Sve bilo je muzika...

Cijelu sedmicu sam u frci. Moram napisati nešto lijepo o Arsenu za kolumnu u utorak... A toliko toga ima, u toliko stvari je Arsen bio ispred svog vremena...

Piše: Elvis J. Kurtović za Radiosarajevo.ba

Npr. - Arsen je prvi u pjesmi opisao kako se u socijalizmu krade po preduzećima... Kralo se masovno - od generalnog direktora "koji krade milone" do čistačice koja krade tariguz papir iz wc-a...

A oni pošteni radnici, ne samo da im ne zamjeraju to što kradu "državno", nego štaviše sa njima najnormalnije idu na... Uostalom - poslušajte pjesmu:

Eto kakav sam ja... Od svih divnih Arsenovih pjesama o ljubavi ja počeo kolumnu sa jednom gdje se on onako, usput pominje i lopovluk... Idemo se popravljatI!

 Pjesma za čitanje kolume:

Rastao sam uz ovu pjesmu i kad smo bili mali pričali smo vic koji pokazuje kako je Arsen djeci bio "pojam gospodina". Vic je "malo dječiji" ali ću vam ga ipak "ispričat" bez obzira ma to što se nećete nasmijati jer ste odrasla osoba.

Bio Mujo u Zagrebu i oduševljen kad se vratio pričao Sulji kako je u Zagrebu sve fino, kulturno i bogato, i kako je bio kod Arsena kući i vidio da Arsen ima zlatnu tutu u stanu!

I Suljo mu nije vjerovao to za zlatnu tutu i, kad ispade prilika da odu u Zagreb, Suljo natjera Muju da idu provjeriti taj "Mujin lavor u obliku tute". I Mujo ga samouvjereno (zna da je to istina! ) odvede pred vrata Arsenovog stana i pozvoni!
I otvori im Gabi, pogleda ih i glasno reče prema unutrašnjosti stana: "Hej Arsen - evo opet došao onaj bosanski bedak kaj si te pokakil u saksofon! "

Naravno ja sam se kiselo nasmijao ( kao i vi !)...U to doba sam znao da Arsen svira flautu, a ne saksofon, jer smo od ukupno dvije long play ploče koje smo brat i ja imali (druga je bila kompilacija hitova "Indexa" ) jedna bila ova:


FOTO: Arhiv
Sad ide onaj dio teksta u kome se ožalošćeni muzičari prisjećaju Arsena i "malo podebljavaju" poznanstvo sa Arsenom koje je u stvarnosti izgledalo otprilike kao " vozim ja svog BMW-a, kad vidim Arsen stao sa strane, pukla mu guma...I ja , šta ću , zamolim ga da mu pomognem (gdje će Arsen da se blatnjavi mjenjajući gumu !? )... i kad smo se rastajali kažem mu da sam i ja pjevač i dadnem mu svoju kasetu da mu se nađe u autu kad mu sve ostale kasete dosade..."

Naravno tog dijela nema jer KO SAM JA DA SE ŠLEPAM ARSENU I ODUZIMAM MU DRAGOCJENO VRIJEME !? Tako sam pisao i kad je Kemo umro:

Za Arsena je bilo slično - nešto sam se ja požalio nekom čovjeku u vezi nekakvih autorskih prava - i nakon nekoliko mjeseci ja sretnem tog čovjeka i on kaže: "Nazovi Arsena, rekao je da ti može pomoći! "

I ja naravno, kao i u Keminom slučaju za gitaru, nisam nazvao Arsena.
A možda je i bolje tako...možda bi me naružio što, nakon što sam se opario od muzike i otvorio ugostiteljski objekat, bez da upitam autora, kafić naslovio ovim imenom:


FOTO: Arhiv
Slušati Arsena...Samo treba slušati Arsena... "Kad bi svi ljudi na svijetu, baš kao sva djeca na svijetu..." samo slušali Arsena...Svijet bi bio s više ljubavi, sa više čovječnosti, ljudi bi bili mudriji, hrabriji...

Od kako je onaj mali dječak sa Koševa koji je imao samo dvije LP ploče (od kojih je jedna bila Arsenova "sa flautom" ) porastao i naučio nešto o životu, npr. da sva najbolja prijateljstva počinju na Koševu...

Shvatio je da neke stvari nisu slučajne. Ako mu je majka umrla kada je bio Sarajevo Film Festival, pa ako mu je otac umro četiri godine nakon majke, dok je trajao Sarajevo Film Festival, pa AKO MU JE Arsen umro četiri godine nakon oca, dok je trajao Sarajevo Film Festival...to nije slučajno.

U nekom duhovnom smislu - nama što pišemo pjesme Arsen je bio "otac", i mi smo bili i njegovi "sinovi" , a ne samo učenici ( Arsen: " Ja sam najgori učenik Žaka Brela.Što god ja napišem - on je već napisao" )

Nije slučajan onaj omot ploče, i nije slučajno na tom albumu novoprimitivna (proročanska?) varijacija na Arsenovu "Ines". I nije slučajna ovu bol koju osjećam koja me tako podsjeća na bol kad su mi umrli otac i majka. No kako sam ja bezvezan čovjek koji najviše voli da čita " ko je i koliko ukrao" završiću ovu kolumnu kako sam je i počeo ( neprimjerenom pričom o "lopovlucima u socijalizmu" )

E moj Dediću !
Ti nas napusti...
I ostavi nas da sa ovakvim živimo...

FOTO: Arhiv