Repetitio mater studiorum est

"To bi bilo sve za danas od vašeg DJ Elvisa, ostanite uz naš program, uz naš David Bowie Weekend, a posljednja pjesma koju će vam DJ Elvis pustiti ima u tekstu moj životni moto posljednjih 11 godina: 'I am a DJ, I am what I play.' (Ja sam disc jockey, ja sam ono što vrtim). Zove se DJ a izvodi je David Bowie."

Piše: Elvis J. Kurtović, Radiosarajevo.ba

I desilo mi se u subotu oko 13 sati isto što i Davidovom sirotom DJ-u koji je u pjesmi ostao bez posla zbog "tišine u programu" uzrokovane njegovom greškom!

Pritisnuo sam nešto što nisam trebao, izašao iz studija sretan što sam uspio u tih tri sata pustiti najinteresantnije pjesme od Bowieja, a u programu je dobrih 20-ak sekundi "išla tišina mojom greškom"...

Naravno - nisam razmišljao "koji sam ja kreten" nego "koji je Bowie vizionar"... :)

Svako će za sebe naći neku pjesmu "koja će ostati iz Bowieja", a ova DJ meni neće dugo potrajati kao "moja pjesma" ako nastavim ovako s greškama i greščicama...

Šta će inače iza nekoga ili nečega ostati?

Dok je vaš kolumnista jedne davne godine tužan gledao rasplet kaubojca Pat Garrett and Billy the Kid (kod nas prevedenog kao  kao Pat Garrett i Billy Kid) i suznih očiju slušao današnju "pjesmu za nastavak čitanja kolumne" nije ni slutio da će jedino što će kasnijim naraštajima ostati iz tog danas zaboravljenog westerna - biti upravo ova tada prvi put puštena pjesma:

Evo šta će iza mene ostati!

Ponavljanje!

Repetitio mater studiorum est (lat.) - Ponavljanje je majka znanja.

Ovako odgovorom kritičarima "zašto se stalno ponavljaš?" i "hajde što zašto uvijek pišeš o istim temama - ali zašto koristiš iste riječi?!"

Jedna od tih "ponavljanih tema" je "kako se na Koševu nekad živjelo"

Mjesna zajednica

Danas ću se sjetiti kako smo mi kao klinci bili toliko besposleni da smo gledali one jutarnje utakmice nižerazrednih timova na pomoćnim terenima stadiona Koševo. Oni malo bolji timovi iz višeg ranga, tzv. sarajevske zone igrali su na travnatom terenu (možemo slobodno tako reći jer je osim blata ili prašine na njemu bilo i nešto trave ). Oni slabiji timovi igrali su na šljaci a njihovi navijači su se nadali ulazu u elitniji nivo takmičenja, utakmicama s "nižerazrednim Vratnikom" (vidite kako je to sve relativno?) i pjevali:

"Nek se pivo toči, nek se puni čaša

Vojkovići dobiće novoga zonaša!"

Kad bi se igrač povrijedio, ipak bi se igraču pružila neka stručna pomoć. Sjećam se kada su se tek pojavili sprejevi za zaleđivanje rane kako se jedan igrač previjao od bolova i nestrpljivo vikao da maser promućka sprej i "nanišani" u povrijeđeni dio noge:

"Joj, joj... jao... jao... PIPSAJ! PIPSAJ!"

Bila su to vremena procvata visokoškolskog obrazovanja i sve je više ljudi magistriralo i doktoriralo. Tako se desio slučaj da su se dva ugledna profesora nakon uspješne odbrane doktorata napili, pa je novi doktor nauka zbog toga što je poprilično zaplitao jezikom zamolio svog uvaženog kolegu da on nazove njegovu majku u jedno selo u Hercegovini i saopći joj radosnu vijest.

Kada je jadna neuka žena u gluho doba noći s druge strane žice čula: "Vaš sin je odbranio doktorsku disertaciju..." odmah je počela plakati: "Ko ga je tukao? Jesi li ga ti branio? Šta kažu doktori?"

Idemo dalje s ponavljanjem prežvakanih tema po metodi Repetitio mater studiorum est...

Jedna od mojih omiljenih tema kojom stalno davim, ne samo prijatelje i rodbinu nego i vas dragi čitatelji je - Zašto nemam uspjeha kod djevojaka?

I konačno je nauka dala objašnjenje za moj neuspjeh kod žena!

To je zato što sam dobar dečko!

Naučna istraživanja u Americi i Engleskoj obavljena na poprilično velikom uzorku potvrđuju da žene ipak malo više vole "loše momke"!

Nama rock muzičarima je to odavno jasno. Neko je od Stonesa bilježio koliko su oni koka maznuli na turnejama i uspješnost je bila direktno proporcionalna s količinom pokvarenosti pojedinog člana (npr. Bill Wyman - 1822 koke, Mick Jagger - 262, Ronnie Wood - 184, Keith Richards - 35 i Charlie Watts - nijedna koka)

Slično je bilo i s našom popularnom rock grupom poznatom po hitovima Pišonja i Žuga, Bos ili hadžija i koju su u Zagrebu od milja zvali Pljugavci.

Ako izuzmemo mene (svaka rock grupa mora imati svog Charlie Wattsa!) najmanje uspjeha kod žena imao je najbolji dečko od nas - Bruno!

Duša od čovjeka - a kako je izgledao tih godina najbolje procijenite iz ovoga spota!

Dobri Bruno, vazda pristojan, vjeran svojoj djevojci... nemojte, dragi čitatelji, biti kao Bruno!

Severina mu se šlepa - a on ništa...