Lažni Elvis J. Kurtović

Sretan nam 1. april - godišnjica Radio Sarajeva!

Ugodan dan želi vam prvi poslijeratni spiker Radio Sarajeva!

Piše: Elvis J Kurtovich za Radiosarajevo.ba

Prošle sedmice sam inače odsvirao više stotina pjesma na radiju. Kao što primjećujete, izrazio sam se u fazonu onih žena koje kažu "danas sam oprala tri mašine veša"... Kao da je to sve ona oprala, a ne vešmašina!

Inače trudim se da vrtim (haha -"sviram") dobru muziku, bez obzira na to što nam muzička industrija natura samo "novu muziku" (njima inače nije do zarade - nego da raja uživa).

Citirat ću jazz saksofonistu Darka Poljaka koji svira dobre provjerene stare pjesme koje su "preživjele i dokazale da su dobre". On kaže: "Ako bi na klasičnu muziku primijenili pravilo da slušamo samo nove stvari, onda bi ljudi samo slušali ove nove moderne kompozitore, što su završili muzičku akademiju - odsjek kompozicija, a niko ne bi obraćao pažnju na Bacha i Beethovena..."

Za razliku od muzičke industrije i žute štampe, mlađi muzičari nemaju ništa protiv starijih, posebno kad treba nešto klepiti iz njihovih pjesama. A i stari muzičari to vole, pa Paul McCartney ponekad pošalje svoj novi album onom ufuranom iz Oasisa i napiše mu: "Eto, da otprilike vidiš šta sada radim i da ti se nađe pri ruci..."

Neistražena tema

Jedna od neistraženih tema u novinarstvu, a i šire, je pojava lažnih gitarista grupe Zabranjeno Pušenje i lažnih basista grupe Elvis J. Kurtović (trebao bih dodati & His Meteors - ali neću. Kad oni budu pisali kolumnu nek' i oni mene izostave pa smo kvit!) 

Ova pojava je posebno bila izražena u ljetnim mjesecima, po morskim destinacijama, gdje su mnogobrojne mlade Sarajlije skontale da su naivne Zagrepčanke i Beograđanke čule za te grupe, ali ih nikada nisu vidjele na televiziji, jer ih tada i nije bilo na televiziji!

Ja ništa ne bih znao o toj pojavi da nisam imao druga iz vojske koji je živio blizu Crikvenice, i kod koga sam navratio nakon neke ljetne svirke u blizini. Tamo Sarajlije rijetko zalaze.

"Super da si došao, tu je i tvoj basista..." reče drug i pomene neko meni nepoznato ime... Jao, provala! Taj se nije nikako pojavljivao među rajom dok ja nisam otišao!

Svi ga iz zafrkancije zovu da izađe malo s rajom navečer, a on samo bježi i pravi se da ima posla!

Potpuno sam bio zaboravio na ovu pojavu, jer je trajala samo ljeto ili dva, dok pet-šest godina iza toga nisam o pojavi pričao kolegi s faksa, a on mi skrušeno priznao da je i on jednom to uradio! Na trajektu za Trpanj se to dogodilo, i on fin kakav je i nije mnogo slagao, nego je njegov jaran glavni negativac! Upoznali neke Zagrepčanke na trajektu, one ih pitale jesu li čuli za grupu Elvis J. Kurtović... a jaran, ni pet ni šest nego: "Djevojke, zaista imate sreće... JA SAM ELVIS J. KURTOVIĆ!"

A pošteni Mirza, šta je mogao drugo uraditi nego se skromno predstaviti djevojkama: "A ja sam pjevač grupe Rizo!"

S kolegama i o kolegama

Kad smo već kod tih starih grupa, bio sam gost na koncertu Dade Džihana. Bio je to performans i spektakl kakav se rijetko viđa. Mnogobrojni gosti, oprema i efekti "uvučeni u publiku"... domaći i strani hitovi... na bis Picola storia od Pušenja sa sjajnom operskom pjevačicom Aidom Čorbadžić...

U zadnje vrijeme sam razmišljao i pomalo pribilježio nešto o novim tendencijama u "razvoju" televizije. Npr. umjesto simpatičnih detektiva tipa poručnik Colombo sad su nahrupili neki antipatični forenzičari i njihova odvratna ispitivanja puna krvi. Fuj! Pa zvijezde plešu! Ne interesiraju me ni kada rade to zbog čega su zvijezde, a kamoli još kad plešu!

Nedavno je u Sarajevu bio Robert Knjaz, jedan od ljudi koji su donijeli nešto novo u TV izraz. Snimao je emisiju o Dubioza kolektivu, pa smo poslije malo popričali šta se promijenilo od kako smo on i ja zadnji put surađivali. Potvrdio mi je da kvizovi polako izumiru i požalio na zahtjeve koje pred njega danas postavljaju TV producenti. Kada razgovaraju o novim projektima i emisijama oni mu sve češće govore: "Daj nešto glupo! Hajde smisli nešto... ALI DA BUDE ŠTO GLUPLJE..."

Nadam se da u svojim izjavama u emisiji o Dubiozi nisam u potpunosti zadovoljio ove producente:

Borbe bikova u fazonu emisija "Eurogol"

Ono što sam primijetio da je novo na programu domaćih TV stanica, jesu prikazi borbi bikova sa stručnim komentarom. Toga prije nije bilo. Znači - snimci borbi uz potpuno ozbiljan sportski komentar kao da je u pitanju neka utakmica ili boks meč, s grafikom, statistikom, analizom...

Borbe bikova su tradicionalno najpopularniji sport u našoj državi. Uzalud nezavisni mediji zafrkavaju visokog političara koji je umjesto na skokove sa Starog mosta (15000 gledalaca) otišao na koridu u Čevljanovičima (50000 gledalaca) s riječima: "Zna gdje mu je glasačka baza!"

Razmišljao sam o specifičnosti ljubavi prema raznim sportovima. Zašto u Japanu ljudi toliko vole sumo-hrvanje? Ima li to veze s malim prostorom na koji su tamo ljudi nabijeni, pa zato cijene guranje i "borbu za prostor"? Zašto mi Bosanci volimo bodenje bikova, a ne, recimo, trke konja?

Da li je to zato što mi tvrdoglavost smatramo kao vrlinu i ponosni smo na svoju tvrdoglavost?

Eto, razmislite i vi...

U ovoj emisiji nikada zaboravljenog Nisveta Džanke negdje oko 15. minute posebno je lijepo prikazano poštovanje prema jednom bivšem šampionu. Dirljiva je ljubav gazde i svih onih koji su voljeli Putalja i njegove borbe:

Razni krajevi, razni običaji... U Zagorju je nekada u ruralnim sredinama bio običaj da se na svadbi u neko doba svi lijepo pobiju! Masovna tuča kao vrhunac svadbene zabave!

I nedavno se ženio jedan fini momak, inženjer, koji je potpuno zaboravio na taj "običaj", ali mu je bilo sumnjivo ponašanje nekih svojih, ne tako finih rođaka, koji su se stalno nešto saplitali o familiju mlade, k'o fol slučajno ih udare u prolazu... Ali nikako da "varnu iskrice", ovi se sve nešto sklone njima s puta, pa se izvine. Nikako isprovocirati tuču, svi nekako kulturni - užas jedan od dosadne svadbe...

Mladoženja je jedva shvatio da se na kraju ipak od njega očekuje da "skonta kad je najbolji timeing" - kada mu je jedan od rođaka, koji se najviše dosađivao, prišao i upitao:

"Joža... Gdar bu bitka? "
(Joža... Kad će da bude tuča?)