Pekar, liječnik, ljekarnik...

 Danas niko nije krojač. Svi su stilisti. 

Mišo Kovač, (ni kovač, ni krojač, nego - pjevač )

Svoja razmatranja o današnjim zanimanjima prilagodit ću teškim uvjetima nezaposlenosti i poštedjet ću vas glupih provala iz mog djetinjstva tipa "ima posao na aerodromu - opereš miga za 20 maraka".

Piše: Elvis J. Kurtović za Radiosarajevo.ba

Kako opada nivo novinarstva - možda ću vam jednog dana i opisati slučaj mog poznanika iz Zagreba koji se preko ljeta družio sa Sarajlijama koji su mu stalno pominjali jedan pojam koji mu nije bio jasan, no kako su su mu Sarajlije govorile "moraš da probaš, kako to još nisi probao!?", on pri dolasku u Sarajevo umalo nije dobio batina kada se na Čaršiji raspitivao gdje može probati "hodžin dudlaš"...

No tema današnje kolumne nije "egzotična zanimanja poput kušatelja specijaliteta ili probača dušeka i kreveta" nego vlastita iskustva u odabiru zanimanja u fazonu "pekar, liječnik, ljekarnik..."

Neukusni početak kolumne pedagoški ima cilj naučiti čitaoce da sa Sarajlijama uvijek treba biti na oprezu. Evo primjera:

Tek se završio rat i brže-bolje se napravila emisija u vidu videomosta za prijatelje koji se dugo nisu vidjeli. U Beogradu je bio Goran Bregović, a u Sarajevu Davorin Popović. I oni su poželjeli da se vide, upitaju za porodice... i tako to... i kad je sve fino završilo, Davor je imao još nešto na kraju poručiti Bregi: "Hoćeš skoro u Sarajevo?"

"Eto me - što prije se bude moglo."

"Hoćeš preko Hrasnice?"

"Šta ja znam kuda se ide, valjda hoću..."

"E molim te... Kad budeš prolazio - MAHNI MOJIM!"

Sve fino i kulturno, niko od TV ekipe ne reagira - a mi pred malim ekranima umiremo od smijeha...

Idemo sad zaozbilje

Današnja kolumna poslužit će mi da, poput onih zvijezda koje otkriju mračne tajne iz svog života u "Oprah show", pa se onda rasplaču s Oprah i milionima gledateljki, i ja otkrijem dugo skrivanu tajnu svog života.

Naime ja sam sve vrijeme imao i tajni život koji sam panično skrivao od obožavatelja. Niko nije smio saznati da sam ja, kada to niko ne vidi, skromni student građevine!

Preko dana - Dr. Jekyll koji se folira kao rock zvijezda, a noću Mr. Hyde do iznemoglosti uči i crta programe!

Bio sam dvoličan i licemjeran jer sam znao da publika, ako sazna da nisam alkoholičar i narkoman - neće kupovati moje ploče!

Sjedio bih "k'o fol očajan" po kockarnicama i čekao da neki novinar nasjedne na moj trik i napiše "Elvis sve prokockao", plaćao novinarima da izmišljaju afere tipa "Elvis udario ženu na pješačkom i pobjegao s mjesta udesa"... sve zbog muzike!

Znao sam da, ako se sazna neugodna istina (da sam dobar i vrijedan momak) - neće biti ništa od moje popularnosti!

Ni uspjeha kod žena - jer kao da sam slutio da će jednog dana ispitivanja najuglednijih istraživačkih centara potvrditi "da žene manje vole dobre momke od baraba".

Dekan - vidovnjak

Kada se studenti prve godine građevine okupe na početku predavanja u Velikom amfiteatru dočeka ih dekan s uvijek istom pošalicom: "Da pozdravim buduće pravnike, ekonomiste, diplomirane politologe... i ponekog inžinjera građevine!", brucoši se samouvjereno nasmiju (haha - ne odnosi se to na mene) - no vremenom masovno odustaju, prebacuju se na nešto lakše i samo najuporniji dođu do diplome:

Ove godine navršava se četvrt stoljeća kako sam završio, počeo raditi u struci, no ubrzo je izbio rat, firma je izgorjela i mene je život opet vratio na onaj čudni poluumjetnički - polutezgaroški kolosijek čiju sam nesigurnost opisao još 1985. na albumu Dabogda crk'o Rock and Roll.

Diploma mi je u kasnijim muzičko-scenskim aktivnostima donijela neku dozu bezobrazluka i danas, kada mi se ljubazno i blago saopći "da se eto... od Elvisa J. Kurtovića više očekivalo na radiju..." ja (kako imam diplomu u džepu) prgavo reagiram u stilu: "A što ne angažirate nekog drugog celebrityja umjesto mene?

Da vam npr. Žera piše kolumnu?

Šta mislite?

Recimo Tifa da vam vodi emisiju?

A?

"Dragi slušatelji, sada je 14 sati i 37 minuta - dobro došli u emisiju Tačno u podne s Tifom!"

Doduše, svi me ovdje paze, ovo se još nije dogodilo, no moje iskustvo "s raznih revizija projekata" me naučilo da "uvijek imam spreman odgovor"... :)

Zaključak

Dekan u uvodnom govoru nije mogao pretpostaviti da će rat, izbjeglištvo i kriza doprinijeti da i oni koji završe naš fakultet i žive širom svijeta - ne rade u struci.

Kada smo početkom '80-ih upisivali građevinu, naše firme poput Hidrogradnje su gradile po svijetu i činilo se da ćemo imati posla i uspjeha. Naš fakultet imao je ugled pa su na njemu svoja znanja stjecali i brojni strani studenti. Izjava jednog srednjoškolca iz Mostara potakla me neki dan da se i ja malo našalim, pronađem sliku s kolegom Marijem iz Gvineje Bisao i postavim je na Facebook uz komentar: "Stvarno nas je tih godina na Građevini bilo iz cijele Bosne i Hercegovine..."

I pronađem Marija na Facebooku, utvrdim da je preživio sve državne udare u svojoj zemlji (dok je studirao bio je uvijek zabrinut za svoju porodicu), da ima slatku porodicu, da je tamo već dugo nekakav direktor, dakako pošaljem mu poruku: "Ima li kakvog posla u Gvineji Bisao - u Bosni se više ne da živjeti...", a ono što me je posebno ganulo na njegovom profilu bilo je:

"Studied Hidrotehnicia at Universidade de Sarajevo"