Nisam izašao na izbore

Odvratan sam sam sebi.

Vjerovatno sam i drugima odvratan, al' kako sam odvratan, nije me briga za druge...

Krivo mi je što sam sam sebi odvratan...

Zašto se trujem cigaretama? Zašto toliko jedem? To što radim na radiju ne znači da trebam da pustim stomak, dolazim neobrijan na posao... itd... itd...

NISAM IZAŠAO NA IZBORE!!!

Više puta sam tog dana prolazio pored izbornog mjesta, sve kontao ima vremena, i dok dlanom o dlan – zatvoriše se birališta!

I poslije gledam na TV-u, na mom glasačkom mjestu glasao je i kandidat g-din Fahro!

U mojoj osnovnoj školi glasao g-din Bakir!

U mojoj gimnaziji glasao drug Zlatko!

I tako, odvratan kakav već jesam, umjesto samokritike zaključim:

ŠTO BIH JA GLASAO KAD ZA TO IMAM SVOJE LJUDE!

Odvratan sam..Ne piše mi se kolumna (koju ja da mi bude manje posla i slova nazivam blog...)

I za ovo imam opravdanje - ne piše mi se jer nisam skriboman!

Sjećate li se onih starih TV-priloga o nekim običnim ljudima koji su napisali stotine knjiga (i to uglavnom romana jer skribomani ne priznaju kraće forme!)

I kad bi čiča završio ponosno pokazivanje kilograma svojih rukopisa, reporter bi obično tužno završio reportažu riječima: "Nažalost Mitrove knjige još čekaju izdavača..."

E sad su takvi prešli u blogere... i nikakva ravnodušnost izdavača ih ne može zaustaviti!

Ima ipak mala utjeha onima koji misle da se u nas previše i bezveze piše i piskara...

Možda se puno piše... ALI SE ZATO SLABO ČITA!

Dok se u Njemačkoj odlično prodaju čak i debele knjige tipa "Das Kapital" od starog pisca Karl Marxa, kod nas slabo idu i one poluslikovnice tipa "Karl Marx for Dummies"...

Zato nam vjerovatno slabo i ide taj kapitalizam?

Možda pored teoretske nepotkovanosti, naše nesnalaženje u procesima privatizacije, proizvodnje, obnove i izgradnje ima korijene u nepovjerenju prema ljudima koji puno rade.

Sjetite se samo onih viceva o Muji i Japancu (Ja radim 4 sata za sebe,4 sata za Japan i 4 sata za cara... Ja radim 4 sata za sebe i Fatu, a za Japan i cara me zaboli...)

Onoga koji puno radi u preduzeću više mrze nego što cure mrze najljepšu u razredu!

Ako u nas neko npr. dobro svira gitaru ostali zaključe:"Pa svirao bih i ja da vježbam 3 sata dnevno!?"

Kult nerada u našim krajevima ima i svoju festivalsku, karnevalsku verziju. U jednom hercegovačkom mjestu tradicionalno se bira "baćo godine". Baćo je čovjek koji najmanje radi a najbolje živi.

U žestokoj konkurenciji više godina pobjedu odnosi čovjek koji je i u prošlom i u sadašnjem sistemu bio direktor. Lijepo živi, malo radi... Kad ga je voditelj emisije pitao da pokaže ruke, "Baćo godine" je ponosno pokazao kako nema nikakvih žuljeva..

"Ja ako i dobijem žulj - to je od ovih jeftinih upaljača!"... zaključio je ovaj simpatični Hercegovac, popularan i kod starijih i kod mlađih, koji sanjaju da će kad porastu, jednom biti "Baćo godine"!!!

Za kraj ove smušene, navrat nanos napisane kolumne, od strane neradnika koji je odvratan sam sebi, apstinenta od glasanja, evo i jednog izvinjenja.

U jednoj od prošlih kolumni koja je govorila o mojoj podršci mladom političaru iz Skoplja, Elvisu, izostavljen je klip o njegovom ocu Amdi Bajramu i njegovoj političkoj borbi.

Pogledajte i provjerite zašto ispod klipa piše "Emisija na decenijata" :).