Merak gledanja reklama

Piše: Elvis J. Kurtovich

Nema većeg meraka od gledanja reklama. Ko ne voli gledati reklame nije zemaljskog porijekla i treba ga prijaviti doktorima-agentima iz serije X-files!

Reklame me podsjećaju na izložbu jednog avangardnog umjetnika. Izložba se zvala "Maksimum energije u minimumu vremena". Publika je na otvaranje u galeriju došla napucana, očekujući slike na zidovima - a tamo ništa! Ni slika ni umjetnika!?

I taman kad su mislili otići, nakon uljudnih pola sata dosađivanja u praznoj galeriji, kad eto ti ludog bradatog umjetnika u mantilu koji ljeti nose samo manijaci kako ufurava brzo u galeriju, ne pozdravivši se ni s kim!

Poput pravog luđaka izvuče pištolj, opali metak u zid galerije i pobježe!

Zabezeknuta publika se nakon šoka (šta mu bi?!) malo zamislila i zaključila:

To je njegov performans, njegovo moderno umjetničko djelo. Posmatravši rupu od metka iznad koje je pisao naziv izložbe zaključili su da je to upravo "maksimum energije u minimumu vremena" kako su nas u školi učili iz fizike. E, to su vam i reklame!

Maksimum ljudske domišljatosti, vještine, ženske ljepote, tehnoloških inovacija, sposobnosti nagovaranja i čega sve ne – zbijeno u tridesetak sekundi! Još ako je i proizvod dobar pa se ima šta hvaliti...Pogledajte ovaj primjer:

Nekada su reklame slavile i neposrednog proizvođača:

Gledate uzbudljiv film. Glavni junak samo što nije maznuo mrak koku, ili pobio mrske negativce, čudovišta s druge planete ili Gestapovca potpomognutim (brojnim) domaćim izdajnicima (sve zavisno koje je “tipe“ film)... Mislite da ste gotovi kao i glavni junak.Da vam nema spasa... I tada se pojavljuju spasonosne reklame i vi idete u WC, po hranu, piće itd...

Jedan Francuz je oduševljenje nas papaka prema reklamama patentirao i od toga napravio biznis. Išao sam naravno na licenciranu priredbu “Noć gutača reklama“ u Zetri. Jesam se ismijao!

U jednoj reklami istraživači u fazonu Indijane Jonesa se izgube u džungli. I takvi nikakvi nalete na nekog starog Indijanca, živopisno obučenog, sa onom ogromnom razvučenom donjom usnom. I počnu da mu mašu i objašnjavaju rukama “Gdje smo mi ovo? Mi smo se izgubili!“

Poglavica mahanjem glavom pokaže da rAzumije strance, hladnokrvno vadi mobitel, daje ga bljedolikim i oni nazivaju za pomoć... Vraćaju Indijancu mobitel... U to će i poruka reklame: “Brazilska mreža (ta i ta) hvata signalom i po najvećoj zabiti“

Poglavica se smiješi istraživačima kojima je pomogao, sklapa svoj mobitel na preklapanje i sklapa svoju donju usnu na preklapanje...

Publici su podijelili zviždaljke i oni su zviždali kad bi im se reklama dopala... Zviždali su i na reklamu u kojoj stari Talijan smetljar čisti ulicu u malom mediteranskom mjestu pomoću smetljarskog mopeda-usisivača. I on tako obilazi prekrasno mjesto puno malih kamenih uličica kad se na vrhu skala pojavi prekrasna vitka manekenka koja pije neko piće u limenci. Smetljar se zablenu u ljepoticu i ispade mu drška usisivača i (uz pomoć kompjuterske grafike)nesretno usisa onu vitku manekenku u spremnik smetljarske vespe!!!

Smetljar Simpatični Stari Talijan Sa Brkovima se unezgodi, pogleda prema motorinu u čijoj se utrobi nešto mrda, ali ipak uhvati instiNktivno onu konzervu koju je belissimma ispustila u “momentu usisavanja“ i koja se sporo kotrljala niz stepenice.

Na konzervi je pisalo: Coca Cola light...

No tužno je da su raja najviše zviždala na običnu niskobudžetnu reklama negdje iz Afrike. Neka familija jede neku tradicionalnu hranu koja liči na rižu ili puru, ali su zadovoljni jer su stavili neki začin koji tu sirotinjsku hranu čini ukusnom. Obična reklama za neki dodatak jelima.

Ono što je papke u Zetri do suza nasmijalo i natjeralo da zvižde više nego na prethodno opisanim duhovitim reklamama je to što je prikazana afrička familija jela rukama! Ljubazna mama doda tati ćasu s tim nekim “kus-kusom“ (ili već kako se zove), on odvadi rukama, pojede pa dadne ćasu djeci itd... Raja urla od smijeha!!!

Ljudi koji jedva nabadaju viljuškama (nažalost ne zlatnim kako su im njihove vođe obećavale) smiju se onima koji jedu rukama!

A kad malo bolje razmislim nije do nas! Ovaj hit od reklame morao je izazvati puno smijeha po raznim dvoranama širom svijeta dok nije došla do nas i naše priredbe!

Kao i pjesma Smoke on the Water prešla je dugi put dok nije (jedva) došla do Zetre ... (bez Ritchie Blackmora i Jon Lorda)

Nisu loše ni one reklame koje traju duže od 30 sekundi. Evo primjera megauspješne "mješavine žanrova".

Ova mutant "reklama-serija-kulinarski šou" išla je na TV čak 24 godine!!!