Ima fine raje!

Pokušaću na početku današnje kolumne da nekako povežem aktuelne tragične događaje sa jednim rođendanom koji mi stariji nikako ne zaboravljamo.

Piše: Elvis J. Kurtović za Radiosarajevo.ba

Prilažem vam jedan film u kome drug Tito dolazi da ohrabri umorno stanovništvo koje se mjesecima bori sa poplavama:

Interesantno je da komentator u ovom filmu stalno pominje tremin "rat".
U principu borba protiv poplave i jeste rat.

No kako su se vremena promijenila moramo primijetiti da su se i metode "ratovanja" promijenile. Isto kao što se promijenila i doktrina o "odumiranju države". Država "odumire" samo u onim sektorima kada je potrebna stanovništvu, dok u sferi prikupljanja poreza, slanja raznoraznih  inspekcija po firmama...itd...nikako ne "odumire"...

Izvrstan je i ovaj dokumentarac o poplavi u Zagrebu 1964. godine:

Kad smo već kod Zagreba, jednom sam tamo bio gost u TV emisiji i voditeljica me je na početku upitala: "I kako je u Sarajevu? Ima li raje u Sarajevu?"

Ja sam bez mnogo razmišljanja odgovorio."U Sarajevu ima jako fine raje!"

A u sebi sam se sve mislio (i umalo ne rekoh u program): "Ima fine raje...al' ima i šupaka!"

Stvarno kada je neka nesreća pokaže se da ima jako fine raje i da nikakav nepravedni društveno-ekonomski sistem ne može ubiti ono dobro u čovjeku.

Svi su se digli na noge, od male djece koja šalju svoje igračke nepoznatim drugarima u nesreći, preko đaka, odraslih osoba, pa do poznatih i popularnih koji su svjesni svog utjecaja na ljude. I svi složno kritikuju jednu pjevačicu narodne muzike iz Srbije koja je pakete za ugrožene umotala u svoje plakate za koncerte!? No pravilo novinarstva nalaže da "čujemo i optuženu stranu" pa prilažem i ovaj link...

Moj prijatelj je posjetio očevog starog druga u Zavidovićima, našao njegovu kuću, odnio mu pomoć i rekao da ga je otac pozdravio...Stari čovjek se rasplakao... I kaže moj drug : "Morao sam to da učinim! I stalno sam trpao u auto, dodavao, a piljar kod kojeg kupujem, kad sam mu rekao da nosim u Zavidoviće, dodao mi je još pune kese "od sebe"...

Mi iz Sarajeva posebno volimo da se sjetimo dobrih ljudi koji su nam pomogli. Evo jednog primjera koji će možda podsjetiti nekog našeg čitaoca na događaje iz njegovog života.

Iz ove popularne TV emisije isjekao sam i postavio na youtube insert u kome poznata sportska novinarka Milka Babović priča kako je u svoj dom primila izbjeglice, šezdeset sedmero ljudi, najviše iz Sarajeva:

Pomislimo kako ljudi i nisu tako loši, i spremni su da nešto podijele sa drugima. Nevezano za ovu tragediju - jeste li primijetili koliko ljudi na raznim blogovima i forumima pomažu svojim savjetima potpuno nepoznatim ljudima i dijele svoje znanje?

Ima ih koji čak i podijele i ovu kolumnu..:)

Ove godine sam omanuo i ne snimih fotogaleriju "Sakura na Koševu" ali me iznenadno bujanje ruža podsjeti da je pravo vrijeme da snimim svoju tradicionalnu fotogaleriju "Ruže sa i oko Koševa"

Kad smo krenuli o finoj raji - uvijek me neko koga ne poznam obraduje. Ovih dana mi je nepoznati Facebook prijatelj poslao nešto što sam bio totalno zaboravio - a on pronašao u bespućima beskonačnog interneta. Hvala mu na ovom zaboravljenom intervjuu za "list za odrasle Zum reporter" iz daleke 1984. godine u kome se vaš kolumnista žali "kako djeca danas po cijeli dan bulje u kompjutere"...:)

Eto dragi moji - ima još fine raje! Al' ima i š... Ma ništa, ništa...nije nas briga za njih!