Je l' Sarajevo gdje je nekad bilo?

Elvis J. Kurtović
Je l' Sarajevo gdje je nekad bilo?
Koristim priliku da vam čestitam Novu godinu uz jednu misao koju nisam prije čuo, no koja je putem društvenih mreža ipak nekako došla i do vašeg zatucanog kolumniste:

Duško Radović: "Pre nego što krenete da tražite sreću, proverite – možda ste već srećni. Sreća je mala, obična i neupadljiva, i mnogi ne umeju da je nađu."

U prošloj godini mnogi mladi ljudi sreću su pokušali naći u inozemstvu. Bilo je slično i prije, no upravo prošle godine desio se bizaran slučaj da je vozač koji je dovezao do Njemačke putnike "u jednom pravcu" nazvao direktora firme i rekao mu:

"Neka neko dođe po autobus. NI JA SE NE VRAĆAM!"...

Meni koji sam u Sarajevu (i tek nedavno čuo misao Duška Radovića koja govori kako možda i ne znam da sam sretan ) kraj godine donio je neke ugodne muzičke događaje. 

Koncert Sarajevo Big Banda u BKC-u pokazao je vitalnost naše muzičke scene u ovim teškim vremenima.

Moja malenkost je ovim entuzijastima malo pripomogla kao najavljivač, a najviše me obradovalo što su publiku podsjetili na Plesni orkestar RTV Sarajevo i velikog Esada Arnautalića.

Mi imamo svoju muzičku tradiciju i trebamo svi pomoći da napravimo uvjete da se ona nastavi. 

Naravno, ja u koncertu nisam uživao (strah me bilo da ne pogriješim!), ali sam se poslije opustio na jam sessionu u galeriji BKC-a.

Fina publika, divni muzičari koji su u jednom trenutku počeli svirati ovu temu Billyja Cobhama, s jedne ploče koja je mojoj generaciji definitivno preokrenula poglede na muziku...

Kako je lijepo ovakvu muziku slušati u Sarajevu!

Drugi ugodni momenti posljednjih sati stare godine bili su mi na tradicionalnom Novogodišnjem koncertu Sarajevske filharmonije. Svake godine se iznova oduševim novim sadržajima (ovaj put u pauzi su muzičari koji u isto vrijeme nastupaju i sa Sarajevo Big Bandom izvodili vokalne jazzy pjesme).

Kao i prethodni dan, opet sam bio ispunjen nekom ponosom.

Imamo svoju prošlost, sadašnjost i budućnost i kada je klasična muzika u pitanju.

Nakon toga sam negdje prije ponoći pošao dočekati Novu godinu na  spektakularnom koncertu Dine Merlina.

Bilo je mnogo divnih mladih ljudi, upadljivo mnogo gostiju našega grada, koji će, ako budu lijepo ugošćeni, postati naši prijatelji i možda jednog dana dovoditi svoju djecu i pričati im: "Mama i tata su nekad davno dočekali Novu godinu u Sarajevu, nije im bilo hladno na koncertu Dine Merlina - jer ih je grijala neka ljubav..."

I neka želja da bude bolje...

Bit će bolje u novog godini, moramo vjerovati u to...

Za početak  - lijepo smo je dočekali...

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najnovije