'Valter...' - serija

 Pjesma za čitanje kolumne:

Postavio sam je neki dan na Facebook u znak protesta protiv onih koji na tu društvenu mrežu "kače" očigledne hitove, čestitaju očigledne praznike i diskutiraju o očiglednim stvarima (Je li prosječnom čovjeku bilo bolje prije ili danas!?

Piše: Elvis J. Kurtović za Radiosarajevo.ba

Dok sam ljutit pisao ovaj uvod, pjesma "za čitanje kolumne" (koja uopće nije loša!) me je odljutila, a i za vas se nadam da vam je prijala, mada ste je možda već negdje čuli...

"Valter..." - serija

Serija Valter brani Sarajevo za mnoge "hardcore" obožavatelje ovog filmskog ostvarenja je prava poslastica, jer nudi obilje detalja koji nisu uspjeli "ući" u finalni remiks dvosatnog filma. Svake godine 6. aprila se emitira pomenuta TV serija i to je izvrsna prilika npr. da uživamo u dužem pogledu na unutrašnjost Zemaljskog muzeja nego u filmu. Hmm... To nam je danas u stvari i jedini način da uživamo u pogledu na unutrašnjost Muzeja!

Ponekad vam svojim kolumnama postavim link na nešto o čemu sam već pisao jer "ko da gledam da vi to niste pročitali". Realno gledajući - ne mogu ja toliko toga napisati koliko vi toga možete ne pročitati...

Naime o neiskorištenim potencijalima filma već sam pisao u kolumni koja se zvala 

Turistički vodič Valter,

a za današnju kolumnu sam iz danas urijetko emitirane serije isjekao jedan insert koga nema u filmu i relativno je nepoznat.

Mladi skojevci koje glume Neda Arnerić i Faruk Begoli razmjenjuju dirljive replike.

"Ostao je isti!"

"Čini ti se, Nedo, odavno nisi bila. I grad se izmijenio. Postao je siv..."

OBAVEZNO POGLEDAJTE:

I naravno, dok se budi proljeće, razdire nas neka tuga za generacijama mladih ljudi koje su izgubile svoje živote u ratovima, ne dočekavši da dobiju svoju djecu, nekad i ne osjetivši ljepotu ljubavi...

Jednu od najboljih pjesama o tome napisao je moj komšija s Koševa, čika Izet Kiko Sarajlić, a za vas sam izabrao verziju koju je recitirao poznati sportski novinar Milojko Pantić:

Pristup fotogaleriji

Trebam li u svojoj tradicionalnoj fotogaleriji Proljeće na Koševu da imam David Bowie ili The Rolling Stones pristup, odnosno trebam li "da se stalno mijenjam kao Bowie" ili da budem "vazda isti" kao Stonesi? 

Odabrao sam (kao i obično) opciju "udri - pa šta ispadne" i na kraju se odlučio za minimalistički "Lou Reed pristup". Samo ova japanska trešnja koja se sprema da "baci cvijet":

Pjesma za kraj kolumne

Evo (nažalost) još jednog dokaza "kako su nadrealisti sve pogodili". Kada sam prije 15-ak godina smišljao zaplet za ovu pjesmu - nisam ni slutio da ću danas JA BITI TAJ dosadni stari čovjek iz pjesme, koji usamljen stoji za šankom/sjedi za stolom i pokušava započeti neki razgovor s šankericom/konobaricom... :)