Sarajlija nije želio tuču...

Desilo se iznenađenje i svijet je dobio novog bokserskog šampiona u teškoj kategoriji. Tyson Fury je i nakon meča s Kličkom ostao neporažen u svojoj karijeri, a prvi od dva knockdowna (kada se u drugoj rundi jedva izvukao od knockouta) doživio je 2011. u meču s prvakom Kanade Nevenom Pajkićem (Sarajevo, 1977.)

Piše: Elvis J. Kurtović za Radiosarajevo.ba

Kako ćete iz priloženog klipa vidjeti - Sarajlija nije bio raspoložen za tuču i mislio je sve riješiti riječima, ali ga je izgleda "opalila ćiza" i prevrnuo je kad je Irac podigao ruke i ko pravi jalijaš ga "prozivao" (ne znam kako se na eng. kaže: "Priđi p.... ako smiješ!"). Na to ga je Sarajlija prvo trznuo glavušom, pa onda opalio štosom posred ćele, pametno propustivši da, kao u njegovom rodnom gradu, lice koje glumi mangupa i koje se trenutno izvrnulo još spuca volejom u vušugla i malko izgaza, jer je neko zviznuo da je murija (pardon - sudija!) na licu mjesta:

Facebook aktivnosti

Umjesto da razmišljem šta ću napisati za iduću kolumnu - ja po cijeli dan drndam po Facebooku.

Evo i sada, kad je kucnuo posljednji čas DA STVARNO NAPIŠEM KOLUMNU - ja opet drndam po Facebooku. Tu sam pronašao jednu svoju ispriku:

"U posljednje vrijeme su mi ovaj baraž, Liga prvaka, El Clasico i slični sadržaji odvratili pažnju od moje omiljene Facebook stranice Seoski fudbal pa se ovim putem izvinjavam:

Evo šta sam u nedjelju objavio na svom profilu:

"Sad se vratio iz grada... Divno je Sarajevo u magli i smogu. Volim čak i taj miris koji me podsjeća na mladost...

Novi album Bijelog dugmeta koji uvijek izlazi u decembru i onaj osjećaj da će doček Nove godine pokazati kojoj sam curici simpatičan..."

Otac i sin (ponovo)...

Davno jednom u kolumni sam se požalio kako veliki broj odraslih obrazovanih ljudi ne može riješiti matematički zadatak iz drugog osnovne

Očevi i sinovi

i u međuvremenu sam nastavio postavljati pitanje "koliko godina ima otac a koliko sin" i još više se razočarao... Kad se sjetim, kao mali sam znao koliko su moji starci imali godina kad sam se ja rodio, uvijek sam znao koliko ja imam godina, i pomoću matematičke operacije "sabiranje" - uvijek sam znao koliko moj stari ima godina!

E sad... što on nekad nije znao koji sam ja razred... to je drugo pitanje... :)

Ozbiljan kraj

Idemo malo ozbiljno analizirati boks meč s početka kolumne.

Neven je boks je počeo trenirati tek sa 26 godina i dok je uspio u zemlji poznatoj po borcima teške kategorije (Lennox Lewis, Trevor Berbick, George Chuvalo...) postati prvak i dobiti šansu krenuti ka svjetskom vrhu - već su mu bile 34 godine!

Tad se susreo sa 11 godina mlađim Tysonom Furyjem (na snimku se ne vidi tolika razlika u godinama. Mi Sarajlije poznati smo po mladalačkom izgledu. Dobro - nismo svi kao Zdravko Čolić, ali filmadžije su Nevena zapazile i on je ostvario lijepu karijeru nakon što je odglumio boksera u filmu gdje Meg Ryan glumi ženu - bokserskog menadžera).

Znao je da zbog velike razlike u godinama mora pokušati nokautirati protivnika u ranoj fazi meča i to mu je umalo uspjelo u drugoj rundi.

No prvak Kanade u meču za Prvaka Commonwealtha u trećoj rundi našao se u velikim problema protiv britanskog prvaka. Kako se meč boksovao u Manchesteru - sudija nije propustio priliku da samo 16 sekundi prije kraja runde prosudi da je udarac domaćeg borca dovoljan i za treći knockdown u jednoj rundi - što je prema pravilima automatski bio i kraj borbe.

"Slobodno sudijsko uvjerenje" - nešto slično kao penali, ofsajdi, isključenja - koji se sude u fudbalu i u životu kad igraju "veliki" protiv "malih".

Tada se u kanadskom prvaku (koji se brzo smirio i sportski primio poraz i kasnije posvetio radu na filmi i televiziji) ipak malkice probudio duh grada u kojem je živio prvih i tzv. formativnih 15 godina  svoga života. Tako je Sarajlija prvo vrisnuo na sudiju: "Što me nisi pustio još jednu rundu da mu je..."

A onda je došlo do poznate situacije "dva na jednog" kad često batine dobije onaj "koji gleda" (posebno ako se smije!), a ne onaj "koji zakuhava".

Tu naš Sarajlija u situaciji kada je "protiv dvojice" uvijek IDE NA ONOGA VEĆEG!

Ircu, koji nije otišao u ugao slaviti sa svojom rajom, nego se prišunjao iza sudije da podjebava, Sarajlija je uputio čuveni pogled na koji nailazimo svaki dan na ulici, u poduzeću, u saobraćaju... a koji se zove:

"A šta ti gledaš koji k....?!"

Taj poznati pogled "A šta ti gledaš?" - ako malko potraje, dobiva i mnoga druga značenja tipa: "Ko je tebe šta pito?", "Upamtio sam te, nemoj da bi ikad više ovuda proš'o", "Ajde briši! Tutanj!"... I ima preventivno-pedagošku ulogu. Ljudi koji su odrasli u "mekanijim" sredinama od Sarajeva ne znaju ga prepoznati i često uslijed nepoznavanje ovog našeg specifičnog body languagea bez ikakve potrebe, nakon neidentificiranja pravog pojma, uloge i značenja "A šta ti gledaš?" pogleda - dobiju lijepih batina... :) :) :)