Pjer Žalica za Radiosarajevo.ba: Ovdje samo korupcija funkcioniše. O Titu danas mislim bolje

Bosanskohercegovačka filmska industrija se zbog minimalnih ulaganja godinama nalazi u izuzetno teškoj situaciji. Nadu u bolje sutra daje nedavna inicijativa za osnivanje Fonda za kinematografiju KS čijim bi pokretanjem kantonalni budžet od milion maraka za unapređenje filmske scene do kraja godine mogao značajno porasti.

Svemu tome prethodio je sramotan nacrt budžeta i predloženih 100 KM za kinematografiju, što je izazvalo ogorčenje kod filmskih radnika. Njihov iskazani revolt razlog je da Vlada KS i Ministarstvo kulture i sporta reaguju na način na koji su reagovali, smatra Pjer Žalica, reditelj nekih od naših najboljih poslijeratnih filmova, koji je govorio za portal Radiosarajevo.ba.

Reakcija na problem

"Ono što daje nadu su povremeni izleti obraćanja pažnje na probleme kulture, umjetnosti, sporta. A ono što obeshrabruje je što je to povremeno. Dakle, u isto vrijeme to vas ohrabri i obeshrabri, jer ovaj potez nije dio neke promišljene kulturne politike, nije dio nekog procesa koji smo započeli prije 25 godina kada smo se borili za federalnu fondaciju, prijem BiH u Eurimages, nego je reakcija na problem koji je generisan prijedlogom budžeta koji nije bio dobar", rekao je Žalica za portal Radiosarajevo.ba.

Trending

Admir Adžem najavio sarajevski derbi: "To što nema naših navijača bit će nam dodatni motiv"

Prvobitni prijedlog budžeta je shvatio kao uvredu.

"Od novinara sam čuo da je to bilo predloženo, nigdje to nisam vidio. Dobio sam uvjerenje i od svojih kolega koji su vidjeli da je stvarno bilo 100 KM i da je za novu zgradu Akademije scenskih umjetnosti bilo 50 KM. Ne znam šta taj prijedlog tačno znači, vjerovatno da ostane neka živa linija u budžetu. Ukoliko je to istina, stvarno je malo uvredljivo i mislim da nema potrebe da se međusobno vrijeđamo. Svako radi samo svoj posao, čak i političari koji su sad na vlasti ili koji će doći na vlast. Oni zatiču jedno stanje koje nije proces koji se razvija po nekom unaprijed zacrtanom planu, nego haos i to korumpirani haos. Naše društvo i naš sistem su bazirani na dugogodišnjoj korupciji. Sve je korumpirano.

02.04.25. 08:25

Premijer najavio: Sarajevo dobija Fond za kinematografiju KS, budžet bi mogao višestruko porasti

Ako isključite korupciju, past će sistem. Do te mjere je zatrovan. I sve od sistema što imamo, sve što funkcioniše jeste korupcija. Ne kažem da nema poštenih ljudi među političarima, ljudi sa dobrim namjerama. Ne sumnjam čak da su oni u većini. Sjećamo se brojnih ljudi u nekoj kratkoj historiji od samostaljenja BiH kojima smo vjerovali da mogu nešto da promijene, koliko brzo su se utopili u oluji korupcije."

Najave koje su došle od premijera Nihada Uka i ministra Kenana Magode ga raduju, ali ne polaže velike nade u njih.

"Da li polažem neke velike nade u najave formiranje fondacije, ne polažem. Da li mi je drago, jeste. Ja sam polagao velike nade tamo negdje oko 2000. kada smo vodili bitku za osnivanje federalne fondacije. U to vrijeme je dio federalnih vlasti imao ideju da prave film o opsadi Sarajeva koji bi radio jedan režiser iz drugog sistema, o kojem imam vrlo visoko mišljenje, ali o tom projektu nemam. Mislim da je bio potpuno pogrešan pristup. Međutim, mi smo to iskoristili da nametnemo temu problematizirajući stvarne probleme s tim i da se otvori ozbiljna priča o osnivanju fondacije.

Uz tu fondaciju su se oformile i sve druge fondacije i ja sam vjerovao da smo mi pokrenuli sistem. Za nama su kasnile Srbija, Crna Gora, Makedonija, Slovenija, Hrvatska. Međutim, oni su svi imali jedan proces razvoja s manje ili više uspjeha, dok smo mi imali jedan period razvoja i onda snažnu dejtonizaciju, što podrazumijeva i korupciju kulture u koju su se uvukli etnički elementi i onda ljudi koji žele da tu zarađuju novac. Sve se krenulo raspadati.

Dok svi procesi na kulturnom, umjetničkom, sportskom planu, ne budu dio sprovođenja osmišljenje kulturne politike na svim tim istim nivoima, ovi pojedinačni pozitivni primjeri neće dati željene rezultate. Čak i ako ovo uspije, mi ne smijemo zaboraviti da je to kantonalni dio. Dakle, mi bismo sad trebali imati 10 takvih fondacija u polovini države, onda federalna fondacija, pa da sanjamo o tome da imamo državnu fondaciju ili centar za kinematografiju, koji nemaju veze s unutarnjom državom i dominacijom nekog naroda, jer kultura i umjetnost nemaju iste mjere vrijednosti. Mi nismo etnički podijeljeni. Umjetnost po svojoj suštini zanima ideja, njena suština nije etnička, nego smisaona", jasan je Žalica.

Manipulacija ljudima

Kultura je danas na margini, a i sam interes za nju je evidentno splasnuo s vremenom. Žalica smatra da ljudi nisu krivi.

"Nije nikad do stanovništva. Ja sam ta generacija Woodstocka i volim razmišljati da su svi ljudi isti. To je do manipulacije i sistema u kojem ljudi žive. Mislite da u Sjevernoj i Južnoj Koreji žive različiti ljudi, a sad kad slušate jedne i druge rekli bi da su oni nebo i zemlja. Jedni žive pod jednom vrstom terora, drugi pod nekim mekšim, ali uvjetima snažne kontrole.

Kako će narod biti kriv? Ako dobiju uslove, ljudi će se razvijati zdravo. U drugim uslovima neće biti tako. Ako ljude zračite idejama koje su pogrešne, naravno da ćete u rezultatu imati to što imate. Vidite šta se događa u svijetu. Neki svjetski čelnici izgovaraju takve stvari zbog kojih bi prije 10-15 godina bili u ludnici. Brinuli bi se za njihovo mentalno zdravlje koliko je to ludo", objašnjava naš sagovornik.

Nevjerovatno zvuči da je susjedna Srbija toliko napredovala, a da smo mi u međuvremenu nazadovali. Žalica ima objašnjenje za to.

"Srbija je imala jedan snažan zamah TV serija koji je bio politički projekat. Onda kad je političar koji danas vodi tu državu shvatio da ti ljudi koji rade te serije ne rade u njegovu korist, štaviše da mnogi od njih misle da to kako on vodi državu nije dobro, to je stalo. Slična stvar se desila i kod nas iz malo drugačijih razloga koji nisu politički nego je veliki clash ultrademoktratizacije filma i ljudi koji smatraju da film trebaju raditi profesionalci, pa su nestali kino klubovi, nestala su kulturno-umjetnička društva, nestao je amaterizam koji je bio vrlo zdrav i koji je bio osnova za jedan mali dio profesionalaca koji se razviju iz toga. Danas važi ono da svako može sve. To nije ideja demokratije, to je ideja anarhije", smatra Žalica.

Kina se još oporavljaju od perioda pandemije koronavirusa, a slabijoj posjeti doprinijela je ekspanzija streaming servisa, ali i tehnologije uopćeno.

"Na filmovima se i dalje jako puno zarađuje, samo na neki drugi način. Od pandemije su kino dvorane došle u jako veliki problem i to bi se desilo prije ili kasnije jer je razvoj tehnologije takav da vi na telefonu možete snimiti film, distribuirati ga i gledati. Ja sam analogna generacija, vrijeme filmske trake. I dalje slušam Led Zeppelin, Who... Čovjek se veže za svoje vrijeme. Ne mislim da je to najbolje, ali ja se tu osjećam najprirodnije. Tako i s tehnologijom. Međutim, nisam lud. Ja vidim kad razgovaram sa svojim studentima koji su pogledali film na telefonu da su ga razumjeli odlično.

Kada je kino u pitanju, ja sam uz ove okolnosti s posljednjim filmom imao dobru gledanost, ali sam bio potpuno devastiran s tim ciframa. Kad se dodaju festivalske projekcije, imali smo nekih 35.000 do 40.000, neki veliki broj. Međutim, tu nemate box office, nema zarade i to nije bitno. Bitno je da što više ljudi vidi film. Ja sam za taj film dobio ponude nekih plaftormi, ali sam ih odbio jer su sramno niske i pustio sam da film ide na YouTubeu, da ga ljudi što više gledaju jer vi nećete zaraditi praktično ništa. Ime na nekoj platformi me uopće ne zanima. Bio sam devastiran i depresivan jer sam imao 500.000 ljudi s dva filma, ali to vrijeme je prošlo.

Ono što je bitno shvatiti s tog nekog aspekta distribucije je da kino nije jedino mjesto gdje će ljudi pogledati film. Da li će se ljudi i u kojoj mjeri vratiti u kina, ovisi o nama. Mislim da mi moramo imati broj filmova da se možemo porediti u repertoaru s inostranim filmovima, mislim prije svega na zapadnu produkciju, a onda i regionalnu. Filmovi iz Srbije se dosta gledaju, naročito jedna specifična vrsta koja je razvijena mnogo više nego kod nas. Recimo film Toma je bio fantastično uspješan", istakao je Žalica.

Ratna tematika

Skoro svi uspješni poslijeratni bh. filmovi imali su ratnu tematiku, a tako je i sa Žalicinim, od Gori vatra (2003.) i Kod amidže Idriza (2004.), pa do Praznika rada (2022.). Čini se da nikada nismo uspjeli pobjeći od toga i da je to naša realnost.

"Mi nemamo drugih priča. Šta su nama druge priče? Šta se sad događa, o čemu svi pričaju? Ja srećem mlade ljude koji se plaše rata ili se uopće ne plaše, što mi je jednako šokantno, a onda govorimo što stalno pričamo te priče. Svaka generacija ima svoje. Sad kako idem u godine, pravim neki mali shift, ali džaba, ja njega ne mogu napraviti jer mislim da nema važnijih priča. Da li su one dovoljno komercijalne, ne znam. Ono što sam ja radio bilo je dosta komercijalno, čak i danas u ovom potpunom raspadu tržišta.

Teme su slobodna stvar. Sigurno bi bilo vrlo zanimljivo napraviti film o Lepoj Breni, našoj djevojčici iz Brčkog, koja je s Ficibajera, preko Save i Dunava, našla se usred tog istog rata, podijeljena između svog porijekla, roditelja i mjesta gdje živi i gdje se formirala kao čovjek, pa danas do njenog velikog koncerta u Areni Zagreb. I taj film će koštati četiri miliona eura i vi ga ne možete napraviti. Ako ga napravite ovako kako se prave neki filmovi kao i Praznik rada, onda taj film neće ništa valjati. Ne možete vi praviti film s takvom biografijom bez sredstava", jasan je bh. reditelj.

Danas je sve popularniji trend adaptacije knjiga, na čemu i Žalica trenutno radi.

"To je trend koji je sve izraženiji u svijetu. Sad radim prema knjizi Almina Kaplana, koji je divan pisac iz Stoca, vrlo uspješan regionalno. Osim što uživam da radim s vrlo dobrim piscem, kao što je bilo i s Namikom Kabilom, koji je zbilja fantastično napisao Kod amidže Idriza.

Znate da sve velike nagrade imaju podijeljene nagrade za adaptirani i originalni scenarij. Adaptacije nisu loše zato što promoviraju i književnost. Mi imamo fantastičnu književnost na dugi rok, tamo još od Hasanaginice, narodnih pjesama pa dalje. Gotovo je obaveza te stvari nekako obnavljati. Danas ne radimo po našim klasicima. Mislim da bi to prije svega trebala biti obaveza javnog servisa, da se rade neki TV filmovi koji bi bili naslonjeni na nacionalno blago, kulturno naslijeđe.

Pošto to ne postoji, vraćamo se na ono s čim smo počeli, da nema sistema. Mi treba da razvijamo kinematografiju bez zakona o kinematografiji, bez funkcionalnog javnog servisa. Tamo ljudi jako žele da obavljaju svoju funkciju, ali ne mogu. Ili su u političkim okovima ili nemaju finansije, a najčešće oboje i već duži period je tako. Nemamo strukturu finansiranja iz drugih izvora. Da ne govorimo o problemima koje imaju književnost, teatar, izdavaštvo. Ne znam čemu se mi nadamo", pita se Žalica.

U vremenu uzavrelih tenzija i najveće poslijeratne krize, politika je goruća tema. Žalici je sve što se dešava teško objašnjivo.

"Meni je ovo sve nemoguće. Ne znam kako to nekom može da padne na pamet. Sad ćemo mi iz nižih razreda odlučiti o ovim iz viših razreda šta će oni da rade. Potpuno nelogično i te nelogičnosti ljudi rade s osmijehom na licu, govoreći nam svima šta je tu problem. U takvom svijetu i takvom ambijentu imate pravo da se plašite.

To je anarhija. Znači mi možemo šta god hoćemo. Možete se iza toga pravdati da smo vrlo miroljubivi, da hoćemo da sve bude dobro, da nećemo nikog dirati... To je glupost. Pokrećete jedan proces koji je nasilan. Ukidate nešto što ne možete ukinuti. Ne želite da poštujete nešto što se mora poštovati. To je jako opasno.

Mislim da se ljudi ne moraju plašiti da će neko izgubiti život, više nekih eventualnih incidenata, koji su u Europi postali jedna ružna svakodnevnica. Ovdje se niko još ne zalijeće autima u ljude na trotoaru pa ih gazi, što se u Beogradu događa. Po Njemačkoj, Francuskoj neko hoda s nožem, pa počne redom ubijati ljude, taj nivo incidenata, terorizama se događa. Ono što je nama vjerovatnije da će se desiti je ovo što se desilo u Makedoniji, jer mi nemamo nikakve norme, nemamo standarde života. Moguće je da neke prskalice zapale salu u kojoj su ljudi koji nemaju kud izaći, da se poguše, izgore... Jer kod nas se norme ne poštuju. Zabrani se pušenje i onda se i dalje u kafićima u centru grada puši. To je opasnije nego da će izbiti neki strašni rat, ali nije nelogično da se rade nelogične i nemoguće stvari i da se one nazivaju pogrešnim imenima", istakao je Žalica.

Šokiran je odnosom pojedinaca prema državnim institucijama i time šta se sve dopušta.

"Nije sad uopće bitno hoće li neko biti uhapšen ili neće. Ono što je problem je kako je došlo do toga da se nečija luda samovolja, bahatost, može sprovoditi na tom nivou i na takav način, da ljudi koji sjede u nečemu što se zove skupština, parlament nemaju svijest zašto su oni tu. Da se neko poistovjećuje s narodom, državom, to ne može postojati. Ja sam bio u sistemu gdje smo morali vikati 'Svi smo Titovi, Tito je naš'. Dakle, poistovjećivao se sistem s čovjekom. Danas o Titu mislim bolje nego kad sam živio u tim vremenima, jer sam vidio gore. Nisam ni s tim bio OK, bile su takve okolnosti, ali sam priželjkivao da sistem nije takav, da bude otvoreniji, slobodniji. Dočekao sam manje demokratije, više ludila, slobodu koja je postala potpuna anarhija i potpuno necivilizovano ponašanje.

Šokiran sam da taj nivo rasističkog primitivizma može biti dio političkog govora. Ljudima se u glavi dešava svašta, ali taj biohemijski proces od mozga do jezika, da to javno izgovorite, vi za to imate odgovornost. Ovdje očito nije tako. Jedni govore da će uhapsiti nekoga, ovi drugi da ih neće niko uhapsiti. Treba biti zabrinut za institucije koje se moraju vratiti u okvire demokratskog civilizovanog funkcioniranja. Naravno da sam zabrinut i da o tome razmišljam. S druge strane, apsolutno razumijem da nije lako biti sad u poziciji onih koje vode vlast jer se nađete u jednoj situaciji koju ste nažalost sami kreirali, učestvovali ste u tome. Institucije se ne dovode u pitanje, presude se ne dovode u pitanje, čak iako su zatrovane, jedini način je da se one liječe. Ne može biti da za nekog sud ne važi. Josip Broz je rekao da priznaje samo sud partije, pa je otišao u zatvor", podsjeća Žalica.

Brojni projekti

Nije siguran kada će najavljeni projekat s Alminom Kaplanom ugledati svjetlo dana. Ali on nije jedini na kojem trenutno radi.

"Mi smo se s tim projektom u BiH dosad prijavljivali pet puta. Odobrena su nam sredstva s kojima nema šanse da napravimo film. S druge strane, ja sam prilično iskusan, kao i moj tim, tako da mislim da ćemo uspjeti organizovati produkciju. U pregovorima sam s koproducentima, hoću da radim manju koprodokciju s nekoliko susjednih zemalja, da bude što kompaktnije i za što manje vremena. Snimamo u Stocu, Hercegovini iduće godine. Nadam se da ćemo Almin Kaplan i ja napraviti taj film.

Sa Alminom pišem i TV seriju koju smo prijavljivali kad je propao Content Lab. Imamo također neke incijalne kontakte da se serija preseli u susjedstvo, jer je priča takva o mladim ljudima koji žele da odu ili ostanu.

Pišem također jedan scenarij za dosta velik projekat u Hrvatskoj i radim na razvoju jednog dokumentarnog filma ili serije, koji bi se realizovao u BiH i Hrvatskoj.

Počeo sam pisati roman koji je čista fikcija. To mi je vrlo uzbudljivo. Dosta sam pisao u životu, ali nekako nemam literarni opus. Hoću da probam. Almin me jako ohrabrio, a ohrabrenje od mlađih ljudi je jako važno.

Pored svega toga, radi na Akademiji kao profesor.

"Tu mi je jako lijepo. Kad stalno srećete ljude koji su inficirani i dalje kao što ste i vi bili u njihovim godinama. Oni nemaju vjeru u sistem, ni u budućnost, ali imaju vjeru u svoj talenat, ljude koji ih okružuju i u to da imaju šta da kažu.

Moja generacija je izlazila iz rata. Nije bilo ništa, asfalt je bio izbušen granatama. Do Mostara ste putovali četiri sata, ali smo mi željeli da radimo i mislio sam da nikad neće biti gore vrijeme od toga, a u stvari je to bilo jedno vrlo dobro vrijeme u odnosu na ono kako mi živimo danas, jer je postojala perspektiva. Ono što smo mi svi uspjeli uraditi je da novijoj generaciji zatvorimo perspektivu, da učinimo svijet takvim da mislite da perspektive nema, da ćete se morati boriti za svoj položaj tako što ćete nešto lagati, petljati...

Jedno vrijeme dok sam bio dekan na Akademiji, kad su bile promocije studenata koji su završili i nešto se trebalo reći. Ja sam bio tri puta i svake godine sam se izvinio u ime svoje generacije tim studentima koji su diplomirali, jer mislim da smo ih dobro zeznuli, baš loš svijet ostavili i zamolio ih da nam pomognu da to promijenimo.

Na silu se teško može promijeniti. Samo kvalitet ljudi može napraviti kvalitetno društvo. Filip David u filmu Orkestar koji sam radio s Lošom (Saša Lošić op.a.) rekao da svijet mijenjaju pojedinci, ne mase. Mene je to fasciniralo, njegovo uvjerenje koje se u praksi pokazalo. Kad se pojavi pravi ili krivi pojedinac, on je taj koji će pokrenuti mase, objasniti im, napraviti neki koncept. Mislim da je vrijeme takvo da se svaki mladi čovjek može osjećati kao taj pojedinac, ali ukoliko bude vjerovao da se to može postići mimo truda i znanja, onda jako griješi, jer će svijet biti još gori.  

Ukoliko svijet bude definisala sila, beskompromisnost, bezosjećajnost, taj svijet će biti lošiji. Dovoljno je pogledati Scarface (Lice s ožiljkom, 1983.), pa ćete vidjeti kako taj svijet izgleda. Takvih primjera je mnogo. Vi danas kad hodate po gradu, vidite ljude koji misle da im svijet pripada zato što imaju pištolj, il su silni, ne plaše se da nekog ubiju. Taj svijet nema perspektivu, jer će se međusobno poubijati.

Zanimljivo mi je bilo ovo što je njemačka ministrica što su je protjerali iz RS-a (Anna Luhrmann op.a.) rekla da nije srela još nikog ko je rekao da želi da emigrira u Rusiju, svi žele u Njemačku. Trebamo razmisliti o tome, jer jedini način da ne emigriramo u Njemačku je da ovdje napravimo Njemačku. Mi ovdje ako napravimo Rusiju, mi ćemo bježati, kao što Rusi bježe iz Rusije. Sve najbolje mislim o ruskom narodu i toj tradiciji, ali ono kako sad izgleda ta država, to nije dobro. To nije Dostojevski", zaključio je Žalica u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.