Sreća

Radiosarajevo.ba
Sreća


Piše: Elvis J. Kurtovich

"Sreću čovjeku ne može donijeti ni država, ni sistem, ni politička partija. Sreću čovjek može sebi stvoriti samo on sam."

Ovo je misao druga Edvarda Kardelja, koja se jako dopadala mom ocu! Ja nisam imao mišljenje o tome. Kao mlad roker nisam puno čitao djela druga Kardelja. Kao uostalom, ni knjige druga Tita, ni djela predsjednika udruženja književnika BiH druga Tode Kurtovića.

Samo znam da sam se smijao kad su neki likovnjaci u kafani počeli da zezaju jednog književnika – kako oni namjerno biraju druga Todu za predsjednika! Niko im to ne natura! Oni su sami skontali da bi on svojim ugledom mogao pomoći kolegama književnicima-kokuzima...

"A koje je knjige napisao drug Todo?" Pripiti književnik se nije dao zbuniti: "Kako koje knjige? Pa drug Todo je napisao: 'Socijalizam i samoupravljanje', 'Samoupravljanje i nesvrstanost', 'Nesvrsanost i revolucija'...“ i tako je počeo da iz zezanja izmišlja gomilu naslova samo permutirajući pojmove (Savez komunista, radnička klasa, itd...) koji su tada bili jako "trendi" za naslove knjiga koje su stajale na udarnim mjestima knjižara i veoma se dobro prodavala po firmama, te ukrašavale kancelarije i kabinete rukovodećeg kadra...

I tako sam kao mali zamišljao da i ja pišem debele knjige. Ukoričeni komplet, idealan za radnu sobu. Svaki tom imao bi neki pretenciozni naslov tipa "Ljubav", "Sreća", "Umjetnost"... I tu bih ja srao, i srao, i srao...

Zamišljao sam kako je lijepo to što ih niko ne čita, kao što niko nije ni čitao knjige "istaknutih društveno-političkih radnika", pa mogu, kad ljudi jednog dana izmisle kompjuter za pisanje, da popunjavam listove svojih knjiga sa:

Ovo nemojte čitat. Ovo je gomila sranja koje sam ja na kompjuteru pomoću metode copy & paste iskopirao da kolumna bude veća i ozbiljnija kad je pogledate. Da sve izgleda manje sumnjivo kad sam iskopirao stavio sam još koji zarez, koju riječ ili odmakao da na prvi pogled izglada kao normalan tekst. Ovo nemojte čitat.

Ovo je gomila sranja koje sam ja na kompjuteru pomoću metode copy & paste iskopirao da kolumna bude veća i ozbiljnija kad je pogledate. Da sve izgleda manje sumnjivo kad sam iskopirao stavio sam još koji zarez.

Koju riječ ili odmakao da na prvi pogled izglada kao normalan tekst. Ovo nemojte čitat. Ovo je gomila sranja koje sam ja na kompjuteru pomoću metode copy & paste iskopirao da kolumna bude veća i ozbiljnija kad je pogledate. Da sve izgleda manje sumnjivo kad sam iskopirao stavio sam još koji zarez, koju riječ ili odmakao da na prvi pogled izglada kao normalan tekst.

Ovo nemojte čitat. Ovo je gomila sranja koje sam ja na kompjuteru pomoću metode Copy & paste iskopirao da kolumna bude veća i ozbiljnija kad je pogledate. Da sve izgleda manje sumnjivo kad sam iskopirao stavio sam još koji zarez, koju riječ ili odmakao da na prvi pogled izglada kao normalan tekst.

Koju riječ ili odmakao da na prvi pogled izglada kao normalan tekst. Ovo nemojte čitat. Ovo je gomila sranja koje sam ja na kompjuteru pomoću metode copy & paste iskopirao da kolumna bude veća i ozbiljnija kad je pogledate. Da sve izgleda manje sumnjivo kad sam iskopirao stavio sam još koji zarez, koju riječ ili odmakao da na prvi pogled izglada kao normalan tekst. Ovo nemojte čitat. Ovo je gomila sranja...

Posebna podvala u mojim sabranim djelima bi bilo to što bih ja pisao šta mi je ćeif. Mada je tema knjige recimo sreća, ako su tih dana lopovi u Roterdamu ukrali milionski vrijedne slike - ja bih počeo pisati o umjetnosti...

Šta je umjetnost? I da li je za umjetnost dobro što su slike ukradene, jer su papci poput mene, koji ne prate umjetnost, kliknuli na internetu da pogledaju te slike, da vide šta tu ima vrijedno milione koje plaćaju kolekcionari i vrijedno robije koju rizikuju lopovi?

Papci samo poštuju milione, a da te iste slike vide u galeriji "Paleta" rekli bi: "500 maraka? Uh skupo je... A može li zamjena: šoferšajbna od golfa dvojke uz doplatu?"

Slike su ukradene, ljudi ih ne mogu više vidjeti u muzeju (mada muzej na vrijeme plaća račune za struju i grijanje), ali zato... svi su ih vidjeli preko medija i nikada nisu bile popularnije i više gledane... a to slike i vole... da ih se gleda... možda vole i da ih se ukrade?

Znam da je bezveze, i da nema nikakve veze sa današnjom temom, ali moram da zabilježim i ovo: Evo dok pišem ovu kolumnu, promišljam o sreći, Savezu komunista koji ti ne može donijeti sreću ako si ti namćor (i škrt da kupiš lutriju!)... Džeko je ušao sa klupe i odmah dao gol!

Ima li veće sreće nego podijeliti svoju sreću sa posjetiteljima portala! Ili podijeliti sa vama neku lijepu misao, poput pobjedničkog aforizma ovogodišnjeg "Satira festa": "Zdrav čovjek ima hiljadu želja, a bolestan samo jednu – da pobijedi na izborima!" (Bojan Rajević, Cetinje)

Podijeliti sa vama sreću zbog divnog, sunčanog vikenda, mada ćete vi kolumnu možda čitati kad udari kiša...:)

Možda ste vi nesretni sada i nerviraju vas moji savjeti tipa Sreću vam ne može donijeti socijalizam i nesvrstanost, knjige E.Kardelja,Tode i Elvisa Kurtovića, ni Džeko sa klupe (koji je dok sam ovo pisao dao još jedan gol)...

Sreću možete donijeti sebi samo vi sami...

Završimo moju današnju kolumnu (koja uopšte nije loša nego ste vi nadrkani!) – sa mislima jednog savremenog mislioca čija su promišljanja na tragu izabranih djela druga Edvarda Kardelja.



Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najnovije