Mama zgodnog premijera Kanade

Došao je mjesec april, vrijeme kada je vaš kolumnista tradicionalno u romantično-optimističnom raspoloženju.

Sreli smo se u aprilu

U "pjesmi za čitanje kolumne" poslušat ćemo kako je Lola Novaković donijela 1962. svojoj zemlji uspjeh o kome sam ja samo mogao slušati od svojih roditelja, jer sam tada imao navršen nepun mjesec svog života. Četvrto mjesto na Pjesmi Eurovizije!

Piše: Elvis J. Kurtović, Radiosarajevo.ba

Nakon Lole, čiji je rad zahvaljujući internetu sačuvan za mlađe generacije, počnimo uobičajeno našu kolumnu u kojoj u fazonu onih "istaknutih kulturnih radnika" kritiziram "negativne pojave u svijetu i kod nas" i gdje vaš dosadni kolumnista podiže svoju mizernu popularnost izražavajaći svoje nebitno mišljenje o svemu i svačemu i kritizira sve što leti, hoda, puže "od predsjednika Obame do Arzije Mahmutović".

Danas ću da napadnem književne krugove koji su, zabavljeni svojim unutarpartijskim sukobima "ko će ove godine uzeti 7 milja maraka nagrade iz Tuzle" propustili dodijeliti neku značajniju književnu nagradu izuzetnoj beletristici koja osvaja čitatelja svojom estetsko-filozofskom apodiktično-persiflažnom konstelacijom premisa i konkluzija. To je knjiga Milića Vukašinovića:

Ovo izvanredno književno djelo (koje ja doduše nisam čitao, ali znam da je izvanredno!) vjerovatno je ignorirano zbog ljubomore književnika zato što njihove groupie girls ne mogu sa se porede s našim groupie girls ni po kvalitetu, a ni po kvantitetu!

Možda je najbolje da poslušamo samog autora da nam kaže nešto nastanku svog djela i gdje je crpio svoju inspiraciju:

No nemojmo samo hvaliti muškarce i rockere, evo jedne žene, pjevačice šlagera koju su moji starci obožavali zbog jedne stvari koju ja kao dijete nisam kontao.

To je Lola Novaković, koja nas je na početku kolumne oduševila muzikom. Ona je bila prva žrtva "žute štampe" zbog udaje za mlađeg muškarca. Moji starci su je JOŠ VIŠE VOLJELI zbog toga (i oni su u suštini bili buntovnici i borci protiv malograđanštine kao i ja) - a sada, kao odrastao, mogu da pažljivo pogledam ovaj spot i procijenim kolika je razlika u godinama između Lole i njenog drugog ili trećeg muža (i to mijenjanje muževa je bilo revolucionarno u to doba!)

Eto drage čitateljice, ako vas je sramota da priznate da imate ljubavnika mlađeg od sebe - neka vam Lola bude uzor!

Još nešto za moje čitateljice (nakon što ih je Mića nanervirao, a Lola oduševila).

Pojavio se jedan mladi zgodni političar na koga su sve koke "otkinule". To je kanadski premijer Justin Trudeau, sin tamošnjeg čuvenog političara Pierrea Trudeaua.

(Da li ovo moja kolumna skreće u vode politike? Ili sam počeo da se ulizujem čitateljicama?)

Pogodile ste, dragi čitatelji i čitateljice, ni jedno od toga!

Ono što je vaš kolumnista s "izvrsnom memorijom za upamtiti gluposti i nebitne stvari" prvo pomislio kad ga je vidio bilo je - haha, Keith Richards mu je maznuo mamu pa je njegov tata, premijer Kanade, namjestio Keithu čuveno hapšenje zbog droge u Torontu.

To je bio veoma ozbiljan problem s ogromnom materijalnom štetom, Stonesi godinama zbog toga nisu mogli nastupiti u Kanadi "jer je Keith na suđenju dobio doživotnu tarabu iz te zemlje", a kako je to katastrofalno izgledalo te 1977. godine pročitajte u ovom tekstu iz magazina Rollingstone gdje se pri kraju pominje i mama Margaret s gornje fotografije.

Da se vi ne biste mučili tražeći po bespućima interneta "šta se stvarno dogodilo u Torontu " -  evo vam šta je vaš RnR detektiv zaključio:

1. Keith nije ništa kriv. Ako je ko od Stonesa "nešto muvao s mamom Margaret, onda je to bio Ronnie..."

2. Mama Margaret je ispizdila tatu Pierrea Trudeaua zato što je, umjesto da sa njim slavi nekakvu njihovu godišnjicu (haha - godišnjicu braka!!!) - otišla na koncert Stonesa. Nakon koncerta lijepa 29-godišnja "prva dama Kanade" je u pratnji odgovarajućeg osiguranja (koje je ostalo ispred) ušla u garderobu ovog tada popularnog engleskog rock sastava. Šta su tu događalo i "u kojoj su kafani dalje zaglavili" niko od aktera priče niti se sjeća, niti želi da se sjeća...

3. Udavši se sa 22 godine za trideset godina starijeg čovjeka te 1977. godine, mama Margaret zapala je u tešku krizu. Muž koji je stalno na putu, a ona sama s troje male djece koju treba "izvesti na pravi put" (mislim da je u tome uspjela jer najstariji Justin je danas premijer Kanade!)

Počela je patiti od bipolarnog poremećaja, drogirati se, intenzivno izlaziti... što su iskusni Stonesi "u srednjim tridesetim" primijetili i "niko nije iskoristio čvaku - visoko pozicioniranu groupie girl". 

Razvela se, ponovo udala, posvetila humanitarnom radu (posebno kada je u pitanju mentalno zdravlje - i sama se bori s bipolarnim poremećajem).

Nedavno je, kad ju je neko na tim konferencijama o mentalnom zdravlju priupitao sjeća li se događaja iz Toronta 1977. odgovorila:

"Nisam imala aferu ni s jednim članom Rolling Stonesa...",

a u nastavku rečenice učesnicima konferencije mama Margaret uputila je poruku koju ja proslijeđujem mojim čitateljicama.

"...a trebala sam spavati sa svakim od njih!"

Naravno čitateljice bih upozorio i na jedan problem.

Ako svog "dosadnog momka" (recimo da je on ćelavi političar kao tata Pierre Trudeau) hoćete da zamijenite sa "šarmantnim rockerom" (recimo da je on Keith Richards). možete lako nastradati... o čemu vam govori ova stara poučna pjesma "u kolumni pomenutog" Gorana Bregovića (Igraš se vatrom):