"Gde ja stadoh, ti produži"

Ja sam bio takvo dijete - počnem a ne završim, što je izluđivalo moju mamu, nerviralo učiteljicu, no ja sam vremenom svoje "počinjanje stvari" podigao na tako visok nivo da sam zbog toga čak jednom pobijedio na takmičenju u matematici u elitnoj Drugoj gimnaziji!

Jednostavno - bili su preteški zadaci, niko nije riješio nijedan, no kako su morali proglasiti pobjednika - odabrali su mene koji sam nešto prčkao i DOBRO POČEO zadatak.

Nisam znao kako dalje, ali sam krenuo pravim putem i eto sad mogu da se hvalim pobjedom MADA NISAM RIJEŠIO NIJEDAN ZADATAK, a kao istaknuti lijenština - vizionar neću svoje sljedbenike opterećivati konkretnim zadacima nego ću im pustiti lijepu staru pjesmu Gde ja stadoh, ti produži:

Znači, znam početi kolumnu, no ne znam kako je nastaviti, što moji vjerni čitatelji znaju, a novi će saznati nastave li čitati...

Osim izvrsnog počinjanja nekog posla, znam i kako se ponašati i šta raditi nakon završenog posla! Znači, ostaje mi samo da popravim one faze zadatka (nastavak, kraj ) kada zaista nešto treba uraditi... :)

Evo smislio sam šta ću uraditi kad snimim sljedeći album:

Kupit ću za 95 dolara 100 000 pregleda na YouTubeu. I onda ću na internet portale i Facebook proturiti vijest: Nevjerovatan uspjeh Elvisovog spota - 100 000 pregleda u dva dana! I onda će svi pogledati spot...

Evo prilažem zbog mojih kolega muzičara link na stranice najpoznatijeg servisa gdje se to može kupiti - Rantic. 

Eto, ja samo pričam i prijetim kako ću snimiti novi album, kako ću napraviti oproštajnu turneju...

Oproštajna turneja 

a nikad ništa...

Ostarilo se, sporije se konta, pa nije isključeno da, kako do mene sve sporo dolazi, tek sada posljedice rata dolaze do izražaja...

Neposredno nakon rata poznati publicista Enko Mehmedbašić je jednom stranom gostu dok su šetali ulicom objašnjavao otkud nama tolika mentalna snaga da izdržimo strahote rata. I taman je on strancima pričao kako smo uspjeli sačuvati duh i pamet - kad ispred njih izleti polugoli muškarac s limunom u ustima i stade poput saobraćajca uredovati promet. Kad je uvidio da je to preopasno, pobježe onakav ogrnut ponjavom na trotoar, poče pjevati neku tužnu pjesmu i od zabezeknutih stranaca i Enke zatraži jednu cigaretu... Nakon što je zapalio cigaru i prestao pjevati, uzdahnuo je i Enki i strancima sjetnim glasom saopćio:

"Eh da mi nije ove pjesme... Načisto bih poludio..."

Hm... A što sam ja ono počeo pisati o Pinji i Nuriji...?

Sjeti se, Elvise, matora drtino... Ustvari, nisi ti toliko senilan koliko ti je droga popila mozak!

Ah da, sjetio sam se!

Ovo sam neki dan pomislio primjećujući kako Nurije nema na njegovoj uobičajenoj poziciji pored trafike kod Druge gimnazije:

Nema Nurije... Nema ni Pinje... I ONI ODOŠE NEGDJE GDJE JE BOLJE...

Vratimo se mogućim putevima moje moguće nemoguće muzičke karijere.

Evo spota za pjesmu u kojoj se opisuje vjerovatno jedan od posljednjih kafića koji ima onu "aromu i šmek" starih sarajevskih kafića koje sam opisao u ovoj davnoj kolumnici:

Sarajevski kafići

Dok se snimao spot, malo se pričalo sa starom rajom i došao sam do zaključka da se ostarilo i da sada "na snimanju spota" mi starohani uglavnom pričamo o tome koga šta boli, ko se razveo...

No na spotu se ne vidi o čemu smo pričali, ali se lijepo vidi draga kafana i kako je vaš kolumnista ostario... Kad god vidim druge pjevače mojih godina, nasmijem se i pomislim "haha, kako si ostario!" pa mi tako i treba...

Eto, znači trebalo bi ili ne snimati spotove ili naći neku epizodnu ulogu gdje bih ja glumio oca ili djeda mlađariji iz spota, ali šta za muziku koja je podloga spota?

Sjetio sam se jednog starog stripa u kojoj je opasni neprijatelj grupe TNT  zarobio Alan Forda ili Bob Rocka i tjera ga da nešto prizna tako što mu pušta da 1 000 puta presluša Schubertovu VIII simfoniju u H-molu, tzv. Nedovršenu simfoniju.

Naš tajni agent nenavikao na klasiku muči se i preznojava, ali ipak optimistično zaključi: "Uh, dobro je da je nedovršena! Šta bi tek bilo da je dovršena..."

Meni je to sve jako bilo smiješno kad sam bio mali vjerovatno zato što me majka uvijek kritizirala kako nešto započnem, a ne završim. "U tebe je uvijek sve nezavršeno!"

E pa kako bi bilo da snimim ČITAV album nezavršenih pjesama?

Primijetio sam da je meni jako lako početi neku pjesmu, i JOŠ LAKŠE ne završiti je!

Pa da album bude pun pjesama gdje mi fali teksta, melodije, gdje ja pjevušim na-na-na, gdje opisujem šta bih ja da kažem, ali fali mi riječi i muzike...

Vi mi znači pomognete oko albuma čiji je radni naslov Gde ja stadoh, ti produži... a ja ću znati da se revanširam... :)

Misao za kraj:

"There are two kinds of men in this world. Those who are in love with EmmyLou Harris and those who have not met EmmyLou Harris" - Willie Nelson.