I... tako to...

Spot za uvod u čitanje kolumne:

Svako malo ja provjerim ima li danski pjevač Poul Krebs kakvih novih spotova da mu ukradem kadrove i podvalim spot kao moj.

Piše: Elvis J. Kurtović za Radiosarajevo.ba

Kad smo jedne davne godine svirali u Danskoj, primijetili smo plakate popularnog pjevača koji je "isti ja". Čak sam se slikao pored njegovih jumbo plakata - k'o fol ja imam koncert... :) 

I rekli su mi da je dobar, cijenjen, da svira nešto kao rock, blues i to... i meni je bilo drago jer NE BIH VOLIO DA PJEVAČ NA KOGA LIČIM PJEVA NEKE DANSKE NARODNJAKE!

I kako je internet napredovao sada mogu da provjeravam ima li gospodin Poul Krebs novih pjesama, valjaju li (ne bih volio da su loše), kako izgleda (ne bih volio da je grohnuo) i tako to...

Kad upišem kurs kompjutera i naučim kako se to radi - možda mu ukradem ne samo videospotove nego i pjesme na koje samo dodam tekstove na našem: 

Savjeti mladom atletičaru

Čitam u novinama šta atletske legende Luciano Sušanj i Dane Korica savjetuju Amelu Tuki da "ne izgori prije vremena".

Kako trenirati, kako "tempirati formu za velika takmičenja" i to...

I Korica kaže:

"Moj moto je uvijek bio: SAMO POLAKO... POLAKO!

I tako to...

Stalno mi se po glavi motaju one semantičke vratolomije što raja postavljaju na internet tipa:

"Svi voze kupljen auto, samo Neda Ukraden. Svi vole so, samo Justin Biber. Svi jedu Snikers, samo Bruno Mars. Svi voze kola, samo Alex Ferguson. Svi igraju valcer, samo Ture Kolo. Svi kupuju hljeb u pekari, samo Leo Messi. Svi su je fatali, samo je Inzaghi Pippo..."

Znate već te provale, ima ih mnogo na internetu.

I ja skontam da se pojavio "novi celebrity" i stavim novu "vratolomiju"

"Svi su muškarci ćurani, samo je Amel Tuka"

I krenuše komentari prijatelja po Facebooku pa rekoh da i vama "prijavim" da vi to dalje širite... :)

Svi koriste kese, samo Božo Vreću.

Svaki je Nils Bor samo je Aida Bukva...

Za koga navijati

Nakon utakmice Željezničar - Ferencvaroš odosmo u kafanu da proslavimo pobjedu. I krenu priča o tome kako je sada, nakon ove dvije evropske utakmice na Koševu, evidentno da Sarajevo ima više navijača nego Željezničar, što nam je potvrdio mali Cico koji je išao i da gleda utakmicu Sarajevo - Lech. Bio je tada puniji stadion, kaže on.

A prije nije tako bilo, ili su bili ravnopravni, ili je Željo imao malo više navijača.

I šta se u međuvremenu desilo, ima li propast željezničkog saobraćaja u BiH veze sa tim, mi počesmo da tabirimo....

I zaključismo da je možda uzrok tome veliki broj ljudi koji su se doselili u Sarajevo. Oni kad moraju da izaberu za koga će navijati radije uzmu Sarajevo "da pokažu da su prave Sarajlije"!

I tako to... Nedokazana teorija, kao što je nedokazano da Sarajevo ima više navijača danas, i kao što je nedokazano da je Željo imao više navijača nekada...

I promjeni se tema i mi stariji upitasmo malog Cicu (rođen i živi u Londonu, navija za Chelsea) za koga on navija kod nas?

I Cico reče da navija za Želju i za Sarajevo.

I mi ga pitamo za koga navija kad igraju Željo i Sarajevo?

I on, kao svaki konzervativni Englez, kaže da navija za Sarajevo, jer mu dedo navija za Sarajevo, bez obzira na to što mu babo i amidža (koji sjedi s nama u kafani) navijaju za Želju!

Mali Cico je tipični engleski tradicionalista i hoće da slijedi tradiciju svog dede, jer je on stariji od babe i amidže!

I mi se sjetimo priče koju smo maloprije pričali i pozovemo ga da "dok je još mlad preispita svoju odluku":

"Razmisli malo, Cico!

Babo i amidža, koji su rođene Sarajlije, navijaju za Želju, a dedo, koji je došao iz Rogatice - navija za Sarajevo!"

Autobusi nekada i sada

Potekoše neki dan na Facebooku sjećanja na prva poslijeratna putovanja autobusom. Nije tada bilo air conditiona (nije bilo ni grijanja), bežični internet jedva da je postojao i u svijetu, a znala bi neugledni bus na lokalnoj turi zaustaviti neka stara mještanka i upitati: "Može li do Berlina?", na šta bi za šalu spreman šofer odgovorio: "MI ĆEMO SAMO DO MINHENA!".

Putnici nisu imali "pametne telefone", a kada bi poneki tinejdžer zaigrao onu staru igru "tetris" i iznervirao šofera stalnim "pijukanjem" malene igraće konzole - on bi mu se obratio sa: "Mali, izračuna li to to više?".

Bila su to zlatna vremena "noćnih klubova uz cestu"... Jedan moj jaran se sjetio putovanja na kome je šofer zaustavio bus i rekao: "15 minuta pauze da ja zguzim Ukrajinku"... I morali su ga čekati u busu, gadilo im se ući u taj objekt da popiju kafu...

I tako to...

Sada svi žale za tim "dobrim starim vremenima" jer se autobusi više ne kvare i nema razbijanja dosade putovanja s: "Ajmo muški malo izaći, pogurati autobus da upali!", a vozači su postali nekako "službeni" i manje provaljuju. Svi komentiraju kako: "Nema više tak'ih šofera... danas sve košuljice nekakve, tole na peglu, kao da u općini radi..."

Haha, ja sam tih godina naletio na jednog koji je pizdio što ga zovu: "Majstore"... Kad ga npr. neko upita: "Može li majstore do Kladnja?", on bi se obrecnuo na putnika: "NE ZOVI ME TAKO! NISAM TI JA NIKAKAV LIMAR, VODOINSTALATER - JA SAM ŠOFER! ODAKLE VAM TO DA ŠOFERA ZOVETE MAJSTOR!?"

Eh, jeste mi zabavno bilo putovanje s njim... Koji majstor!