Jasenovac i manjak hrvatskog razuma

Piše: Miljenko Jergović

Kada ugledni hrvatski katolički svećenik Stjepan Razum govori o Jasenovcu, o zbivanjima u Drugome svjetskom ratu u Hrvatskoj, o tome tko jest, a tko nije u tom ratu činio zločine, te kada zaključuje kako je dužnost hrvatskoga društva i države, svakoga svjesnog i domoljubnog Hrvata katolika da provede reviziju istina i laži o Drugome svjetskom ratu, jer “Srbi su izmislili Jasenovac”, tada on iznosi stavove bliske vrhu Katoličke crkve u Hrvatskoj, kakve smo, možda u manje pregnantnim iskazima, već mogli čuti od časnih biskupa Srakića ili Bogovića. Ali ako ne pohodite crkvene ceremonijale, ne pribivate nedjeljnim bogosluženjima, ne osjećate se pripadnikom Katoličke crkve, pa, možda, čak ni u Boga našeg jedinoga uopće ne vjerujete, tada vas se stavovi uglednoga Razuma ne bi trebali ticati. Ili, ipak, bi?

Ako otvorite adresar “Hrvatskoga državnog arhiva”, jedne od onih državnih kuća koje predstavljaju sam vrh institucionalne nacionalne kulture i iznad kojih, ali doista, nema nikoga i ničega što je nadležno za hrvatski identitet, osim, kako rekosmo, dragoga Boga, vidjet ćete da vas se velečasni Stjepan itekako tiče, jer je on, mimo svojih duhovnih uvida, kompetencija i položaja, još i dr. sc. Razum, pročelnik “Odjela Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu”, koji samo po zvučnosti svoga naziva djeluje kao neka crkvena institucija, a zapravo je sastavnim dijelom “Hrvatskoga državnog arhiva”. Nadbiskupski arhiv samo je jedan od devet njegovih odjela, a na čelu svakog su pročelnici. Da vam približimo stvari, u hijerarhiji nacionalnih dužnosti i dužnosnika, dr. sc. Stjepan Razum zauzima položaj statusno ili kastinski sukladan položaju ravnatelja Drame Hrvatskoga narodnog kazališta ili, primjerice, urednika Informativnog programa na Hrvatskome radiju. Ni Stjepana Razuma, kao ni ravnatelja Drame i urednika Informativnog programa, ne imenuje osobno ministar kulture. Ali gle slučajnosti, ministar kulture posredno je odgovoran za Razuma, kao i za Olivera Frljića (tako li se zove ravnatelj Drame HNK?).

Razum je slobodan čovjek, koji kao i svaki slobodan čovjek kaže ono što misli. Primjerice: “Višedesetljetnom promičbom jasenovačkog mita dovedeni smo u stanje da mi danas moramo dokazivati da masovnog broja žrtava nije bilo.” Također, ima on pravo pozdrav “za dom, spremni” smatrati lijepim i prikladnim, kao što ima pravo i doktora Antu Pavelića, kao pisca i kolegu znanstvenika, smatrati i grandioznim državnikom, a ima pravo i da misli te da dokazuje kako ustaše nisu činili nikakve zločine. Sve to Razum čini i na sve to ima pravo. Jedino što, možda, ne bi smio da čini jest da nas, redom nerazumne, utjeruje u suru i primorava da mislimo što i on.

Ali kako Razum nije botaničar, nego arhivist, i kako mu pripada namještenje visokoga državnog službenika, bez obzira na slobodu mišljenja, njegove stavove u određenoj mjeri autorizira i onaj, tojest ona, koja je odgovorna za njegovo namještenje: ministrica kulture prof. dr. sc. Andrea Zlatar. Mi smo duboko uvjereni da profesorica Zlatar ne misli što i Razum, no smetaju li njoj Razumovi stavovi? Prof. dr. sc. Josipović, predsjednik Republike, ne imenujući ga, stavio je javnosti – osobito stranoj – do znanja da mu Razumovi stavovi smetaju, premda za njih nikako nije nadležan. Ali smeta li prof. dr. sc. Josipoviću činjenica što stavovi kolege Razuma o Jasenovcu nisu zasmetali kolegici Zlatar, koja, međutim, jest nadležna? Pitanja, pitanja, pitanja…

Kada se, razumnim, ali ne izrečenim povodima, grozi restauracije naci-fašizma u hrvatskome javnom diskursu, kada prijeti “ustaškoj zmiji” ili kada se s gnušanjem odnosi prema reviziji rezultata Drugoga svjetskog rata i antifašističke borbe naroda Jugoslavije, Ivo Josipović vodi računa o ugledu ove zemlje u inozemstvu, o tome što će reći zapadadni veleposlanici u Zagrebu. Ton njegovih izjava fino je ugođen, i sve po sluhu, bez pomoćnih instrumenata, čak i bez zvučne vilice. Najbolji bi mu klavirštimeri pozavidjeli! U zadnje vrijeme doradio je svoju vještinu da mu ton pojedine izjave biva ugođen tako da ju uopće i ne čuju oni koji je ne trebaju čuti.

Ali ne pomišljajte da se stavovi prof. dr. sc. Zlatar o temama Jasenovca i antifašizma razlikuju od stavova kolege Josipovića. To nikako, u toj stvari njih se dvoje u riječ slažu. Profesorica će odšutjeti Razuma, za kojeg je nadležna, i neće pokrenuti njegovu smjenu, što bi učinila kad bi se iznenada nerazumnim pokazali Bruxelles i diplomatski kor, ali kako se i jednim i drugim živo fućka za Razum u Hrvatskoj, profesorica se baš i ne bi zamjerala odrješitijim dijelovima domaće javnosti, pa jednako rječito šuti, kao što i Predsjednik rječito govori.

Ali pođimo i korak dalje: ne samo da se prof. dr. sc. Josipović i prof. dr. sc. Zlatar kolegijalno slažu oko ključnih političkih i svjetonazorskih pitanja, nego je lako pretpostaviti da se na istoj, kolegijalnoj ravni, dobro razumiju i s dr. sc. Razumom. Da nije tako, javno bi se ograđivali od kolege. Jasenovac, ustaše, dr. Pavelić (umalo ne rekoh: kolega Pavelić) nisu tema prijepora članova akademske i znanstvene zajednice u Hrvatskoj. Oko toga dreče samo neurotici, ili oni koji sudjeluju u igri, a da još nisu shvatili njezina pravila. Valjda zato što imaju manjak razuma, hrvatskoga razuma.

Tekst uz dozvolu autora prenosimo sa stranice Jergovic.com