirati antihelij u izmjerenim omjerima. Nijedan model nije u potpunosti predstavljen i sastoji se od složene dinamike koja ostavlja prostor za mnogo rasprava o detaljima. I to je samo fizika o kojoj znamo – sama tamna tvar tek treba biti potvrđena kao fenomen, a kamoli da je shvatimo.
Uz još šest godina rada, AMS-02 će možda prikupiti još podataka koji će nam pružiti još jednu perspektivu o porijeklu ovog bizarnog antihelijskog tuša. Ili bi moglo potvrditi da nešto neočekivano u dalekim krajevima svemira gradi atome antimaterije, rugajući nam se iz sjene.
Ovo istraživanje objavljeno je u Physical Review D.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
