Lude sedamdesete

Pjesma za čitanje kolumne:

Ne slušam muziku, jer se bavim komponiranjem, pa se bojim da bih nesvjesno mogao ukrasti neku tuđu pjesmu ako slušam muziku...

Piše: Elvis J. Kurtović za Radiosarajevo.ba

Ništa ne čitam, jer se bavim i pisanjem, pa postoji opasnost da bi drugi pisci mogli utjecati na moj stil.

Ne slušam šta drugi ljudi govore, jer bi oni mogli promijeniti moje mišljenje, a ja hoću da imam autentično svoje mišljenje...

Hmmm...

Zato je ova kolumna ovakva kakva je... :)

Lude sedamdesete

Odakle danas toliki interes za novi val i muziku '80-ih upitaše me nedavno u intervjuu, a ja lupih prvo što mi je palo na pamet:

"Pa ništa se bolje od toga kasnije nije pojavilo. Zamislite da ste imali davno neku djevojku koja je bila lijepa... i vi zaljubljeni u nju. I u godinama koje su slijedile, vi nafatate još bolje koke od nje, glumice, manekenke, voditeljice, košarkašicu Antoniju Mišuru, rukometašicu Svetlanu Kitić, one vam izrode divnu djecu... I ona stara ljubav vam rijetko padne na pamet!

E sad zamislite drugi slučaj: da ste nesretni od raskida sa starom ljubavi otišli na dernek, tamo se napili, u pijanstvu izgubili naočale, napravili dijete na kraju tog istog derneka prvoj koja vam je naletjela, proživjeli svoj život s tom 'na derneku bez naočala naletjelom ženom'... vi ćete se (je l' da?) s nostalgijom stalno prisjećati one svoje 'Sanje iz gimnazije' kao najljepše žene koju ste ikada imali!"

Svijet je imao poslije novog vala Nirvanu, Red Hot Chili Peppers i još mnogo toga... pa manje plače "za Sanjom iz III-a" od nas!

Ja naravno preferiram '60-e i '70-e i uvijek mi je jača utakmica Željezničar - Ferencvaroš iz '70-ih nego Željezničar - Videoton iz '80-ih...

Uostalom, Ferencvaroš je mnogo više puta bio prvak Mađarske od Videotona! 

Pronicljivi analitičari smatraju da su sada u naponu snage i moći ljudi koji se dobro sjećaju tih '80-ih i novog vala i oni se jednostavno "drže onoga što poznaju". Naravno da su za većinu danas sredovječnih i starijih ljudi (koji se sve manje pitaju za nešto) '70-e bile mnogo bolje od kriznih '80-ih, a posebno se lijepo govorilo o entuzijazmu koji je vladao '60-ih u serijama koje su snimane '70-ih... :) 

Kad smo već kod starih vremena - u to doba su sportski klubovi držali diskoteke, tombole... i tako dopunjavali svoje prihode. Na osiguranju se štedjelo jer su izbacivači bili bokseri ili karatisti iz tih sportskih društava, a kako je među njima bilo i šaljivdžija, mogu u današnjoj kolumni da vam ekskluzivno predstavim kako je izgledala jedna članska karta pomoću koje su tadašnji omladinci mogli ući u disko klub: 

Zaboravljene četrdesete

Vratimo se u četrdesete.

Pronađen je, izvađen "iz bunkera" i na HRT-u prikazan film iz 1946. - U planinama Jugoslavije. Ekipa vrhunskih sovjetskih filmskih umjetnika (npr. snimatelj je 1925. god. radio čuvenu Krstaricu Potemkin) došla je u našu zemlju, ne samo da snimi "visokobudžetni ratni spektakl" nego i da pouči mlade neiskusne filmske radnike iz naše zemlje. Meni su posebno upečatljivi kadrovi snimani u Sarajevu, Mostaru, Vrelu Bune:

Filmski kritičari koji su u emisiji prokomentirali film zaključili su da je on produkcijski superioran prvim ovdašnjim poslijeratnim filmovima, pronašli su mnogo nepoznatih detalja i donijeli senzacionalne zaključke. Iz ideoloških razloga (sukob Tito - Staljin) film je nakon 1948. "zabunkeriran" i u Jugoslaviji i u SSSR-u, ono malo što se pisalo o njemu bilo je negativno (naravno - FILM NIKO NIJE GLEDAO... :))

Ali s prosvjetno-pedagoškog stanovišta, činjenice da su kasniji profesori i učitelji mlađih naraštaja te 1946. prvi put imali prilike vidjeti i učiti kako se snima film - U planinama Jugoslavije se može smatrati "majkom" domaće, između ostalog i bosanskohercegovačke kinematografije!

Jer su i autori prvog bosanskohercegovačkog dugometražnog igranog filma Major Bauk (1951. god.) asistirali i "učili se zanatu" na filmu В горах Югославии...