Naš najnoviji pisac

Piše: Elvis J. Kurtovich

Postadoh ja i pisac...

Nakon što sam postao muzički urednik na radiju (a ne slušam muziku još od 70-h razočaran raspadom grupe Deep Purple) evo sad moram i da pišem kolumnu (a zadnja knjiga koju sam pročitao je "Doživljaji mačka Toše", a zadnje što sam napisao "molba za odobravanje kredita" )

Kao i većina sms-facebook-copy&paste čovječanstva zakržljao sam kao pisac i mislilac... Za razliku od pravog pisca  "koji ima potrebu da piše" ja pišem ovu kolumnu zato što me ćeraju... Pisac je osnova svega. ČAK JE I TELEFONSKI IMENIK NEKO MORAO SJEST I NAPISATI!!!

Nekada su pisci bili cijenjeni i obilazili su komune i opštine u BiH. Tako su u jednoj delegaciji pored književnika Gustava Krkleca i Branka Ćopića bile i pjesnikinje Mira Alečković i Desanka Maksimović. Šofer koji ih je dovezao načelniku opštine i koji nikad u životu nije čuo za ženu-pisca rekao mu je: "Druže načelniče - evo doveo sam ti naše pisce i ove njihove ženske!"

U današnje vrijeme audio-vizuelne komunikacije pisci se zaobilaze. Slike poput ove postaju interesantnije od tekstova "naših uglednih pisaca i publicista".

Dok su nekada humoristične serije počinjale naslovom: "Pozorište u kući" od Novaka Novaka – danas je ime glumca prvo na špici. Umjesto ciklusa filmova velikih autora poput Hitchcocka, Fellinija, na TV danas imate "ciklus filmova Angeline Jolie".

Današnji prosječni konzument podsjeća me na mene u dobi kad sam imao 7 godina. Vrlo sam teško prihvatio činjenicu da Mišo Kovač ne piše sam svoje pjesme već da ima čiko koji se zove kompozitor i koji je to sve smislio!?

Ljudi danas bez protesta prihvataju "izuzimanje pisca iz lanca proizvodnje" i rado gledaju emisije reality tipa u kojima nema preseravanja koje je smislio pisac, nego sami učesnici govore jezikom bliskim gledatelju.

Oni koji smatraju da je pisac suvišan i nepotreban posebno su oduševljeni slovenačkim producentima i njihovim revolucionarnom serijom "Mujo i Suljo u šali i pjesmi".

Dok u svijetu serije tipa "Simpsonovi" piše po 15 scenarista kod nas jedan scenarista piše 15 serija...

Istina je - tu i tamo traže se pisci. U pauzama između dvije sapunice na TV ponekad objave konkurse tipa "traži se originalna radio-drama, prva nagrada 500 KM!" Autorstvo se inače malo cijeni. Slabo se implementira "Zakon o intelektualnom vlasništvu".

Možda ima pogrešan naziv i nervira naše ljude riječju "intelektualno" koja ih živcira i plaši jer ih asocira na odvratne ljude intelektualce koji ništa ne rade, nego naprđuju po novinama, i njihovoj djeci daju jedinice i obaraju ih na ispitima "a on je tako dobar, sluša, uči i noć i dan.."

Da priča iz vremena kad je umro Ivo Andrić "a ko će nam sada bit pisac?" i danas živi i "implementira se na terenu" govori i primjer iz SAD od prije nekoliko godina. Naš drug Semezdin, mlađi pisac, bio je gost na zabavi dijaspore. Pročitao im je i par pjesama i družio se sa zemljacima. Kad je odlazio pitao ih je o utiscima. Dijaspori je bilo drago što im je došao naš pisac.

Ali kažu da su očekivali starijeg čovjeka, nižeg rasta, a došao je mlad, visok čovjek duge kose sa malom djecom... Proučavajući ovu problematiku zaključio sam da su dijasporci poput našeg predsjednika, ambasadora itd... očekivali i našeg pisca kome se nisu mogli sjetit imena, ali Semezdin je iz opisa skontao da se zove Abdulah...

Od video uradaka za ovu sedmicu predlažem vam najnoviji hit s interneta. Mladi ljudi na čelu sa simpatičnom Slađom učinili su da veče posvećeno liku i djelu Zorana Đinđića postane nezaboravno...:)