Sreli smo se u aprilu

Radiosarajevo.ba
Sreli smo se u aprilu

Pjesma za čitanje kolume:


Kada s Koševa krenem na posao kroz "aleju" obično me fascinira Treskavica. Uvijek je velika, često bijela u daljini, a još u osnovnoj školi sam spoznao činjenicu da je "veća" od Bjelašnice (2088 vs 2067 mnv).

Piše: Elvis J. Kurtović za Radiosarajevo.ba

Pitao sam se kao mali zašto ona nije tako poznata planina kao što su Trebević, Jahorina, Igman i Bjelašnica (a "veća" je od njih!)... i moj dječiji mozak je zaključio da ljudi izbjegavaju tu planinu jer su tamo stalno zemljotresi pa se zato i zove Treskavica!


Vezano za planine - ja strane svijeta u svojoj glavi uvijek "slažem" onako kako me je učiteljica učila. Jug - Trebević, zapad -Hum...

Jednom naučio jug=Trebević i to mi ostalo za cijeli život!

Kad smo bili već zreli da to skontamo (drugi razred!) povela nas je učiteljica na Crni Vrh - Goricu da nam objasni strane svijeta. Tu je razjasnila "svojim malim pilićima" gdje sunce izlazi (Sedrenik) i zalazi (Hum), ali da se sunce i vidi i ne vidi... i da nam je najbolje u životu - držati se Trebevića!

Bar dok smo mali i naš svijet je samo "od kuće do škole"...

Eto čega se ja sjećam, kao i provale koju mi možda i ne bismo skontali da se učiteljica nije počela smijati.

Naime dok smo se penjali na brdo posmatrala nas je jedna postarija stanovnica MZ Crni Vrh - Gorica koja je bila izašla iz svoje trošne kućice i upitala: "Jao kako su lijepi... Jesu li svi tvoji?"

"Ma nisu... ja sam im učiteljica..."

I tako... gdje god da me put u životu nanese... ja se sjetim svoje učiteljice Milice i orijentiram tako što pokušam da skontam - gdje bi ovdje trebao biti Trebević..."

Pjesma za sredinu kolumne

Evo, dragi čitatelji, kako su vješti remikseri uklopili brojne stare talijanske twist pjesme koje vam često puštam u emisijici Tačno u podne s Elvisom u jedan moderan mashup:

Praktičan savjet

Uvijek pokušavam dati svojim čitateljima neki praktičan savjet.

Današnji bi bio - bavite se onim "što vam dobro ide" pa makar vam se to i ne sviđa previše!

Ideju sam dobio čitajući tekst o bivšem fudbaleru Gabrielu Batistuti.

Ovaj slavni igrač (najbolji strijelac u historiji argentinske reprezentacije) danas ima farmu, uzgaja goveda i živi "podalje od fudbala". Kad se osvrne na svoj život - sve više uviđa da ga fudbal nikad nije previše zanimao! U ranom djetinjstvu volio je košarku, no kad je Argentina postala svjetski prvak u fudbalu, on po inerciji (kao i ostala djeca) poče da trenira taj sport, treneri opaziše njegov talent... ostvari Batistuta impresivnu karijeru, ali je svo vrijeme imao osjećaj da to sve samo odrađuje "kao posao koji mu dobro ide i gdje lijepo zarađuje".

Dok je igrao, primjećivao je da se ne nervira kad njegov tim izgubi, da nikad ne pada u vatru i dobije crveni karton, a sada kad je već dugo u "fudbalskoj penziji" potpuno je siguran da nikada fudbal nije ni volio.

A dokaz za to leži u činjenici da danas Batistuta, vjerovali ili ne, NE GLEDA UTAKMICE NA TELEVIZIJI. :) :) :)

Pjesma za kraj kolumne

Slično kao što albumi grupe Queen (A Night at the Opera, A Day at the Races) imaju iste naslove kao i filmovi braće Marx iz 1935. i 1937. godine - tako i moje kolumne 

Prođi sa mnom ispod duge

ili Što me pitaš

vuku porijeklo svojih naslova od pjesama iz opusa Šemse Suljaković.

Odlučio sam da ovaj put budem originalan, izađem iz uštogljene forme, i kolumnu nazovem po jednoj pjesmi Miroslava Ilića!

Naravno, želim vam da i vi u aprilu sretnete neku dragu osobu, ali i da imate više sreće u ljubavi od danas tužnog Miroslava.

Samo naprijed, ima do jeseni i tuge još mnogo vremena!

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iPhone i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najnovije