Sarajevski kafići

Prošla je Nova godina.
Učiteljica bi mi ispravila ovu prvu rečenicu ali vi ćete me razumjeti.
Umjesto učiteljicinih terminoloških zavrzlama (jel prošla Nova godina ili proslava Nove godine?) u Novoj godini više ćemo se baviti temama tipa "Zdravlje i Lepota"

Prvo Zdravlje:
Ukoliko neki doktor čita ovu kolumnu molio bih da svojim kolegama prenese misli autora:
Nove godine veoma su depresivne za usamljene ljude.Tada je najviše samoubistava usamljenih ljudi i muzičara koji nisu našli tezgu za Novu godinu!

A nije uvijek bilo tako..Nekad sam bio veoma popularan! Nekada sam ja kao voditelj na " Trgu ispred Pozorišta" odbrojavao sekunde do Nove (koje li ono?) godine, nekada je mene Halid poljubio i čestitao mi Novu godinu pred oduševljenim kokuzima koji su nas gađali grudvama i petardama!

Imam čak i snimljen taj momenat kad me Halid poljubio, i mislio sam ga stavit na youtube i dokazat vam da ne lažem, ali mi je Zenit uzeo VHS video uređaj da nešto presnimi i još ga nije vratio, tako da mu ovim putem čestitam Novu godinu i molim da mi isti vrati zbog radi kolumnice...

Kao i mnoge stare, ugledne Sarajlije (npr. Ivica Osim) na novogodišnje veče otišao sam na tradicionalni koncert Sarajevske filharmonije u Pozorište.
Uživali smo u izvsnom programu, valcerima, arijama...i zaključili da ćemo i iduće godine ići na Novogodišnji koncert u Pozorište...AKO IDUĆE GODINE BUDE POZORIŠTA....!?

Onda smo otišli u jedan sarajevski kafić, gdje su se skupila fina stara raja, za nijansu mlađa od one u Pozorištu.

Kako ovu kolumnu čita samo fina raja, i ne postoji opasnost da se kafić "provali " mogu otkriti i identitet kafića.:) A i ne moram..Sve danas ima na Facebooku, gdje je ko bio, vidi se na fotografijama sve...ko je svu noć plesao sa misterioznom plavušom a zapostavio suprugu...Kad smo već kod toga...

Puno prije Facebooka...
Puno prije Facebooka, kad je bio samo jedan program televizije, nekom je palo na pamet da uživo prenosi doček Nove godine iz Doma mladih na Skenderiji.

Mi klinci slavimo Novu godinu u nečijem stanu i gledamo na televiziji naše starce kako se provaljuju na tom "TV dočeku"! Kako idu humorističke emisije, emisije narodne i zabavne muzike, pa opet uključenje iz Skenderije, otac od našeg jarana sve pijaniji, a kamera samo njega snima! On najveseliji, zagrlio neku plavušu , pleše sa njom, ide veselje, mi djeca pustili svoju muziku da trešti, a televizor samo ostavili upaljeni da vidimo kad će se jaranova stara iznervirat i potjerat ga da idu kući!
Reality show iz 70-h!

Zlatno doba kafića, za mene je neki dan obnovljeno!
Da se vratimo na temu...tako za Novu godinu, u kafiću gdje poznajem većinu ljudi (i naravno gazdu), sa nekom starijom rajom pokušavam da mlađima objasnim pojam " sarajevskog kafića " iz moje mladosti... Dok promrzli gosti našeg grada uzaludno pokušavaju da uđu u naš kafić na kojem piše "zakupljen objekat" govorimo o toploti koju je pružao sarajevski kafić kasnih 70-h i 80-h...

U doba totalnog otuđenja, lažnih Facebook prijateljstava (haha pokušajte od "Facebook-prijatelja " pozajmiti novac putem "Pay-pala"!?) nevjerovatno zvuče zabrinute riječi nekadašnjih roditelja: " Sine moj ti samo propadaš po tim kafićima!"

Nismo znali da im kažemo: "Ne propadamo dragi roditelji! Propašćemo tek dvadeset godina kasnije...Kad propadnu i "provale se" i naši kafići..."

Sarajevo je prvo imalo kafiće u bivšoj državi.
Kad ti dođe neko u goste i ti ga malo " provodaš po kafićima " on neće nikako da ide kući! Smišljaju razne izgovore da što duže ostanu u Sarajevu!

Koja je njihova tuga spoznao sam tek 1980. kad smo išli na maturantsku eskurziju. Došli mi u Zagreb, raspremili se i negdje oko 10 naveče najnormalnije izašli u grad sa našim razrednikom koji je bio u kasnim dvadesetim godinama.

I tražimo mi po centru velikog napucanog grada neki kafić, da malo onako u grupi, džuture zauzmemo dvije-tri kifle... I...ništa! Samo ogromne kafančine sa uniformisanim tetama u "borosanama" kako konobarišu starim ljudima koji sjede za klasičnim kafanskom stolovima! I sve radi do 22h !?

Prođe par godina. Snimamo mi album 1983. u Beogradu. Slavija. Ništa nema! Samo eksluzivni klubovi u koje ne puštaju klince i starinske kafane!
A kod nas - raj na zemlji! Kafići za malu raju, kafići za veliku raju.

Popularni sportisti dođu na pripreme na Jahorinu ili Bjelašnicu...i pobjegnu od trenera u sarajevske kafiće... I propuše se i napiju alkohola, propadnu im pripreme!

Al najbolji je fazon bilo: Kad ti dođu gosti ko fol slučajno ih odvedeš u "Estradu". Oni ko papci samo bulje i šapuću ti: "Eno ga Brega!...Joj...vidi Đuro!". A ti im objašnjavaš da se ponašaju normalno i da te ne brukaju... Pozdraviš se sa Tifom, Dinom Merlinom, Milićem Vukašinovićem i izađeš vani, ko fol je gužva, a oni bi da ostanu u tom kafiću... Ma upiš živi!

Može li se nekako konzervirat neki stari sarajevski kafić i pokazivat turistima kao atrakcija? Muzika sa kasetofona? Duhoviti konobar i njegova ukopavanja kod koka: "E jesi lafčina, ti svako veče s drugom trebom dođeš". Škrti gazda koji kad mu tražiš koka-kolu odgovori: "Joj nemoj svega ti. Sad je već fajront, ti si zadnji u kafani a ja sutra idem na godišnji. Ako zbog tebe otvorim litarsku bocu ostatak će izlapit dok se ja vratim sa odmora. Ajd uzmi nešto drugo!"

Vidi Estrade što se provalila
Ima jedan skeč koji nikad nismo snimili pošto ga publika koja nije iz Sarajeva ne bi shvatila.

Rat je. Neviđena bijeda. Sve je razvaljeno. Batko (kome želim brz oporavak) je predložio: "Ajmo nać ovo malo popularnih i nagovorit ih da obuku svoje rokerske bunde od zečjeg krzna i tu "glamour garderobu" i sjest u uništenu kafanu "Estrada". I pijemo kafu, pravimo se da je sve kao nekada... I Žera, Tifa , Tula , Milić Vukašinović gledaju razvaljene zidove i komentarišu... Vidi "Estrade"...vidi "Estrade"... Što se provalila!"

Tek sad ljudi vide šta im fali i sa nostalgijom se prisjećaju kafića.

Evo čega se sjeća Bole sa Koševa (radio ko konobar u "SOS"-u  godinama)
I stalno isti fol izvodio s jednim našim komšijom koji je volio da se pravi galantan pred kokama.

Konobar i gost se prave da se ne poznaju, a kad treba platit gost konobaru ostavi ogroman bakšiš pred zaprepaštenim kokama! Konobar se bogzna kako zahvali gostu - neviđenom gospodinu, i sutradan (ili kad koke odu) jaranu vrati višak para..:)

Imam li ja kakvih slika iz kafića? Jao glupog pitanja... Pa što bi se neko slikao sa rajom iz kafića kad ih tamo viđa svaki dan :)

Naš kafić (onakav kakav je bio) ovjekovječen je u starom skeču Nadrealista "Obračun kod Mek Dedana" ...ali nažalost ne mogu da vam ga uploadiram pošto mi Zenit nije još vratio moj starinski VHS video-rekorder...

Mada se ovakva muzika nije vrtila u sarajevskim kafićima ostaje nam pjesma o malom kafiću, ispod koje je neko u komentaru napisao: "izašla je trudna iz plavog tamića"
:) :) :):