Majmuni i publika

Dobro došli u emisiju...jao, prolupao sam od emisije koja ide svaki dan skoro 10 godina...Dobro došli u kolumnu koju započinjemo rubrikom "Bilo prije tačno trideset godina u rubrici Kutak za sporni trenutak ", odnosno "Kako umalo '83 nije počeo rat na mom poluotoku"

Piše: Elvis J Kurtovich za Radiosarajevo.ba

Reakcije, pisma čitalaca, rezultati nagradnih igara

Prijetnja iz kolumne od prošlog utorka urodila plodom! Pogledati LINK.

Draga Saveta - pomozite!

Već sam vas navikao da vam u kolumni dajem praktične savjete tipa "prošetajte do te i te trgovine - uštedićete!" (kao da ja znam gdje vi stanujete i da vam je "Magros" bliži od robne kuće "Unima"...). Teška su vremena, nema se novaca, a uzaludno se nadati da će nam svima podijeliti po koji gram pronađenog Titovog zlata, bez obzira što nam je Tito bio "kao otac"...

U mojim starijim kolumnama pisao sam o tome uštedi li se kad se vozi auto na plin, a za danas sam planirao testirati isplati li se kupovina onog malog "pekača za pizzu"? Nekako mi se čini neracionalno to što ja godinama palim cijelu rernu da bi ispekao npr. 2-3 pogačice sa sirom, poneki krompirić ili ćevap...Ova napravica koja se pojavila zadnjih godina mogla bi te sitnice ispeći sa "manje struje".

Dok mi je prodavač objašnjavao kako spravica fercera, rekao mi je da je on ima kući već duže vrijeme, da je odlična za ribu, meso, povrće...ali da nekako upravo pizzu - najlošije peče...:) Pa smo skontali da je ime aparata "pizza pan" - marketinška caka...

Dobro zvuči ime aparata koji iz energetskih razloga ima oblik pizze...ali je eto „za sve, a najmanje za pizzu..." :)

I negdje drugi, treći dan "testiranja, učenja i provaljivanja", ugledam u samoposlugi jufke! I ničim izazvan, ničim isprovociran - odlučim da prvi put u životu probam ispeći pitu! Jao kako sam se smijao dok sam pravio pitu (veze nemam i nikad nisam probao) sa nepoznatom "malom rernom koja se zove pizza pan"

Upiš!

Jufka mi se naravno odmah raspala kad sam probao da je "smotam u zvrk"... I onda odlučim da sve to slikam i stavim na Facebook! U 52. godini života napravio sam svoju prvu pitu u životu! Šta god da bude - mutant krompiruše-sirnice sa meksikanskim burritosom - ja ću "pojest govno"...A neće biti govno, jer neću dati da izgori!

Korak 1:

Korak 2:

Korak 3:

Rezultati eksperimenta objavljeni u časopisu Ruby Tuesday Science:
Jufke (probat ću i lisnato tijesto uskoro!) su relativno jeftine, a mali "pizza pan" troši relativno malo struje. Pravljenje pite nije više kao nekada isplativo samo "u tepsijama" , za cijelu obitelj. Kad god vam se ćefne, napravite komad-dva pite...ili buritosa..ili tortile...ili tacosa...šta će ispasti, zavisiće od toga koliko vam se "slijepila jufka" i "koliko vam je uspjelo motanje"...:)

Obožavatelji - energija koja pokreće svijet

Jednom sam u zimskom periodu negdje vidio fotogaleriju majmuna kako u kavezima leže, zijevaju...Naslov je bio "majmuni se dosađuju".Slike su bile iz jednog zoološkog vrta u Njemačkoj, a u tekstu ispod fotogalerije je objašnjeno da slično kao što ljudi vole da posmatraju majmune, tako i majmuni vole da posmatraju ljude!

I kada nema ljudi - dosada i depresija. Nemaju kome "da prave šou" , a nemaju koga ni da posmatraju.

(Vjerovatno kad naiđe neki njima smiješan čovjek, npr. da je u isto vrijeme i debeo, i ćelav, i da ima naočare...majmuni svo vrijeme "pokazuju jedan drugom na njega" , a možda mu i na majmunskom jeziku dobacuju: "Ćoro!...Ćelo!...Svinjogojstvo!" )

Tako je i sa nama - ljudima iz show businessa. Isto kao što publika voli nas - i mi volimo publiku, i poput "majmuna iz Pionirske" dosađujemo se ako su tribine prazne... Vi sigurno mislite da pjevači dok im publika aplaudira razmišljaju: "E, moji papci kako ste glupi! Kako vam lopatom uzimam pare! Samo vi plješćite!" - a vjerujte da nije tako!

Obožavatelji su sunce koje pokreće sve nas.

Kad nema obožavatelja sve je tužno i prazno.

I sve vas isto volimo.

Možda ipak neki ljudi imaju "istaknutije mjesto u sjećanju"?

Hm...

Zamislimo jedan aerodrom sredinom osamdesetih. I razni putnici žure kroz hodnike.Tu zapažamo skupinu visokih momaka sa sportskim torbama. Mogli bi biti neki košarkaši. Aha, neke smo prepoznali, znamo ko su oni!

Druga prepoznatljiva , ali mnogo manje brojna (i fizički žgoljavija!) skupina mladih ljudi ima gitare u rukama. Sigurno su muzičari, izgledaju kao neka rock grupa. Čini nam se da su nam odnekle poznati. Ko su dugokosi momci? Grupa Galija?Električni orgazam?

Dileme eventualnog "slučajnog prolaznika" o kojoj se muzičkoj grupi radi riješila bi pjesmica koju bi zapjevao jedan od "onih visokih košarkaša" iza leđa "onih žgoljavih muzičara".

Slučajni prolaznik bi razumio i razmišljanje 51-godišnjeg "buregdžije" kad kaže "sve ja vas isto volim...ali...samo je dragi moji...jedan Dražen Petrović koji ide iza nas i pjevuši "Elvis, Elvis, Elvis J...".“