Tata od Jima Morrisona

Kad sam bio klinac pobijedio sam na takmičenju "mladih talenata" časopisa Džuboks, u fazonu današnjih show programa Rock kritičar možeš biti ti!

Piše: Elvis J. Kurtović, Radiosarajevo.ba

Zadana tema je bila Žene u rock muzici, a moj pobjednički rad je počeo sa: "Žene su dale veliki doprinos rock muzici. Npr. mama od Jimija Hendrixa, mama od Johna Lennona, pa mama od Jima Morrisona..."

Ali nećemo danas o mami od Jima Morrisona, nego o tati od Jima Morrisona.

I nešto malo o mom tati...

Moj stari je volio one knjige tipa Bitke na Pacifiku, Čerčilovi memoari...

I ja uzeo malo i čitao... i kod jedne bitke naletim na ime "kapetan bojnog broda (ili admiral - ne sjećam se) Morrison"...

Bilo mi drago - skontam da je to tata od Jima Morrisona!!!

Isto tako davno čitajući stari Džuboks i te časopise naletim da priču kako je Jimov mlađi brat, u vrijeme kad je ovaj krenuo s rokerisanjem i otišao od kuće, sav sretan što mu je brat rock zvijezda kupio ploču Doorsa, donio kući i s mamom i tatom, vojnim licem, počeo da je sluša ponosan na starijeg brata...

I sve je bilo u redu dok nije krenula pjesma The End...

Kad je čuo stihove:

Father, yes son, I want to kill you

Mother, I want...

otac je ustao, rekao "gasi to".., i od tada se Jimovo ime nije smjelo spominjati u kući...

I sad sam nešto tražio da vidim u kojoj je to bici iz Milanove knjige učestvovao general Morrison... i naletim sa slatku sliku malog Jima s tatom...

George Stephen Morrison

Pravda za Keitha

Mala digresija.

Prilažem ovaj stari spot kao prijedlog da pokrenemo Facebook grupu Pravda za Keitha. Znači godina je 1981. i ovo vam je primjer, draga djeco, da ne smijete da se trujete nikotinom, jer ćete se razboljeti i 35 godina kasnije nećete moći da svirate na Kubi:

Gdje ide ovaj svijet kada Keith Richards mora da plati kaznu zato što je zapalio cigaru na pozornici koncerta Stonesa!!!

Vratimo se tati od Jima Morrisona.

Ako smo pogledali sliku s Wikipedije na kojoj mali Jim s zanimanjem gleda tatin ratni brod, vidjet ćemo da je tada postojalo razumijevanje između sina i oca. No oni, kao što je čest slučaj kod bliskih rođaka, mada genetski, idejno, moralno... slični, uslijed različitih vremena, okolnosti... u kojima su živjeli, u jednom momentu se udaljavaju - tako da je moglo doći do "incidenta nakon stihova pjesme The End". Možda priča nije izmišljena. Svim obožavateljima Jima Morrisona preporučujem da pogledaju ovaj insert kada stari umirovljeni general suznih očiju govori o svom sinu koji je bio divna osoba:

E sad ja nisam baš divna osoba kao Jim Morrison što je bio, ali imamo nešto zajedničko - nepovjerenje očeva u naš muzički talent. Primijetili su svakako da imamo dara za pisanje tekstova, ali kakve veze s muzikom imaju njihovi sinovi "koji nisu pjevači" i šta je to "rock muzika" nije im baš bilo najjasnije.

Tako su jednom mog starog  upitali šta misli o rock muzici - i on nije znao odgovoriti...

Evo kako se to desilo.

Moj otac je bio dječak - partizan (kad je počeo 2. svjetski rat, imao je 13 godina) i kako su stariji partizani polako umirali on je išao po školama da "evocira uspomene na narodnooslobodilačku borbu" (kao u onoj pjesmi: Pokupi plakete i ordenje... u okićenom razredu... priča anegdote i podvige - to je Sula vjerovatno dobio ideju za stihove nakon što smo često morali slušati utiske mog starog nakon "evociranja uspomena").

I kako se na teritoriji naše MZ Koševo II nalazi Srednja akušerska škola vratio se jednom s "evociranja uspomena" i ispričao kako ga je jedna učenica upitala nešto o čemu on pojma nema.

Nakon što ih je on vjerovatno udavio svojom pričom o NOB-u jedna od tih malih učenica (koja će, kad poraste, porodiljama koje zapomažu: "Joj, boli me!" odgovoriti: "E sad te boli - a dok si se k..... bilo ti je lijepo!") odlučila je da zeza starog partizana i da ga priupita: "Dobro, druže Milane, lijepo je to što ste govorili o Neretvi i Sutjesci, ali pratite li šta se danas dešava? Šta mislite o rock muzici?"

(prigušen smijeh u razredu)

Moj "nakićeni ordenjem stari" priznade da slabo prati rock muziku, a ono malo što zna o tome čuo je od svog sina koji se bavi rock muzikom.

"A ko je vaš sin?"

(tišina u razredu)

"Moj sin je onaj Elvis J. Kurtović!"

"DA VIDIŠ APLAUZA", reče stari skidajući cipele u hodniku, "DA VIDIŠ APLAUZA! "

Poruka za kraj

Šta je poruka ove kolumne?

Pojma nemam.

Samo znam da je, bez obzira na povremene sukobe, postojalo duboko poštovanje i razumijevanje između mog tate i mene, između Jima i njegovog tate, a da je priča kako je, skrhan bolom zbog gubitka oca, Keith Richards uzeo iz urne njegove  posmrtne ostatke u vidu pepela i "pošmrkao tatu" - samo provala tipa "crni humor" čiji je možda autor upravo stari šaljivčina i buntovnik Keith... :)