Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba

Fondacija Elvis Kurtović

25. 02. 2014. u 10:14:27

Shares: 0

Na početku prilažem rijetki insert iz daleke 1988.

Piše: Elvis J Kurtovich za Radiosarajevo.ba

Moja malenkost je u jednoj TV drami glumila imaginarnu SA rock zvijezdu koja je gost u programu neke imaginarne BG radio stanice:

 

Doprinos nauci

Pomogao sam prije izvjesnog vremena jednom istraživaču u njegovom naučnom radu. Ništa posebno teško, popunio sam kratku anketu s pitanjima o saradnji između naše radiostanice i lokalne samouprave. I on je prije neki dan doktorirao, poslao mi je e-mail i zahvalio mi se na pomoći!

To je danas vrlo rijetko - da se ljudi sjete zahvaliti "kad prođe frka"! Pa ću se i ja njemu zahvaliti zato što mi se zahvalio tako što ću u kolumnicu ubaciti link koji vodi na njegovu doktorsku disertaciju o novim medijima u funkciji razvijanja participativne demokracije u jedinicama lokalne samouprave u BiH. Možda ovu moju kolumnicu baš čita neko koga interesuje ova tema.

Proljeće se priprema. Ima nekih prvih znakova proljeća, pa sam odlučio da napravim jednu, ne baš fotogaleriju, nego više "naznaku od fotogalerije" (ima samo 6 slika) koja bi se trebala zvati "naznake proljeća na Koševu"

Fotogalerija: naznake proljeća na Koševu

Sportisti pjevači

U svojim emisijicama često sam puštao sportiste koji lijepo pjevaju poput Franza Beckenbauera i njegovog hita "1-0 für die Liebe" , a i u kolumnicama sam valorizirao i populazirao njihovo stvaralaštvo.

U prošloj kolumni sam bio u nedoumici ko je bolji pjevač
Ali ili Frazier, a vi ste me u svojim komentarima opomenuli da bih mogao, kad već preslušavamo boksače, da se osvrnem i na muziku i poeziju Marjana Beneša:

Neki dan sam u emisiji pustio jednog atletičara kome su uspjesi na muzičkom planu možda i zasmetali u sportskoj karijeri. Naime čuveni rekorder u skoku udalj Nenad Stekić je kao talentovani mladi šampion imao ponudu za stipendiju za studiranje u USA. No, on je to odbio jer nije mogao da ostavi svoju rock grupu u kojoj je svirao bas gitaru. Upravo su bili pobijedili na jednoj jakoj gitarijadi i imali ponude da snime prvu ploču pa se odlazak na studije u USA Stekiću tada nije uklapao u "muzičke planove".
Danas raritetni singl koji je snimio ovaj legendarni skakač u dalj zvao se "Dalje, dalje"

Glavna tema

Tužna je priča kako sam se sjetio ove stare TV drame s početka kolumne. Naime ovih dana bila je godišnjica smrti Tanje Petrović, istaknute beogradske novinske urednice i kulturnog radnika. Ona je glumila radio voditeljicu (što je tih godina stvarno i bila) i čak i iz kratkog inserta s početka kolumnice možete naslutiti kako je draga i omiljena osoba bila. Umrla je februara 2013, poslije duge i teške bolesti u 46. godini. Ovih dana, na godišnjicu smrti, njene kolege i prijatelji su osnovali Fondaciju Tanje Petrović. Fondacija će svake godine dodjeljivati nagradu za dostignuća iz oblasti afirmisanje kulture i umjetnosti u medijima.(Tanja se kao novinar bavila temama iz kulture. Diplomirala je muzičku akademiju i često je pratila muzičke događaje.)

U sve više slučajeva rodbina i prijatelji uviđaju da će uspomenu na svoje drage osobe možda najbolje sačuvati na ovakav način. Mislim da je bolje novac koji bi se dao za vijence ili čitulje po novinama dati nekom mladom stipendisti koji će onda čitav život da pamti ime osobe čiju je nagradu ili stipendiju dobio.

Od svojih prijatelja ne mogu očekivati da će kad ja umrem osnovati "Fondaciju Elvisa Kurtovića". Oni su uglavnom ili kokuzi ili teške cicije, a nije isključeno da bi se i posvađali oko toga treba li se zvati "fondacija" ili pak "zaklada". Nemam snage da im u lice kažem šta mislim o njima, pa to činim ovako iza leđa jer znam da ne čitaju moju kolumnu. :)
Ali ima nade da neko od vas dragi čitaoci ima sposobnosti da, kad ja odapnem, pravničkim zavrzlamama ovu kolumnu proglasi kao "testament", od zle rodbine otme štednu knjižicu pokojnika s 1000 KM, što bi, s 18 eura kojih svake godine dobivam od autorskih prava, činilo početni kapital Fondacije.

Koga bi nagrađivala Fondacija Elvis Kurtović?

Nekog mladog muzičara?

NIPOŠTO!

Članovi upravnog odbora štaviše imat će zadatak, ako im se pojavi npr. neki mladi gitarista sa zahtjevom za pomoć, da mu prebiju obje ruke!
On će tek poslije, kad završi nešto konkretno od čega se može živjeti cijeniti "pomoć" koju je dobio od zaklade koja nosi moje ime!

Koga bih ja najviše volio da nagradim i stipendiram?

Pa ja insistiram da se u statut organizacije ugradi član da dobitnik nagrade MORA BITI DOBRA KOKA!

Evo šta ja predlažem:

Član 1.

Dobitnik nagrade ili stipendije Fondacije Elvis Kurtović mora biti zgodna ženska koja studira neki teški tehnički fakultet (građevina, mašinstvo, elektrotehnika).

Članovi komisije moraju biti svi muški, a pri izboru prosjek ocjena imat će manju važnost od fizičkog izgleda aplikantica za nagradu, itd.

U čemu je društvena uloga ove nagrade?

Kad sam ja studirao davnih 80-ih divio sam se mojim zgodnim kolegicama s Građevine koje su svoju mladost i ljepotu ostavile na tom preteškom faksu umjesto da studiraju neku prdimahovinu kao ostale ljepotice.
Moj šef iz "Vodoprivrede", Gackić, kada bi mlade zgodne inženjerke počinjale raditi kod nas znao bi reći: "Lijepo je tebi, Elvise, bilo na faksu s takvim kolegicama. Kada sam ja studirao na našoj godini su bile samo tri ženske od kojih su dvije imale brkove! "

I svih ovih godina razmišljam o tome, a i o tome kako "muški uvijek idu tamo gdje ima lijepih djevojaka". Ako podstičemo dobre koke da studiraju ove "teške fakultete" kao društvo ćemo da napredujemo, jer će se i muški onda lakše opredjeljivati za ove korisne visokoškolske ustanove koje puno manje od ostalih "proizvode kadar za biro nezaposlenih".

Eto, ja toliko, u nadi da će jednog dana kad me ne bude, neka dobra koka da grli i ljubi malu statuicu koju je dobila i na kojoj piše "Nagrada Fondacije Elvis Kurtović"...