Petparačko štivo: Fudbalska groznica

Meni je izuzetno neprijatno što moram da pišem ovu kolumnu. Mislio sam da ću svojim pjesmama dati publici "najbolji dio sebe", da ću vam s malo riječi i tonova kazivati to malo ideja koje imam, a da ćete vi onda razmišljati o svakom stihu, analizirati onako kako vas je učiteljica učila na temu "šta je pisac htio da slaže i da mazne od drugih pisaca"... Ali ništa od toga...

Piše: Elvis J. Kurtović za Radiosarajevo.ba

Postadoh pisac "petparačkog štiva", a koliko sam ja izvan vremena i prostora najbolje govori podatak da je i spomenuti izraz za ono što ja pišem tako zaboravljen da se čak niko nije sjetio da film Pulp Fiction prevede kao Petparačko štivo!? Pakleni šund? E, to je mnogo bolje... :)

"Pakleni" će publiku pripremiti da je u pitanju akcioni film (raja voli akciju!) a "šund" će ih još više privući gledanju filma (raja voli šund!)

U svakom slučaju - dobro došli na čitanje mog petparačkog štiva u kome će i ovaj utorak biti mnogo tračeva s estrade, a tu će biti i moje omiljene teme - seks i nasilje!

Pjesma za čitanje kolumne

Tada već iskusni kantautor Vlaho Paljetak napisao je čuvenu Marijanu 1935. g. uz asistenciju mladog Dubrovčanina Svetozara Šišića, a vama predlažem verziju iz 1976. koju izvode Monika Hauff i  Klaus-Dieter Henkler:

Strpljenje s demokratijom

Cijenim mišljenja gospodina Nazifa Gljive koji kaže da naš narod nije za demokratiju ("nije se umio sedam dana, a hoće demokratiju! Prvo higijena pa onda demokratija!"), ali pozivam i na strpljenje.

Zemljama s razvijenom demokratijom trebalo je vremena da dođu do ovog nivoa i mislim da je problem u vremenu koje je potrebno da se "prebole dječije bolesti demokratije". Znači, treba imati strpljenja...

Samo nekoliko stotina godina i vidjet ćete da sam bio u pravu...

U čemu je problem sa slabim razvojem demokratije "kod nas i šire" koja nam "u ovoj fazi tranzicije" donosi samo sve lukavije garniture lopova na vlasti? Ima sve više ljudi koji misle da problem nije u političarima nego u narodu koji je isto tako pokvaren kao i političari, i koji uostalom bira tu vlast, uglavnom one iste (Crnogorci su tu najavangardniji!). Ako ne možemo promijeniti političare - zašto ne pokušamo promijeniti narod?!

I dobro je bilo krenulo...

Prije petnaestak godina počelo je masovno "naseljavanje Kineza na Balkanski poluotok" u kojem sam vidio veliku šansu. Možda nam krene ako se narod promijeni pa umjesto nas ovdje dođu da žive skromni i vrijedni Kinezi?

Ja odoh sa ženom i djecom u Njemačku, a Kinezima ostavim da mi čuvaju stare roditeljem, podrezuju oko kuće... I ništa od toga...

Nažalost, ispade nekako da odavde i Kinezi bježe, ali uvijek ima nade... U nekim susjednim zemljama kineske firme su krenule graditi autoputeve i mještani obližnjih sela su masovno na internet počeli stavljati slike kako KINEZI RADE PO NAJVEĆOJ VRUĆINI!?

Novinari su se zainteresirali za taj fenomen, obišli gradilište gdje su im ljubazni Kinezi održali predavanje o utjecaju tradicionalne kineske medicine na građevinarstvo, i izašli su tekstovi da je tajna U GRAŠKU!?

Naime osim klasičnih metoda (radi se u kraćim smjenama, radi se rano ujutro i do kasno uvečer, radnici na određenim punktovima uvijek imaju led i vodu za osvježenje) na gradilištima u ljetnim mjesecima ishrana se bazira na grašku, jer kineska medicina preporučuje kao idealnu hranu u vrelim danima koja će ublažiti štetne posljedice vrućine na ljudski organizam upravo grašak.

A došle su nam velike vrućine, pa ja samo da prenesem... Još jedna stvar o Kinezima koja mi je nedavno objašnjena. Mnogi naši ljudi koji žive vani su primijetili da Kinezi neće ništa loše da kažu protiv Mao Ce Tunga! Ništa ne vrijede provokacije naših ljudi tipa: "E jest vam Mao j... mater? Kako ste vi to izdurali?"

Kinezi samo šute i izvlače se pred našim ljudima frazama tipa "šta je bilo - bilo je, vratimo se poslu".

Mislio sam da je to vezano za kineski odnos prema svojoj tradiciji, ali moj prepametni prijatelj (profesor u SAD-u) mi je sve objasnio.

Kinezi jednostavno smatraju da treba biti okrenut sadašnjosti i budućnosti, za razliku od nas koji smo okrenuti prošlosti. Oni našem čovjeku koji ih provocira da lanu nešto loše o Mao Ce Tungu zaista iskreno kažu: "To je bilo davno, šta je bilo - bilo je, vratimo se poslu itd.", jer oni stvarno tako misle!
Ali ako Kinezi neće da razmišljaju o Mao Ce Tungu - tu sam ja!

Moja malenkost već je pisala o tome da ukoliko zakasni da sebi pripremi neko zanimljivo "petparačko štivo" i nema šta da čita - često razmišlja u WC-u, i često promišlja i o samom WC-u na tragu "izvornog maoizma".

Da i poznati mislioci, a ne samo mi amateri, razmišljaju o istoj temi potvrđuje Slavoj Žižek, filozof čija su predavanja veoma interesantna i rado posjećena:

Pravdanje vrućinom na kraju

Opet sam fulio temu i opet će kolumna umjesto "vidimo se sljedećeg utorka" biti potpisana s "nedovoljan - jedan (1)".

Mislio sam da obradim temu "fudbalska groznica", ali dotična groznica me tako trese da sam "odbijajući da se suočim s bolesti i izbjegavajući da odem kod doktora"... u bunilu skrenuo u neke petparačke priče...

Ostaje mi da za dva-tri dana "pokušam da ispravim keca" u rubrici "Elvisova mundijalska arhiva" i tako se opravdam što sam, da citiram pokojnog Vladanka Stojakovića, "promašio ceo fudbal". :)