Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba

Prođi sa mnom ispod duge

04. 03. 2014. u 09:42:20

Shares: 0

Još uvijek predugački uvod

Piše: Elvis J Kurtovich za Radiosarajevo.ba

Dobro došli u moju kolumnu čija je glavna tema, kako ste sigurno već primijetili, "kriza srednjih godina"... koja, što je najveća provala, POLAKO PROLAZI!?

Uđoh u protekloj sedmici u pedeset treću godinu života. Znači, krećem prema onim "srednjim pedesetim". Šta se može očekivati od mene u budućnosti? Pa, nemojte od mene ništa očekivati... sve prema poznatom načelu "koliko god vi malo od života očekivali - dobit ćete još manje".

Znači ja sam davno prešišao krizne godine Ahmeda Nurudina iz romana Derviš i smrt: "Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja, a već star da ih ostvaruje."

Evo mene gdje sam sada: "Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno."

I dok sam tražio ove citate da ih ubacim u kolumnicu, pronađoh da je Meša Selimović kada je počeo pisati Derviš i smrt imao isto godina kao ja sada! To naravno nema nikakve veze s kvalitetom moje kolumne, ali rekoh da vam i to malo napomenem. :)

Zar je moguće da na internetu umjesto stranica s golim tetama ja sve više posjećujem web sajt PIO MIO BiH pa čitam i računam koliko mi fali staža i godina života do pemzije?(mora bit m jer solidnije i stabilnije zvuči nego n. Razmislite i sami - biste li radije primali pemziju ili penziju?)

Srednji dio kolumnice - romantika

U četvrtak (ili je to bilo u petak) vidio sam vjerovatno "najbližu" dugu u životu. Kraj duge ulazio je u krov BKC-a! Poželih da se zaletim da prođem ispod nje, ili da trknem u OBI, kupim lopatu za slučaj da na kraju duge postoji ćup sa zlatom... No, ništa od toga. Čak je nisam ni stigao fotografisati, toliko sam bio u svakodnevnoj žurbi koja ubija svaki pomisao na romantiku.

Zaboravih na dugu naravno, ali sutradan neko stavi sliku, vjerovatno te iste duge (kod njega je ulazila u JAT-ov neboder) na Facebook! I ja se sjetih i duge, a i pjesme koju sam u sebi zapjevao kada sam vidio dugu..

Javno obećanje izraženo putem kolumne

Zadnjih 15-ak godina nisam u "muzičkom biznisu", ali ponekad, kada me prijatelji muzičari pozovu, nastupim amaterski... (haha - jednom su nam u novinama pogrešno napisali ime: "Elvis J. Kurtović i njegovi amateri")

Kad kritikujete rad službi koje ne obavljaju svoj posao, a plaćeni su da profesionalno to rade, možete misliti kako je tek sve bezveze kada se radi amaterski! I tako sam se ja kao jazz pjevač ulijenio... Kad me na sessionu prozovu pa moram izaći pjevati - ja uvijek iste pjesme! Ili je to Perfidia ili Something Stupid, Samo jednom se ljubi...

Za sljedeći petak u "Monumentu" obećavam da ću naučiti tekst ove verzije poznatog hita Georga Bensona:

Glavna tema: Televizija uzvraća udarac

Televizija izdržava udarce interneta i modernih kino dvorana. Štaviše, zadnjih godina filmske zvijezde kojima je nekad bilo "s konja na magarca" da glume na televiziji - otimaju se oko uloga u nekoj bogato produciranoj seriji "a la Sopranosi". Zašto je to tako, skontao sam dok sam iznosio iz jednog i unosio u drugi stan (bez lifta) onaj veliki teški televizor s katodnom cijevi. Dva čovjeka nosaju televizor koji je težak kao neki kauč i usput diskutuju o razvoju tehnologije i o tome kako se nekada "kvalitet cijenio po težini"... :)

Dok smo stenjući nosali stari TV, diskutovali smo o LCD, plazma, LED tehnologiji koja je u zadnjih par godina donijela "napredak u centimetrima i rezoluciji" kakav ne vidimo u "auto i ostalim" industrijama.

Televizija je jako napredovala u kvalitetu slike, tona (a kako onako tanki televizori proizvode bas tonove?), a broj kanala kod kablovskih operatera raste skoro geometrijskom progresijom. Televizori su danas toliko tanki i veliki da istiskuju projekcione televizore koji su u većim salama dominirali još od prvih dana televizije, o čemu je govorio i legendarni Mladen Delić kada se sjećao prvog TV prenosa iz 1957. godine:

Kakav tip emisija izumire, a kakve se pojavljuju?

Televizijski ljudi se bore za goli opstanak i oni su prisiljeni da iz "diobe novca" izbacuju scenariste, glumce i ostale "vanjske saradnike". Nakon obrazovnih emisija koje su davno izumrle, nestao je dramski program, a trenutno izumiru humorističke serije i kvizovi. Pojavljuju se novi oblici reality programa poput zalagaonica, zvijezde plešu, zvijezde pjevaju, zvijezde se razvode...

Pobjednici emisija obično nikada ne dobiju svoje pare, a jedan voditelj kviza mi se (par godine prije no što će kviz izumrijeti) žalio da mu je nekoliko gledalaca uspjelo da dođe do linije (odgovore tačno na pitanje pa čekaju na telefonu) i DIREKTNO U PROGRAM PROTESTUJU što još nisu dobili svoje nagrade...

Televizija je stvarno veliki izum i mnogi koji su tjerali sprdnju s televizijom kao Federico Fellini u filmu Ginger e Fred u stvarnom životu su stalno gledali televiziju... No, kako ja ovo pišem za internet, moram ipak da primijetim kako je televizija malo gluplja od interneta! Dokaz za to je pojava "pametne (smart) televizije".To je ona televizija koja ima internet!

Znači da obična televizija nije previše pametna, kada ova nova ima oznaku "pametna"!

Televizija, radio, štampa, internet... Svi se bore za svoje mjesto i niko se ne predaje. A ja to pomalo pratim i sve stariji i zabrinutiji za situaciju u svijetu se pitam je li živ i zdrav junak moje stare kolumne koja se zvala "Украина мае талант", koji je tako lijepo pjevao pjesmu od Zdravka Čolića...