Jodlanjem do zdravlja

Piše: Elvis J. Kurtovich

Za osobu koja živi u potkrovlju najveći snijeg kojeg pamti i koji se nalazi malko iznad njegove glave ne predstavlja istu neprijatnost kao onome iz prizemlja...

Kad god bi pao neki krov u gradu meni bi u san došao Lijanović sa uniformom i kapom civilne zaštite kako mi preko TV-ekrana kaže: "Elvise, ti si sljedeći !"

No pao mi je "kamen sa srca" (ne krov sa glave) kad smo prošle sedmice nas trojica "komšija pod krovom" platili čovjeku da nam očisti krov. I nešto kontam, kad malo saberem lično iskustvo i ono šta kaže meteorološka nauka... SAD SAM MIRAN IDUĆIH PEDESET GODINA...:)

U prošlim kolumnama: Obećao sam vam manje kukanja i "kritike svega što se kreće".

U medijima su uglavnom svi negativni osim ponekog atletičara koji se nakon što je "utvrđeno da je bio pozitivan" pokušava izvaditi na lijekove protiv grlobolje...

Budimo pozitivni u fazonu TV emisije koja se zvala "Pozitiv"! Zgodna i nasmijana urednica odlučila je da preokrene dominantni koncept "ko je najviše klepio" i "biramo šupka godine" i govorila samo o pozitivnim primjerima i dovodila dobre i optimistične ljude u emisiju!

E sad... nešto ne viđam tu emisiju u programu, pa razmišljam... da li je to zbog toga što gledatelji neće da gledaju pozitivne stvari ili im je nakon nekoliko epizoda ponestalo pozitivnih primjera i pozitivnih ljudi...:)

Vratimo se praktičnim savjetima tipa "u slučaju nuklearnog udara umotajte se u bijeli čaršaf i disciplinovano krenite prema Barama..."

Kako ja sebe i svoje slušatelje pokušavam na naučnoj osnovi da izliječim od zimske depresije?

Sve je počelo prije 5-6 godina kada je kolegica voditeljica jutarnjeg programa našla vijest o terapeutu koji svoje pacijente oslobađa od stresa tako što ih poučava vještini jodlanja!

Zamolila me je da nađem muzičke primjere koji će ilustrovati vijest. Jedina stvar u kojoj se jodla koju sam tada znao bila je rock standard Hocus Pocus grupe Fokus.

Vremenom sam našao prave majstore jodlanja poput legendarnog Švicarca Petera Hinnena koga svojim slušateljima opisujem kao "jodlarskog Joe Satrianija"

Pored "alpskih" majstora jodlanja sebe i slušatelje vadim iz depresije i pomoću "australijske kraljice jodlanja" Mary Schneider. Ova inovatorka u svijetu jodlanja napravila je pravu revoluciju sa albumima "Yodeling the Classics" dokazavši da se i djela klasične muzike mogu uspješno izvesti u ovom dopadljivom stilu:

Drago mi je da i među mlađima ima puno ljubitelja jodlanja. Sve više mladih pjevača na raznim takmičenjima tipa "American Idol" koji oduševljavaju publiku znanjem jodlanja.

Evo jedne u Švicarskoj veoma popularne porodice, poznate po hitovima: "Wir Sind Eine Jodelfamilie", "Die Jodelsprache", "Jodel-Time"...

Na kraju priloga o njihovom nastupu na festivalu u Finskoj vidjećete kako su publiku, koja nije prije slušala ovakvu muziku, i koja ih je začuđeno posmatrala na početku nastupa, uspjeli da osvoje ovom anti-depresivnom pjevačkom tehnikom:

Eto nadam se da sam vam pokazao put kojim trebate ići. Upišite kurs jodlanja, slušajte dio moje emisijice koji se zove "It's a yodel time!"

No nekima se ne može pomoći...

Nažalost ima ljudi kojima i svemogući Tarot Milan kaže: "Ne mogu vam reći ni vaš srećan broj jer ste vi baksuz i vi i nemate svoj sretan broj! Vama je svaki broj nesretan - evo pogledajte - to je vaša karta - izašla vam je karta baksuza..."

P.S.

Postoji jedan kafić na Ciglanama koji mi stariji obožavamo jer se tu osjećamo prijatno. Tu mi zreliji, razvedeni, sijedi i ćelavi muškarci, kao i žene u najboljim godinama i žene-pušćanice možemo malo da se opustimo i družimo uz ugodnu muziku i pobjegnemo od ove tehno-generacije...

E neka sad zlobna mlađarija koji naš omiljeni kafić zovu "Posljedna šansa" pukne od muke!

Anđelina je nakon premijere u "Zetri" svratila kod nas a ne kod njih!..:)