Odričem se "preko Radija Sarajevo"!

Počeo je tad izvoditi čuvenu staru pjesmu Računajte na nas na što se raja u "Slogi" počela smijati. Čuj najnovija Rambova pjesma?!

"Nemojte se smijati - to je sad moja pjesma! Pošto se AUTOR ODREKAO nje, znači da je može uzeti ko hoće, i ja sam prvi naišao, uzeo je, i sad je moja!", objasnio nam je dok nas je napaljivao na zajedničko pjevanje refrena u kome se pominje rock muzika. Mislim da  današnja omladina ne bi razumjela pjesmu u kojoj se pominje rock...

Ovoga sam se sjetio jer neki dan naletjeh na jednu svoju staru pjesmu koja je toliko zastarjela, toliko neprimjerena vremenu u kome živimo, da sam odlučio "preko Radija Sarajevo" DA JE SE ODREKNEM!!!

To je nekih 30-40  godina stara pjesma Neću da budem Švabo, koja u ova vremena kada čitavi gradovi mladih ljudi odlaze u Njemačku može samo da zbuni i unese nemir među omladinu koja upisuje ubrzane tečaje jezika i kupuje knjige Njemački za 3 mjeseca! Bilo bi glupo da pjevuši Neću da budem Švabo onaj ko mašta o njemačkom državljanstvu i ubrzano uči njemački.

Mog starog u životu ne zapade da nauči njemački...

Prije "onoga" rata on učio francuski u školi, dođe okupacija i umjesto francuskog, počeše đaci učiti njemački.

Taman oni malo počeše natucati njemački, kad - nova komanda:

Ostavljamo njemački, IDEMO UČITI RUSKI!

Kad smo već kod stranih jezika, jedan moj pajdo je negdje vidio da ima besplatan kurs talijanskog jezika koji poklanja njihova ambasada, i iz znatiželje se upisao.

I kad je krenuo - vidio je da su na kursu same dobre koke! :)

Nadaju se da će postati manekenke i dobiti priliku da rade u Milanu...

Jedini muški osim njega tamo je bio jedan mladi fudbaler koji mašta da zaigra u Seriji A - pa je i on poput manekenki odlučio na vrijeme početi da uči da parla talijano.

Nama što smo stari za rad u Njemačkoj ili fotomodelarstvo i fusbalšpilarstvo u Italiji, a i nismo ni u godinama za učenje jezika - preostaje jedino da uživamo u prirodnim ljepotama naše zemlje!

U cilju promoviranja našega grada prošlih godina sam turistima i putnicima namjernicima preporučio da uživaju u izgledu, mirisu i plodovima čuvene "smokve iz Koševskog potoka".

Dođe oktobar a ja ne pogledah kako je ove godine rodila naša sarajevska smokva, pa će vam lijenština i neradnik podvaliti sliku iz jedne od prethodnih godina kad je "smokva dobro rodila":

Taksi - nekad i sad

Pitanje za moje starije čitateljstvo:

Sjećate li se vožnje taksijem kad ste bili mali?

Ja se ne sjećam.

Sjećam se nakon kupovine s mamom, da smo onako sa punim rukama kutija za cipele išli na autobus, i ja bih predložio da uzmemo taksi umjesto kupovanja tri karte. Mama bi prijedlog odbacila.

Dugo sam mislio kako je taksi nekad bio skuplji nego danas, no nedavno me jedan stariji čovjek razuvjerio, rekavši da je taksi uvijek slično koštao kao i danas.

Ali je nekako bilo sramota voziti se taksijem!

Tako se ja kao mali nisam nešto navozao taksijem jer se to smatralo foliranjem, pretjeranim luksuzom, nepotrebnim k...

Ima čak i scena u jednom starom filmu kada brižna mamu odbija prijedlog da se u kriznom momentu uzme taksi...

"Kakav taksi,  jeste li vi poludjeli!?"

Eto, dragi moji, "da sam jučer umro" mislio bih da je taksi nekada bio mnogo skuplji nego danas...

A nije... nešto drugo je bilo u pitanju...

Naljepnica za ajvar

Vrijeme je kada mnogi od vas prave ajvar, i  kako je taj "brand" sigurno zaštićen , da vas niko ne bi tužio, mislim da bi vam bilo korisno da na naljepnici tegle napišete "iVar", a da sve bude u fazonu proizvoda firme koju je vodio Steve Jobs, nacrtajte i sličan logo, samo sa zagriženom paprikom umjesto jabuke.

Nešto šaljivo za kraj

Šala je bila na početku, ali ću vam je tek sada otkriti, jer je prekasno da se naljutite i prestanete čitati kolumnicu...

Ipak nisam zakasnio da snimim smokvu, nije me snijeg iznenadio kao što "neke" iznenadi (da ih sada ne pominjemo)!

Mada su teška vremena, i ova kolumna je puna neugodnih poruka tipa "babo ti se penje na krov" i savjeta tipa "najbolje bi nam svima bilo da se umotamo u bijele čaršafe i disciplinirano krenemo prema Barama"... mora se nekada čovjek i našaliti...