Sretna nova godina!

Prvi utisak je najvažniji. Kada su Joe Strumera na ulici zaustavila ostala dvojica utemeljitelja grupe The Clash da ga upitaju da svira sa njima, on je pošao da bježi, jer su izgledali kao tipovi koji hoće da ga opljačkaju!

Piše: Elvis J Kurtovich za Radiosarajevo.ba

I kada gledate emisiju u kojoj se govori o tome kako se grupa The Clash prerano raspala zbog stalnih nepotrebnih ličnih sukoba - sjetite se onog "prvog utiska" koji je Joe imao pri upoznavanju... Nije bilo bezveze!

Posebno žene polažu puno na prvi utisak. I na oblačenje. One ne kontaju da muškarce nije briga za oblačenje i pogrešno procjenjuju muškarca po "stajlingu“! A poznato je da muškarci, i bogati i siromašni, i oni što se oblače u Dioru, i oni što se oblače u Merhametu - najviše vole da im žena nabavi garderobu pa ne moraju misliti o tome! Moj stari čak nije htio da ide u radnju kad nešto treba kupiti - pa mu je stara kupovala cipele i odijela bez njega!?

Htio sam jednom davno upoznati svog druga sa jednom zgodnom komšinicom, ali mi je on rekao: "Ma kakvi, nemam ja šanse kod nje!"

"Zašto nemaš šanse, ti si baš zgodan frajer, pametan, duhovit?", a on se sjeti: "Ma upoznali smo se mi jednom, ali ona nije stigla ni da mi pogleda u facu! Dok smo se rukovali zabuljila se u moje papanske cipele, i kako joj se one nisu dopale, nije dalje gledala i dizala pogled. Nije je dalje zanimalo..."

'Ajmo zbog prvog utiska o kolumni početi sa malo romantike...

Ljudi su oduvijek voljeli da posmatraju zalazak sunca. A istraživači su pronašli da gorile, slično ljudima, vole da gledaju zalazak sunca "držeći se za rukice" (stavio sam znak navoda jer se radi o gorilama!) sa svojim partnerom na nekom lijepom i osamljenom mjestu. Uvijek kada gledamo zalazak sunca na čas zaboravimo trenutne probleme i "uživamo u još malo sunca koje će uskoro nestati".

Eto, neki dan sam dok je bilo odvratno i maglovito vrijeme pronašao nešto romantično dok sam skupljao priloge za moju nedovršenu fotogaleriju "Magla na Koševu". I moram priznati da me je par minuta gledanja zalaska sunca "malko popravilo"...

Klik na sliku za veću rezoluciju

Nove godine nekada

Obično se u kolumnama oko nove godine hvalim svojom pjevačkom karijerom u stilu "kad sam ja pjevao u hotelu 'Ambasador' nije se mogao naći slobodan sto za Novu godinu".

Evo jednog starog plakata sa rokerske Nove godine koja se za novu 1983. organizovala u Domu mladih. Mi smo tada skroz mladi bend, daleko od prvog albuma, pogrešno su nam napisali ime, malim slovima smo na plakatu poredani iza renomiranih rock-sastava, a ovaj plakat sam vam priložio vjerovatno zbog članova grupe Top koji možda čitaju ovu kolumnu i sada tužno konstatuju da su krajem 1982. godine bili iza nas na plakatu... :)

U ovoj godini sam metodom "odoh stavit' u kolumnu pa neka se provalim" krenuo u borbu protiv nikotina. 

Vrijeme je da se "sumiraju" rezultati i "prizna poraz". To neće biti teško jer...hehe...nije bilo poraza! Ostavio sam se cigareta i to je dobro. Ali, moram priznati da mi nedostaju i da mi "nisu postale odvratne". Ponekad se ogrebem za koju cigaru i tada razmišljam da bih jednog dana kada ostarim, i kad mi bude svejedno za sve, mogao opet da uživam u zanosnom dimu cigarete!

Rade Šerbedžija je nedavno rekao nešto o tome da ima 67 godina i kako hoće da ono života mu je ostalo provede baveći se lijepim stvarima, da ne troši dragocjeno vrijeme baveći se gadostima, glupostima.

Ja sam petnaestak godina mlađi od čika Radeta, ali imam slična razmišljanja. Hoću da probam nekako u Novoj godini da napravim "unutrašnju atmosferu" kod sebe da me neka lijepa situacija više oduševi nego što me neka ružna stvar ili događaj iznerviraju. Pokušaću u novoj godini da što više populariziram "nepravedno zanemarene pjesme".

Evo jedne koja mi se dopala na raznim jezicima. Napisali su je hitmejkeri Doc Pomus i Mort Shuman (Viva Las Vegas, Sweets for My Sweet...)

It's A Lonely Town 1963. je dobacila samo do 64. mjesta američke top liste, ali je zaista divna pjesma. U mojoj emisiji "Elvisov džuboks", "gdje se takmiče pjesme - a ne pjevači kao u emisiji Tačno u 12 i 5 sa Elvisom", potpuno se ravnopravno držala sa mnogo poznatijom The Sun Ain't Gonna Shine (Anymore).

Svaki put kada je pustim u programu Radio Sarajeva ustvrdim da je šteta što je ostala "relativno nepoznata". Toliko mi se dopada da mi malo fali da sada upadnem u zamku "opisivanja muzike riječima"...

Nekako bih volio da ljudi budu nasmijani i vedri u Novoj godini. Ima zemalja gdje su ljudi vedri i dobro raspoloženi, što vas npr. u USA zna i malo nervirati. No ipak kad se vratite u "naše krajeve" pitate se: "Kakve su ovo face? Zašto su ljudi namrgođeni!? Ima li ovde nasmijanih ljudi?“

Kod nas su posebno lijepe djevojke "nadrkane" vjerovatno zbog toga što papci svaki osmijeh djevojke tumače kao "joj...oca mi...imam prolaza kod nje!"

Ko ima para i putuje avionom ima privilegiju da su zgodne stjuardese ljubazne prema njemu!

Jednom sam letio sa grupom Zabranjeno pušenje na neki zajednički koncert u Skopje, a gitarista sastava Darka Rundeka, šaljivdžija i zafrkant Žan, odmah po ulasku u avion počeo je nešto da zapitkuje jednu stjuardesu, nešto kao on ima bitno da je pita...

I cijeli avion se smijao sve vrijeme puta dok je Žan uporno tražio usluge i izmišljao nove i nove razloge da bi pričao sa zgodnom stjuardesom, koja je po pravilu službe morala biti ljubazna prema putniku, koji je također bio ljubazan i mio, nije joj se udvarao, nego je jednostavno tražio od nje nekakve gluposti, blebetao još veće gluposti, pogotovu kada je primijetio da se svi smiju kad on nešto počne da melje...

I izlazimo mi iz aviona, stjuardese nas pozdravljaju, a Žan pri izlazu reče razočarano "svojoj stjuardesi": "JOJ, PA VI SE SVIM PUTNICIMA SMJEŠKATE! A JA MISLIO...SAMO MENI!"

Eto dragi moji, želim vam u Novoj godini što više nasmijanih lica oko vas, pa makar pripadala stjuardesama ili prodavačicama koje hoće da vam uvale neki proizvod...

Podsjetiću vas i na novogodišnji skeč za koji smo se dogovorili prošlih godina da ga uvijek gledamo u novogodišnjoj noći...

SRETNA NOVA GODINA!