Svi smo mi...

Piše: Elvis J. Kurtovich

Kratko o aktuelnostima, da bismo poslije mogli, poput ostalih kolumnista, nadugačko i naširoko o pizdarijama poznatih u stilu "jeste da je rahmetlija bio veliki umjetnik ali mu nije trebalo ono potpisivanje peticiju protiv Alije":

- Bio na Jazz festu na koncertu Galliana. Direktor festivala Edo ga je najavio sa francuskim naglaskom na kraju, pa sam se postidio, i odlučio da i ja na radiju od sada tako izgovaram njegovo prezime.
Ali, kad se bend odjavljivao trubač je slavnog harmonikaša predstavio isto onako "seljački" (Galijano) kao i ja, te sam odlučio da ništa ne mijenjam...:)

- Odustao od ekstremnog koncepta puštanja samo dvije pjesme u emisiji i u srijedu bio mnogo umjereniji. Organizovao "tromeč pjesama - La Mer - La vie en rose - Petite Fleur"

Klikni ovdje

Moj omiljeni pjevač

I šta ono još ima...?

Moj omiljeni pjevač Ivo Robić nije zaboravljen!  :)

Stranci u Republici Hrvatskoj koji su ispunili uvjete za dobivanje hrvatskog državljanstva odnedavno moraju odgovarati na pitanja o poznavanju svoje nove domovine.

Tako da je hrvatski MUP na svoju web strancu stavio 100 pitanja koja stranci moraju da prouče prije pristupanja ispitu.

I tu sam našao:


Klik na sliku za veću rezoluciju

Bio sam ljetos na godišnjem dvije sedmice u Rijeci i skontao nešto vrlo interesantno... Nedostajali su mi psi lutalice!

Mi smo se u Sarajevu toliko navikli na pse lutalice, imamo svoje omiljene pse (kad ih dugo ne vidimo postajemo zabrinuti)... hranimo ih... itd... i onda kad se nađemo u organizovanom gradu gdje ih nema... nešto nam fali!?

Duži put kući

Šta nedostaje ovim ulicama? Zašto je nekako praznjikavo? Joj… pa oni nemaju pse lutalice... jadni ljudi...

Jesam li ja malo ćaknut i udaren u glavu?

Recite slobodno, neću se naljutit...
A da i vi niste slični meni?...:)

Možda i vi kao i ja IDETE DUŽIM PUTEM KUĆI jer na ovom dužem putu uvijek ima pasa lutalica?

Jeli i vas kao i mene sramota kad im ništa niste od kuće ponijeli za jelo?

Cuko ga gleda, a prolupali kolumnista mu govori: "E moj cuko, nema se… recesija…"

Udaren sam (možda ste i vi) još po jednom pitanju.

Navukao sam se na Milana Tarota i Ekrema Jevrića. Prvo sam mislio da je to zbog smijeha na koji me oni tjeraju. Smijeh je toliko rijedak danas. Čak je i "light verzija smijeha" - osmijeh. Uglavnom namrgođeni ljudi - nigdje osmijeha...

Ali izgleda da nije samo to.

Prvoborci

U njihovoj borbi vidim "otpor malog čovjeka koji se pobunio protiv mašinerije".

Sada još jače navijam za njih.

Šta će biti sa ovim "prvoborcima youtube revolucije" ?

Hoće li uspjeti da zarade novac koji su već zaslužili uveseljevanjem gomile ljudi? (npr. - meni su malo popravili ove sumorne godine)

Koja su poniženja oni morali podnositi od "sistema" koji gazi malog čovjeka i njegovo dostojanstvo radi zarade i profita?

Poslušajte ovo:


Eto, vidjeli ste neki dan šta se dogodilo našem ministru spoljnjih poslova kad su ga u užarenom studiju rešetali neugodnim pitanjima i ostavili bez vode? A Milan tako po pet sati u studiju...

Zamislite kako je bilo Milanu kada je bio na početku karijere, imao samo jedan špil karata i išao autobusom na svoju prvu emisiju? Nije imao novaca, švercao se i revizor ga je uhvatio.

Istorijski susret

Nije htio izaći da ne propusti emisiju i revizor mu je napisao kaznu... :(

Kada je uragan Sendi pustošio istočnu obalu USA svi su se zabrinuli za Ekrema (čak i šaljivčine koji su pisali: "Ekreme čuvaj se! Ne dolazi ti Vendi nego Sendi!" )

Nedavno je došlo i do prvog, istorijskog susreta ove dvojice ljubimaca malih, u kapitalizmu osiromašenih i obespravljenih ljudi. Pogledajte:



I tako to... umjesto filozofskih misli tipa "Svi smo mi Milan Tarot"ili "Svi smo mi Ekrem Jevrić" i ovu kolumnu ćemo kao i predhodne završiti najnovijim razmišljanjima navijača Manchester City-a:

"Jao Mancinija neznalice... Pa što stavlja Džeku od prve minute..!?"