Hegelijansko promišljanje Maovih misli

Piše: Elvis J Kurtovich za Radiosarajevo.ba

Umro je Pete Seeger, idol mlađih generacija buntovnih muzičara. Počnimo kolumnu s pjesmom koju je njegov band The Weavers izveo prvi put davne 1949. na skupu podrške članovima Američke komunističke partije koji su bili opuženi za "podrivanje ustavnog poretka USA". No, kako su kod nas "srp i čekić" bili na vlasti, autori ove verzije su If I Had a Hammer skrenuli u ljubavne vode... :)

Seeger je bio poznat po liberalnom aktivizmu, protestvovao je protiv ratova (od Vijetnama do Iraka), bio je osuđen jer je odbio pred Kongresom svjedočiti o povezanosti s komunistima. S punih 90 godina nastupio je 2009. na koncertu povodom inauguracije Baracka Obame.

Osim If I Had a Hammer koju na Radio Sarajevu vrtim na mnogim jezicima, ima još jedna Seegerova pjesma koju posebno volim. To je antiratna Where Have All the Flowers Gone?, a posebno mi se sviđa verzija koju pjeva legendarna glumica i borac protiv nacizma Marlene Dietrich:

Glavna tema kolumne s predugačkim uvodom

Nisam neki mislilac i nemam svog omiljenog filozofa. Kad hoću pred ženama da se pravim pametan - obično izaberem Hegela, jer mi njegovo prezime bolje zvuči nego Kantovo. Iskreno, da su Kant i Hegel pjevači narodne muzike, ja bih instinktivno poletio da kupim Kantovu ploču, jer bi mi njegovo ime na omotu zvučalo nekako više narodnjačko, i asociralo na Bata Kandu, Nihada Kantića Šiketa...No, kad je filozofija u pitanju - Hegel mi bolje zvuči i tačka! Prekidam filozofsku raspravu!

Jedna misao mi se danima dijalektičko-materijalistički mota po glavi i uspio sam nekako da je sintetizujem u formi konzistentne misli.

Kako sam do nje došao biti će vam jasno iz kasnijeg opisa, ali kako sam se ohrabrio da suknem ovu misao koja tako loše zvuči da moram prvo uvod da napišem i pripremim vas da na nju "na prvu ne popizdite"...?

Moram na početku da vas (u već sada predugačkom uvodu) vratim u vrijeme kada smo s visine gledali na druge socijalističke zemlje i pričali viceve o Bugarima, Albancima, Kinezima...

Izgleda, ta vremena ne prolaze! Upravo na internetu čitam komentare na vijest da se kinesko vozilo za istraživanje Mjeseca koje su Kinezi uspješno "aterirali" na Mjesec (haha - ispravnije "alunirali")  već pokvarilo! Među komentarima je puno više šaljivdžija i potcjenjivača nego onih koji trezveno pišu: "Zar je moguće da stanovnici jedne od tehnološki najzaostalijih zemalja, u kojoj se ništa ne proizvodi, u kojoj vozovi razvijaju maksimalnu brzinu od 50 km/h...itd...itd...ovdje ostavljaju komentare: SVE ŠTO KINEZI NAPRAVE POKVARI SE ZA 5 DANA?!"

U ta stara vremena, među djecom i odraslima, kružile su priče kako se neki kineski rukovodilac pohvalio našima koji su mu došli u posjetu: "Naši građani imaju visok životni standard. Svaki naš mladi radnik, nakon nekoliko godina rada - uspijeva sebi kupiti biciklo!". I pričalo se kako svaki Kinez u džepu ima knjižicu s Maovim mislima. Mao Ce Tung, koji je rado čitao i izučavao drevnog Konfučija, autor je Crvene knjižice, džepnog izdanja njegovih misli, koje i danas ima svoje fanove...

I, navodno, u toj knjižici ima Maova misao koja glasi: "Tresao ga, ne tresao ga - zadnja kap ti uvijek ode u gaće! "

Stalno sam zadnjih 40-50 godina, u klozetu i neposredno po izlasku iz klozeta, razmišljao o mudroj izreci velikog vođe kineske revolucije. I onda, neki dan mi na pamet dođe i moja sopstvena misao, koju ćete vi sigurno popljuvati poput komentatora kineskog rovera na mjesecu, pa sam udario ovoliki uvod da vas spremim na razočarenje koje sada sliijedi. Moja maoistička misao glasi:

"Govno, koje voda iz vodokotlića nije uspjela da proćera i koje se zalijepilo za WC-šolju, treba odmah četkom očistiti jer kada se za par dana osuši, zalijepi i pričvrsti za šolju, a vama dolaze gosti pa krenete da uklonite "tragove kočenja" - biće vam puno, puno teže... Govna treba odmah ukloniti iz svog života i ne treba dozvoliti da vam se govno prilijepi i učvrsti!"

Društveno koristan rad

Nedavno je dosta slovenačkih novinara zbog hokeja došlo u Sarajevo. Jedan od njih, Boris iz mariborskog Večera, stari je roker pa sam mu ja bio interesantan da napravimo intervju. Procijenite da li sam uspio u svojoj nakani da mlađe čitatelje, ili starije koji možda to ne kontaju, podsjetim na Bojana Adamiča i ostale slovenačke muzičke veličine. Kako "niko nije prorok u svojoj kući" vjerovatno su tamo zaboravljeni, kao što se i kod nas slabo cijene naše muzičke veličine:

Rođendani i proslave

Drugog februara Christie Brinkley proslavila je 60. rođendan. Ova poznata ljepotica, koja je našim starijim čitateljima najpoznatija po spotu za pjesmu Uptown girl svog tadašnjeg dragog Billyja Joela, toliko se "dobro drži" da je opet izašla na naslovnici poznatog magazina!

Iskoristio sam priliku da joj tog dana na Facebooku čestitam rođendan i ostavim poruku: "Draga Christie, sretan ti 60-i rođendan! Ako se ložiš na mlađe muškarce, one od pedeset dvije, javi mi se!"