Jack Bruce plače mi na ramenu

Kada je popularni pjevač Džej Ramadanovski gostovao u jednom televizijskom "kontakt programu" nazvala je jedna gledateljka i umjesto pitanja gostu izrekla konstataciju: "Jao, kolipacni si - mogla bih ti burek s glave da pojedem!"

Piše: Elvis J. Kurtović za Radiosarajevo.ba

"Ako malo sagneš glavu - mogla bi dobiti i jogurt!", odgovorio joj je Džej... Nije mi jasno zašto žene preferiraju grmalje, a prema ljudima niskog rasta znaju biti netaktične poput jedne naše sugrađanke koja je jednom davno u diskoteci "B.B." čuvenom fudbaleru Draganu Stojkoviću Piksiju rekla: "Što si ti mali čovjek! Mislila sam da si veći!"

Piksiju nije preostalo ništa drugo osim da joj odgovori: "Videćeš koliki sam kad stanem na novčanik!" No, nedokučive tajne ženske prirode i ženski kriteriji nisu tema današnje kolumne. Naša današnja tema je... Jack Bruce!

Umro je Jack Bruce.

Da bih ilustrirao koliki je bio njegov doprinos razvoju rock muzike, prilažem ovu verziju njegove čuvene pjesme koju su 1968. godine snimili članovi grupe Bele vrane:

Svaki mladi novinar trebao bi pročitati intervju s Jack Bruceom koji je nekada davno izašao u jugoslavenskom muzičkom časopisu Džuboks kao primjer kako ljubav prema materiji o kojoj pišete, inteligencija i strpljenje mogu donijeti neočekivani rezultat.

Slavni muzičar je sa svojim sastavom gostovao u Beogradu, i mladi kritičar (mislim Branko Vukojević) je već na press konferenciji skontao da su ga kolege iz onih "bulevarskih" listova (RTV revija i slični ) iznervirali svojim glupim pitanjima tipa "čujete li se šta s Ericom Claptonom?", i da od ekskluzivnog intervjua nema ništa...

No golobradi Džuboksovac nije se predavao bez borbe. Motao se okolo po sportskoj sali i primijetio da Englezi iz ekipe, koji su radili razglas i svjetlo, u jednom momentu kad su završili tonsku probu - počinju igrati fudbal! Jedan od igrača bio je i Jack Bruce...

Pametni klinac je sačekao da se jedan od najutjecajnijih basista u historiji rock muzike umori, i dok je izlazio iz igre i brisao se peškirom, dodao mu je bočicu vode i skromno mu rekao:

Razgovor

"Mogu li nešto da vas pitam? "

"Izvoli, mladiću!" (imao je izraz lica "ko si sada ti, šta ti koji k. imaš da me pitaš? ")

"Pa interesuje me da mi nešto kažete o Cyril Daviesu?"

Tu se faca slavnog muzičara totalno promijenila. Iz ekspresije osmjehivanja dosadnom klincu u sekundi je prešao u potpuno ozbiljan izraz lica. "Otkud ti znaš ko je Cyril Davies? Otkud ti znaš da sam ja svirao s njim?"

Znači, čitatelji kolumne, ime ovog široj publici nepoznatog pionira britanskog bluesa (koji je desetak godina stariji od Jack Bruca i vjerovatno mu je bio učitelj), i koji je preminuo prije osnivanja supergrupe Cream bila je "tajna šifra".

Pomoću tajne šifre rock zvijezde eliminiraju gnjavatore koji pitaju: "Čuješ li se šta s Neletom?" i "Šta ima s Đurom? Ja sam čuo da on sada živi u Ljubljani! "

Jack Bruce je klincu, koji mu je spominjanjem dragog i pokojnog čovjeka odjednom postao simpatičan, samo rekao: ''Sačekaj me poslije koncerta. Sve ću ti ispričati... Sve što te zanima..."

I poslije koncerta se desilo nešto nesvakidašnje. Ekipa je krenula na večeru i kako je večer odmicala i dejstvo alkohola činilo svoje... Jack Bruce je sve više otvarao svoje rokersko srce...

U neko doba je mladom novinaru Džuboksa (a meni se još uvijek čini da je to bio Branko Vukojević ) počeo pričati o svom ocu, siromašnom radniku iz Škotske koji je bio ljevičar i imao simpatije prema komunistima.
"Eh da moj stari živ - kako bi mu drago bilo da mu javim da sada sviram u Jugoslaviji!"

Dernek

I onda, kada se s muzike skrenulo na temu politike, raspoloženje Jack Brucea krenulo je nizbrdo. Raja je u kafani uživala u derneku, a slavni muzičar je počeo mladom novinaru da priča o svojoj djeci, kako se brine za njihovu budućnost, jer situacija ni u Britaniji ni u cijelom svijetu nije dobra. Sve vodi ka novom velikom sukobu, "a šta će djeco biti s vama?"

I tako... Veliki Jack Bruce koji je svoj prvi britanski hit br.1 imao još kao basista za Manfred Manna na pjesmi Pretty Flamingo: u jednom momentu počinje da plače!

Snalažljivi "kolumnista" Džuboksa brzo ga je smirio, dovršio svoj intervju, a evo nakon tolikih godina ja se sjećam zapisane misli koja je otprilike ovako glasila:
"Da mi je neko to jutro dok sam izlazio iz kuće rekao da će mi dan završiti tako što mi u jednoj kafani na Skadarliji basista grupe Cream PLAKATI NA RAMENU - rekao bih mu da je lud! "

Zaključak

Eto draga djeco, ma koliko ja bio zabrinut za vašu budućnost, neću vam plakati na ramenu, jer se kasnije ispostavilo da nikakvog velikog sukoba nije bilo i da je tada Jack Bruce plakao bez razloga.

Umro je u sedamdeset drugoj godini, dočekavši da vidi kako i mlade generacije cijene njegovu muziku. To je najočitije bilo kada su se pod stare dane Creamovci ponovo okupili i zasvirali "još jednom prije konačnog rastanka":

A prije našeg rastanka do idućeg utorka samo da kažem da vas jako volim i da bih, da sam u mogućnosti, sve vas kojima se kolumna dopala, rado počastio jednim burekom! A sve one kojima se kolumna nije dopala - bih rado počastio jednim jogurtom!