Faćo iz Zenice

Dok slušate "pjesmu za čitanje kolumne", kada ide solo na gajdama, zamislite moju emisijicu u kojoj na solu obično ide diskusija Duška Dugouška i Škota koji svira.

Duško Dugouško: "Ne brini, bakice - spasit ću te od tog čudovišta!"

Škot: "Upropastio si mi gajde!"

Piše: Elvis J. Kurtović za Radiosarajevo.ba

Kako biti uspješan na Facebooku?

Nabavili ste selfie stick i go pro kameru, završili ste kurs za Photoshop u Radničkom Univerzitetu Đuro Đaković, ali još uvijek komšija dobiva više likeova od vas i  izgriza vas ljubomora...

Uradite isto što i ja u uspjeh neće izostati!

Kada vidite interesantan sadržaj na internetu nije dovoljno samo ga podijeliti, nego treba uložiti i dodatni trud.

Obradite malo sliku koja vam se dopala, napišite u komentaru ono što vam je prvo palo na pamet kad ste je vidjeli, pa kad vam se učini da je to nekako "preslabo", dodajte još malo komentara pa to "podebljete" (ja sam pomenuo mamu - svi su slabi na pominjanje majke i često jedan drugom pominju majku!) , pa onda još malo obradite sliku (izbacite čovjeka jer se u komentaru ne pominje on nego mama)... i dobit ćete veliki broj likeova kao ja što sam dobio:

Naši ljudi

Legendarni Ćiro Blažević imao je novaca i kupio je sebi jedan basnoslovno skup sat u Švicarskoj. Neka čuvena marka, Rolex ili Patek Philippe, ne sjećam se, ne palim se na satove (možda zato stalno kasnim na sastanke?). Sjećam se samo da ga je svima ponosno pokazivao i da su ga igrači na jednoj utakmici toliko svojim nezalaganjem iznervirali, da je nakon što je totalno poludio i urlao na njih u svlačionici, skinuo sat s ruke i pred zabezeknutim igračima razbio ga od zid svlačionice! Toliko je ljut bio!

I u drugom poluvremenu krenuše stvari nabolje, Ćirini preokrenuli rezultat i pobijedili, Ćiro ljubi u svlačionici svoje "sinove" - a na ruci sat, popravljen, normalan, kao da se ništa nije desilo u poluvremenu!?

Igračima nije bilo jasno kako se razbijeni sat tako brzo popravio!?

"Pa neću ja, klošari, zbog vas razbijati sat, imam ja za to jeftinu kopiju iz Hong Konga", objasnio im je Ćiro.

Ispričao sam vam ovo kao primjer kako, ako radiš s našim ljudima, pošto oni vole da "hvataju krivinu", nekad i ti pribjegavaš trikovima poput Ćire.

Razmislite malo o činjenici da je mladi britanski princ, prije no što se oženio, ne samo da je služio vojni rok nego je imao jako napornu obuku i čak učestvovao u ratnim operacijama negdje u Iraku ili Afganistanu.

Kod nas bi on svom ocu, našoj verziji princa Charlesa, rekao: "Babo, babo, našteli ni Čapljinu, autojedinicu..."

Pjesma za sredinu kolumne

Ova pjesma mi se svidjela još dok sam bio srednjoškolac (u originalu pjevala Neca Falk), ali tek kad se pojavila ova obrada, pročitao sam da je autor Andrej Šifrer (kad sam bio mali, dopao mi se stih iz jedne njegove pjesme - prenježan sam za grubosti, pregrub sam za nježnosti)

Divan tekst sa "skrivenom porukom" (možda danas i aktuelniji nego prije 35 godina!), odličan uvod, sjajan vezni dio, a tek kad dođe refren... :) :) :)

Faćo iz Zenice

Da biste razumjeli ovu priču, morate razumjeti položaj popularnih ljudi, u ovom slučaju muzičara. Njih stalno nepoznati ljudi pitaju jedna te ista pitanja tipa: "Elvise, hoće li se snimati šta novo?" i "Čujete li se šta s Neletom?" ili "A šta Đuro radi, ja sam čuo da je on u Sloveniji?"

Naravno, ako su u pitanju ženski obožavatelji, to se nekako i istrpi, ali klinci kojima su rock muzičari nekakve bitne face u životu, pored sažaljenja koje izazivaju (kome normalnom rock muzičari mogu bit idoli?) znaju i prilično upeglati.

Na tu temu se maloprije pomenuti Branko Đurić Đuro odlučio našaliti s članovima tada popularne rock grupe Zabranjeno Pušenje.

On je već studirao glumačku akademiju, a kako je bio i prirodno nadaren za glumu i imitaciju, nije mu bilo teško da na telefonu imitira jednog tobožnjeg obožavatelja koji bi želio da se malo druži s članovima ove tada poznate skupine.

Prvo je nazvao pjevača, jer se raja "najviše pali na pjevače" i misle da oni sami pišu sve te pjesme, malo "iskrivio glas" i počeo:

"Hej, zdravo, Nela, ja sam Faćo iz Zen'ce (bez i!), ne znam je l' se ti mene sjećeš, upoznali smo se kad ste svirali u Zen'ci?"

"Da, Faćo, sjećam te se" - slaga (kao i obično!) mrzovoljni Nela.

I tako dalje ide priča itd. Faćo je tu u Saraj'vu (bez "e"), htio bi da se vidi, može li doći da se istušira na brzinu jer je znojav od puta... uglavnom - niko od članova grupe nije imao vremena da se vidi sa malim Faćom, svi su "upravo izlazili iz kuće na fakultet, probu, snimanje, vodili curu na abortus" ili već nešto drugo.

I kad je već Đuro planirao da ih tu večer u "Dedanu" kritizira kako su bezdušni i ufurani - posljednji koga je zvao, gitarista Muće, pristade da se vidi s malim Faćom!

I Đuro se u zakazano vrijeme nacrta ispred robne kuće "Sarajka" (jedino mjesto u Sarajevu za koje je tobožnji Faću bio siguran da ga zna naći) vrlo zainteresiran hoće li čest junak mojih prethodnih kolumni Muće

Talent show: Rat JNA bendova!

stvarno doći ili izraditi obožavatelja Faću iz Zenice.

I tako čekao, čekao i ugledao Mućeta!

"Hej, gdje si, Muće, šta ima, šta si to pošao kupiti u Robnu kuću?"

Kad mu je Muće objasnio zbog čega je došao, onda je i njemu Đuro sve ispričao zbog čega je on došao, i kao znak priznanja što je jedini ispao lafčina prema nepostojećem Faći, odveo ga prekoputa u "Parkušu" da ga počasti pivom... I da ogovaraju ostale članove grupe, u čemu im se evo ja, nakon 30 godina, ovom kolumnom pridružujem... :) :) :)