Osmi dan

Piše: Elvis J. Kurtovich za Radiosarajevo.ba 

Počela je nova sezona koncerata Sarajevske filharmonije. Posljednjih nekoliko godina postao sam čest posjetitelj njihovih koncerata.

Nije u pitanju samo oduševljenje zvukom velikog orkestra. Nisam vam ja ni neki posebni zaljubljenik klasične muzike.

Jednostavno: na koncertima Filharmonije nekako su finija raja u publici nego na ostalim kulturnim dešavanjima (pogotovu festivalima). Puno manje snobova i "onih što žele biti viđeni". Ne mogu takvi izdurati dva sata klasične muzike!

I kako sam primijećen da dolazim na koncerte, ljudi iz Filharmonije došli su na ideju da moja malenkost bude moderator na press konferenciji koja je održana povodom prvog ovogodišnjeg koncerta i ovogodišnje sezone uopšte.

Toliko sam bio oduševljen činjenicom da sam tamo sjedio pored maestra Uroša Lajovica da moram da vam priložim sliku sa press konferencije :


Foto: Damir Hajdarbašić, Radiosarajevo.ba

Eto moja uloga nije bila velika (bio sam loš: preskromno i pretiho sam u tri rečenice uspio napraviti četiri greške!) - ali nek se zna: Maestro Lajovic je rekao da naša filharmonija napreduje, a koncert u petak je bio izvrstan i dvorana puna!

Semantičke vratolomije: Opet sam podbacio. Ponekad se uključim kad se ostali semantičari počnu prepirati ko jeste, a ko nije zaslužio titulu administratora FB grupe ("Ne možemo svi u administraciju! Ajmo malo u neposrednu proizvodnju") ili na temu (postavila Ksenija Mandić Šaponjić): "parabola i hiperbola vene", napisao sam: "Vene? Ja sam to učio iz Mintakovića..."

Postavio sam semantičarima i sljedeći zadatak: "Ne mogu me zaposliti, ali mi nude da me plaćaju preko ugovora o sijelu."

Gdje nisam podbacio…

Ajmo sad o onom gdje nisam podbacio.. :)

U prošloj kolumni sam objavio rat ovisnosti od nikotina i javno izjavio da ću probati prestati pušiti.

Za sada mi ide dobro. Evo, osmi je dan da nisam zapalio. Dosta mi prijatelja koji su prestali pušiti daju savjete, a Mute mi je poslao i ovaj film koji je njemu pomogao:


Shvatio sam već da je cigareta bila lažni prijatelj. Mnogo je laganiji život bez cigare. Sve je jednostavnije. Uviđam da sam bio rob nikotina, a niko ne želi biti rob.

Kada sam počeo pušiti? Koliko sam imao godina? Koji su bili motivi?

Sjećam se da mi u u srednjoj školi bilo papanski na taj način dokazivati da si odrastao. Zatim vojska, faks... svi pomalo puše, ja nikako. Zaposlio se poslije faksa u Vodoprivredi, lijepa plata, mogao bih i ja sebi kupovati cigare - ne pada mi na pamet! Pogotovu u ratu mi nije padalo na pamet počinjati pušiti...

Završi rat... i negdje između 1995. i 2000. ja postajem pušač!

Kako?

Počinjemo intenzivno svirati (po 100 koncerata godišnje) uglavnom kasno navečer, u zadimljenim diskotekama. Po čitav dan sam u kombiju ili autu, na probama, čekanju na koncert, koncertu, vremenu poslije koncerta među pušačima. Oni me ponude cigarom, ja prihvaćam... I, malo po malo, počinjem kupovati cigare.

Evo jedne drage uspomene iz tog vremena - ja ispred legendarnog jazz kluba u New Yorku, gdje je i čuveni Miles Daves kao i ja izašao da zapali, pa naišao drot, mislio da je skitnica, pa Miles bio bezobrazan prema drotu koji nije vjerovao da je on muzičar koji tu svira, pa ga ovaj udario pendrekom, pa Miles iz protesta drugi blok odsvirao krvav (nije htio da se umije)...


Elvis i Village Vanguard

I uglavnom, dragi moji, ja sam počeo pušiti tek negdje oko trideset i pete godine, kada sam počeo nastupati sa jednom rok grupom, čiji su mi članovi tih godina bili ko braća. Puno smo putovali, svirali, ganjali ženske, bilo nam je lijepo... ali, negativno je to što su oni svi bili pušači i onda su i mene nenamjerno nagovorili na taj porok.

Svi mi pušači, bivši i sadašnji, imamo neku sličnu sličnu priču, no moja je priča jedinstvenija i čudnija od ostalih, zbog imena te rok grupe čiji su članovi odgovorni za činjenicu da sam se propušio... :)